Priča o vladaru koji je podigao vojsku zbog časti jedne muslimanke

Bizantijsko carstvo je graničilo sa islamskom državom. Dugo vremena su se vodili ratovi i mnoge bitke između te dvije države.

Bitke i ratovi su vođeni za vrijeme vladavine dinastije Beni Umejje islamskom državom, ali i za vrijeme vladavine dinastije Abasija.

Tokom tog vremena smjenile su se mnoge halife. Na vlast je došao halifa El-Mu’tesim.

Jedne prilike dok je El-Mu’tesim bio u svome dvorcu u Samari, koja je tada predstavljala prijestonicu islamske države, a oko njega dvorska svita koja je međusobno razgovarala o raznim stvarima, došao je neki čovjek, Arap, iz Male Azije (današnje Turske).

Zatražio je da ga halifa primi što je on i učinio. Kad je ušao svi su ušutili da čuju kakve im on vijesti donosi. Oči prisutnih se nisu skidale sa njega.

Međutim, njegov pogled ni na koga nije padao, niti se i na koga obazirao. Krenuo je prema El-Mu’tesimu i pozdravio se sa njim.

El-Mu’tesim ga upita kakve vijesti donosi. On je šutio i pokušavao da se savlada. Htio je nešto da kaže, ali riječi nisu izlazile iz njega. Svi su postali napeti, jer su vidjeli da on nosi u sebi nešto važno, ali nikako da to kaže. Tada El-Mu’tesim izgubi strpljenje i povika na njega da kaže šta je htio.

Čovjek progovori:

“O vladaru pravovjernih, bio sam u Amuriji i vidio jednu Arapkinju, muslimanku, koja je izazivala strahopoštvanje. Ona se cjenkala sa jednim Bizantijcem oko robe. On ju je htio prevariti, ali je ona prozrela njegovu namjeru, te se on prema njoj grubo ponio. Ona mu je uzvratila istom mjerom, pa ju je on udario po licu tako da joj je skoro zube izbio i oči iskopao. Ona je tada žalovito povikala: O, Mu’tesime!”

Tada joj je Bizantijac podrugljivo rekao: “A šta to može El-Mu’tesim? Gdje on sada? Čekaj, glupačo, da on dođe na šarcu i pomogne ti!”

Tada El-Mu’tesim upita: “A šta si ti uradio?”

Čovjek odgovori: “Isukao sam sablju da mu glavu odsječem, pa su me napali Bizantijci i svojim brojem nadvladali moju hrabrost. Skoro sam puko od bijesa. Zatim sam utješio tu Arapkinju, muslimanku, i zakleo se da ću vladaru pravovjernih prenijeti njezino dozivanje, pa su Bizantijci počeli zbijati šale na naš račun smatrajući da će ih njihove čvrste utvrde zaštititi od tvoje snage.”

Tada se promjeni boja na El-Mu’tesimovom licu. Iskre su sijevale iz njegovih očiju. Prisutni su htjeli nešto da kažu, ali su ušutili. Pustili su El-Mu’tesima da on nešto kaže.

On upravi svoj pogled u pravcu Amurijje i u gnjevu povika: “Odazivam ti se, slobodna ženo! Odazivam ti se! El-Mu’tesim je čuo tvoje dozivanje i odaziva se tvome pozivu! Znat će Bizantijci da je tvoje traženje pomoći izašlo iz tvoga srca i dospjelo do njegovoga!”

On se zatim počeo savjetovati sa okupljenima o pohodu na Amurijju. I oni su bili zagrijani za to poput njega. Naredio je da se opremi vojska koja će brojati 12 000 konjanika na 12 000 šarenih konja!

Krenuo je El-Mu’tesim sa svojom vojskom prema Amurijji. Gazio je zemlju sa svojom vojskom dok nije došao do cilja. Tada je počeo opsjedati grad kojeg su opasavale čvrste kule i visoke zidine. On ih je počeo gađati katapultima i strijelama, ali se grad nije predavao. Na vratima i na otvorima se niko nije ukazivao. Kao da je to bio utvrđeni grad koji je čuvao mrtvace, a ne žive ljude.

Međutim, El-Mu’tesim nije gubio nadu. Nije se namjerevao vratiti u svoj dvorac prije nego ostvari cilj zbog kojeg je došao i ispuni obećanje koje je dao.

Krenuo je sa izvidnicom do zidova i izvršio žestok napad, ali bez uspjeha.

Muslimanska vojska je ostala i dalje držati pod opasdom grad koji se nije htio predati. Nakon što se njihova opasada otegla astrolozi su smatrali da se grad neće moći osvojiti sve do perioda u kojem grožđe i maslina sazrijeva.

Halifa tada reče: “Nema gledanja (sudbine) po zvijezdama (astrologije), ni astrologa (onih koji gataju sudbinu prema položaju zvijezda), ni čekanja nakon ovog dana!”

Potom jako i odlučno povika i naredi svojim vojskovođama: “Stavite zapaljiva đulad u katapulte i neprestano gađajte kule!” Oni su tako i uradili.

Obmotavali su kamenje pamukom kojeg bi natopili naftom, zatim zapalili i ispalili iz katapulta na kule. Vatrena đulad su se lijepila za ono na šta bi padala i izazivala požar. Manji i veći komadi kamenja su letjeli na sve strane. Bizantijci su se počeli povlačiti sa zidina. Potom su muslimani napali i prodrli u grad. Išli su gradom ubijajući svakoga ko bi im se suprotstavio, sve dok se grad nije predao.

Nakon što se sve smirlilo El-Mu’tesim pozva onog čovjeka koji mu je prenio da je neka žena od njega zatražila pomoć i dozivala ga i reče mu:

Potraži mi tu ženu i dovedi mi je!”

On je tako i učinio.

Žena je ušla kod El-Mu’tesima vedra lica i zadovoljna što ju je on osvetio. Nazvala mu je selam i uputila dovu za njega. On je upita:

“Da li ti se El-Mu’tesim odazvao?”

“Da, da Allah sačuva El-Mu’tesima kao snagu islama, ponos muslimanima i pomagača potlačenima. Neka Allah sačuva vlast muslimanima i pomogne ih.” – odgovori ona.

Gdje je danas nestao ponos muslimana !!!?

islamika.net