Prerano prekinuto djetinjstvo: Beriz Mujić imao samo 17 godina kada je ubijen u genocidu u Srebrenici

Omer, Hazim i Beriz Mujić. Otac i sinovi. Ubijeni su kao i hiljade drugih muškaraca i dječaka u genocidu počinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici. Hazim i Beriz na početku života. Maloljetni dječaci koji su djetinjstvo proveli u opkoljenoj enklavi. Sa očevima, djedovima, amidžama krenuli su tog ljeta preko šume do slobodne teritorije – Tuzle ili Kladnja. Nisu znali gdje idu ni šta ih čeka. Bili su premladi da bi shvatili šta se sprema. Nisu preživjeli kao ni hiljade drugih sa kojima su se kretali u koloni, javlja Anadolu.

Beriz je imao samo 17 godina kada je ubijen. Najmlađa je žrtva koja će biti ukopana ove godine na kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica. Bit će ukopan uz brata Hazima koji je ukopan 2013. godine. Još uvijek konačan smiraj nije našao njihov otac Omer.

Beriz je ujedno i jedina žrtva koja će se ukopati ove godine, a čiji posmrtni ostaci su nedavno ekshumirani. Ubijen je u julu 1995., a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani u maju 2023. godine na području Sućeske, odnosno općine Srebrenica.

Berizove posmrtne ostatke identifikovala je rodica Ramiza Hasanović jer mu majka živi u Americi. Ramizi je ovo bila osma identifikacija posmrtnih ostataka članova uže familije koji su ubijeni u genocidu u Srebrenici.

Ranijih godina je ukopala tri brata i oca. Ramiza danas živi u sarajevskom naselju Osjek. Prije rata živjela je u selu Sućeska kod Srebrenice.

Ona je sa djecom tog jula 1995. godine prešla na slobodnu teritoriju. Suprug je također ubijen tog kobnog ljeta prije 29 godina.

“Suprug je pronađen među prvima. Nakon nekoliko godina su pronašli oca. Nakon nekoliko godina pronađeni su posmrtni ostaci i moja tri brata. Pronađeni su zajedno, a nakon toga i amidža. Nakon toga smo pronašli Hazima, a sada i Beriza. Svi žive vani, a ja sam tu i morala sam da dam saglasnost za sve njih”, kazala je Hasanović.

Svi muškarci iz njene familije krenuli su preko šume do slobodne teritorije – Tuzle ili Kladnja. Međutim, nisu imali sreću da prežive. I Beriz je krenuo sam njima.

“Svi su krenuli preko šume. Svi su išli istim putem. Bojali su se, pogotovo djeca, šta su mogli znati. Moj rođak Beriz je pronađen u blizini Sućeske, na planini Kak. Nažalost, pronađeno je samo malo kostiju, nešto od noge. Vrijeme prolazi, živi se u neizvjesnosti i bolje je da ima svoj mezar. Konačno će njegova duša pronaći smiraj”, ispričala je Hasanović za Anadolu.

Sjeća ga se kao crnog, krupnog dječaka.

“Bio je dobra osoba. Volio je da igra šah. Međutim, nisu puno izlazili vani jer nije bilo sigurno. Bio je vrijedan, dobar…Iza njega je ostala majka i brat koji je u to vrijeme bio jako mali”, kazala je Hasanović.

Sjećanje na njega je još uvijek svježe. Žao joj je što se nisu ni pozdravili tog jula 1995. godine.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica.

Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je riječ o 77 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

Za više od hiljadu žrtava genocida još uvijek se traga.

akos.ba