Predstavništvo AKP u BiH: Što je u svijetu normalno, kod nas predstavljeno kao opasnost
Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI
Zamislimo da se pojavila vijest kako je turska AK partija najavila otvaranje svog predstavništva u Srbiji, dok u Bosni i Hercegovini to nije planirala. Dežurni analitičari, kritičari i “odlični poznavaoci” turske vanjske politike ovu bi vijest prokomentirali riječima: “Turska vladajuća stranka opet Bosni i Hercegovini prodaje priču o bratskoj ljubavi, a u Srbiji otvara svoja predstavništva”, ili: “Erdoğanu važnije predstavništvo u Srbiji nego u Bosni i Hercegovini”, ili: “Turska vanjska politika okreće se prema Srbiji”. Mogli bismo pretpostaviti još niz sličnih komentara i sigurno u tome ne bismo pogriješili, jer ovi “vrsni” stručnjaci za Tursku do sada nikada nisu istinski analizirali korake turske vanjske politike, već su se vodili uvijek istim pravilom: “Šta god da Turska uradi, to ne valja.”
OŠTRE REAKCIJE “POLITIČKIH ANALITIČARA”
Nedavno je objavljena vijest da turska vladajuća stranka AKP planira otvoriti svoja predstavništva u ukupno sedam zemalja, i to u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Rusiji, Makedoniji te u Bosni i Hercegovini. Otvaranje vanjskih predstavništva ove stranke omogućeno je njenim statutom, te se o tome govorilo čak i davne 2006. godine. Svoje predstavništvo AKP otvorilo je u Bruxellesu 2014. godine.
Ni u jednoj od spomenutih sedam zemalja ova vijest nije dočekana kao u Bosni i Hercegovini. Prema mišljenju dežurnih domaćih kritičara, otvaranje predstavništva AKP stvara opasnost za opstanak Bosne i Hercegovine, a pojedini su išli toliko daleko da su već vidjeli i osnivanje AKP BiH, koja će se takmiči na izborima u Bosni i Hercegovini.
Jedan vrlo aktivni “politički analitičar” rekao je tim povodom za Dnevni avaz da mu “nije poznato da je ikada neka partija otvarala svoje filijale u drugoj zemlji”. Očito da nije znao da, osim što AKP ima svoje predstavništvo i u Bruxellesu, središtu Evropske unije, i stranke iz mnogih drugih zemalja imaju svoja predstavništva u ovom gradu. Isti analitičar tvrdi da, “čim politička partija otvara svoje predstavništvo u drugoj zemlji, znači da je zainteresirana da svoje ideale i ideje realizira na tom prostoru. To znači da Erdogan i njegova partija BiH doživljavaju kao društveni prostor Turske”.
Sudeći prema takvom razmišljanju, vjerovatno je isti slučaj i s turskom opozicijom. Naime, turska opozicijska Cumhuriyet Halk Partisi – CHP (Republikanska narodna stranka) svoje predstavništvo ima u Americi, kao i u Njemačkoj, i to u više gradova. S obzirom na to da je najveće dostignuće CHP-a posljednjih godina u Turskoj 25% glasova, možda baš žele svoje ideale proširiti u Americi ili Njemačkoj, možda Ameriku vide kao “društveni prostor Turske”.
Suština je da AKP nije prva koja radi takvo nešto, a Bosna i Hercegovina nije jedina zemlja koja će imati predstavništvo neke strane političke partije. Vijest o otvaranju predstavništva AKP u Bosni i Hercegovini domaći mediji prenijeli su naslovima AKP dolazi da se bori za vlast u BiH?, Erdogan širi AKP, otvara predstavništvo u BiH? i slično, a prostor su dali “poznatim” analitičarima.
MNOGE POLITIČKE STRANKE EVROPSKIH ZEMALJA DJELUJU KROZ FONDACIJE
Predstavništvo AKP u Bruxellesu otvoreno je 2014. godine, a predstavnik Ruhi Açıkgöz za Stav kaže da kao predstavništvo stranke formiraju odnose s ostalim političkim strukturama i predstavnicima, te da se ni na koji način ne bave unutrašnjom politikom u državi u kojoj se nalaze.
“Mi imamo jako dobre odnose sa svim političkim strankama u Belgiji i na neki način predstavljamo most njihove komunikacije s AKP. U ovoj zemlji niko ne postavlja problem zbog našeg postojanja, ni Evropska unija ni domaće belgijske institucije. Suprotno tome, smatraju da doprinosimo stvaranju boljeg dijaloga između dviju strana”, kaže Açıkgöz, dodajući da su u bliskom kontaktu i s državljanima Turske koji žive u Belgiji.
Međutim, analitičarima kojima je toliko zasmetalo javno i transparentno predstavništvo turske vladajuće stranke ne smeta, naprimjer, njemačka fondacija “Konrad-Adenauer-Stiftung”, koja je ogranak njemačke stranke CDU (Kršćansko-demokratska unija). Iako nosi drugačiji naziv nego CDU, spomenuta Fondacija ne krije svoju povezanost s političkom strankom. Tako na službenoj web-stranici Fondacije stoji da je u pitanju “politička fondacija koja je bliska Kršćansko‑demokratskoj uniji (CDU)”. Ne smeta nikome ni postojanje njemačke organizacije “Friedrich-Ebert-Stiftung”, koja je, kako piše na njenoj službenoj web-stranici, “opštekorisna, privatna, neovisna i kulturna institucija koja je bliska idejama i osnovnim vrijednostima socijalne demokratije”. Tako stoji na web-stranici na bosanskom jeziku, dok na oficijalnoj stranici na engleskom jeziku piše da se radi o “najstarijoj političkoj fondaciji u Njemačkoj”. Ustvari, ova fondacija produženo je krilo njemačke Socijaldemokratske stranke (SPD).
Njemačka nije jedina država čije političke stranke u drugim zemljama djeluju kroz razne fondacije, udruženja i slično. Mnoge evropske države koriste upravo ovaj način djelovanja. To domaćim kritičarima očigledno ne smeta jer je izgleda bitno samo to šta Turska radi.
Zamjenik predsjednika AKP Mehdi Eker naglasio je da će predstavništva AKP biti službene kontakt tačke za turske državljane, kao i za političke stranke i predstavnike vlade. Naprimjer, da postoji predstavništvo AKP u Hrvatskoj, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kritarović ne bi morala ići čak u Ankaru da lobira za izborni zakon u Bosni i Hercegovini, mogao bi to činiti njezin HDZ preko predstavništva stranke čiji je predsjednik Recep Tayyip Erdoğan ujedno i predsjednik Turske.
Ipak, postoje i oni koji ne vide opasnost u otvaranju predstavništva AKP u Bosni i Hercegovini. Jedan od njih jeste i profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) Emir Suljagić, koji je na svom profilu na Twitteru napisao: “Ako sam dobro razumio, sarajevskim medijima je mnogo ozbiljniji problem što će AKP otvoriti kancelariju u Sarajevu – kakvu već imaju u Londonu i Briselu – nego to što nam je jedan od članova Predsjedništva barem saučestvovao u ratnim zločinima protiv hercegovačkih Bošnjaka.”
