Predsjednički izbori u Crnoj Gori: Za koga će Bošnjaci i Albanci glasati?

 Uoči predsjedničkih izbora u Crnoj Gori donosimo vam izabrane dijelove iz dva teksta novinara Al Jazeere Edisa Bulića i razgovor sa analitičarem Sergejem Sekulovićem, video prilog Agencije Anadolija.

Predsjednički izbori 15. aprila će biti sedmi od uvođenja višepartijskog sistema u Crnoj Gori, a treći od proglašenja nezavisnosti Crne Gore. U startu se nameću pitanja: da li, u poređenju s prethodnim izborima, ovaj put ima “stvarnih” novih političkih aktera i da li bi nacionalne manjine u Crnoj Gori mogle opet imati presudnu ulogu u ishodu izbora.

Prema stavu analitičara i publiciste Šemsudina – Šekija Radončića, Crna Gora je i dalje jako podijeljena između pristalica crnogorske suverenosti, evropskih vrijednosti i njenog euroatlantskog puta, s jedne strane, i onih koji i dalje budućnost Crne Gore vide “u krilu majke Rusije i Srbije”, s druge strane.

Predsjednik Stranke pravde i pomirenja Hazbija Kalač na ovim izborima se pojavio kao neko ko bi mogao prisvojiti simpatije Bošnjaka, međutim, kako kažu analitičari, u sistemu dva suprostavljena bloka, glas koji ne bude išao predsjedniku vladajuće Demokratske partije Mili Đukanoviću automatski se pripisuje drugoj strani.

‘Proruski nastrojeni DF-ov Mladen Bojanić’

“Bez namjere da omalovažavam bilo koga, radi se o apsolutnom političkom autsajderu. Njegov jedini politički adut je to što je eksponiran kao vjernik. Ali, svaki glas koji Kalač osvoji u slučaju da Đukanović ne pobijedi u prvom krugu išao bi u koš kandidata Demokratskog fronta, proruski nastrojenog Mladena Bojanića. Koji se nije htio ograditi od izjave Nebojše Medojevića ‘da ko god glasa za Đukanovića, taj je novi poturica'”, kaže Radončić.

 Albanci bez političkih lidera

Novinar i publicista iz Ulcinja Mustafa Canka navodi da su, zbog snažne polarizacije u Crnoj Gori, manjine imale presudnu ulogu i kada je bio referendum o nezavisnosti te da je tako ostalo do danas.

Upravo su glasovi manjinskih naroda bili i ostali presudni za sve Đukanovićeve historijske pobjede i pobjede građanske opcije u Crnoj Gori, posebno računajući pobjedu na referendumu za nezavisnost Crne Gore i izglasavanje ulaska Crne Gore u NATO.

Dobri odnosi s Albancima i Kosovom

Radončić navodi da su manjinski narodi dali ključni doprinos svim pobjedama onih snaga koje žele vidjeti Crnu Goru kao multietničku državu, državu s evropskim civilizacijskim vrijednostima. Srazmjerno tome, nacionalne manjine, prije svega Bošnjaci, više su zastupljeni u vlasti kod Đukanovića nego za vrijeme socijalizma.

“Ilustrirat ću to sljedećim primjerom – u aktuelnoj Vladi Crne Gore su šesterica Bošnjaka: jedan potpredsjednik Vlade – Rafet Husović te peterica ministara; policije Mevludin Nuhodžić, prosvjete Damir Šehović, saobraćaja i pomorstva Osman Nurković, zdravlja Kenan Hrapović, rada i socijalnog staranja Kemal Purišić. A to nije bilo ni u Titovo vrijeme”, kaže Radončić.

Mustafa Canka dodaje da je mnogo je razloga za uzajamnu podršku Đukanovića i nacionalnih manjina, posebno od 1997. godine, kada je Đukanović označio tadašnjeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića kao prevaziđenog političara, i nakon što je na referendumu 2006. godine obnovljena nezavisnost Crne Gore.

“Albanci posebno pamte da je Crna Gora, dok je on [Đukanović] u prvom mandatu bio predsjednik, 1999. godine otvorila vrata za sve one koji su bili prognani sa Kosova, da je Crna Gora među prvima priznala državu Kosovo, da je postala članica NATO-a, uprkos protivljenju većine građana, da su odnosi s Albanijom također veoma dobri”, govori Canka.

Popularnost Đukanovića među Albancima u Crnoj Gori je svakako i posljedica nedorasle političke elite, koje trenutno rukovode njihovim nacionalnim strankama, zaključuje Canka.

‘Sačuvali smo mir kada je svugdje bio rat’

Prošle sedmice je na sjednici Hrvatske građanske inicijative jednoglasno odlučeno da ta stranka podrži Đukanovića na predstojećim predsjedničkim izborima. Vuksanović komentira da bi svaka politička opcija značila jedan oblik “mazohizma nacionalnih manjina”, jer je dio Đukanovićeve političke legitimacije upravo podrška nacionalnih manjina.

“Zaslugom Đukanovića sačuvali smo mir kada je svugdje bio – ne nemir, nego rat i strahota, sačuvali smo zemlju 1999. godine od  razaranja. Godine 2006. smo pokazali nešto što nije tipično za Balkan, a to je da se na ovim prostorima može obnoviti država bez stradanja i ispaljenog metka”, navodi Vuksanović.

Radončić procjenjuje da će lider vladajućeg DPS-a pobijediti na izborima 15. aprila jer “manjinske narode u Đukanovićeve širom raširene ruke guraju velikosrpski nacionalisti, velikosrpska opozicija, Srpska pravoslavna crkva i Rusija. I to svojim programima, javnim i tajnim djelovanjem i čestim verbalnim nacionalističkim nasrtajima i uvredama upućenim pripadnicima manjinskih naroda”.

Na graničnom prelazu Meštrovac kod Pljevalja, i bez predizbornog materijala i plakata, osjeća se iščekivanje novog predsjednika države.Srdačni službenik granične policije sarkastično je prokomentirao slijed predstojećih izbora, uz argumentaciju da je posljednji vladar Crne Gore na čelu te zemlje bio “samo 57 godina”. “A ovaj, Bog mu zdravlja dao, ima da postavi novi rekord.”

Za Pljevlja, kao i većinu gradova na sjeveru Crne Gore, karakteristična mješovita etnička struktura stanovništva, stoga je i politički program Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića najprihvatljivija platforma, koja se bez preinake lako uklapa među lokalnim stanovištvom.

“Mislim da je već odlučeno, Milo je svima dao podjednaku priliku i osigurao kakav-takav prosperitet, alternative mimo DPS-a nema”, kaže Senad Bambur iz Pljevalja.

Opozicija bez alternative

Bambur ističe da je opozicija u Crnoj Gori imala izrazito nepromišljene nastupe i ispade i da je zbog toga izgubila veliki broj potencijalnih pristalica.

“Opozicija u Crnoj Gori, umjesto političke alternative, nudi povratak u mračno doba.”

“A, recite vi meni, o kakvoj budućnosti mi možemo da pričamo kada opozicija na predizbornim skupovima ističe zastave koje nisu državne… ni jedna nije zastava Crne Gore”, poručuje građanin Pljevalja.

Na centralnom gradskom trgu u Bijelom Polju predizborni skup je u toku. Patriotske pjesme odzvanjaju dok povorka automobila okićena nacionalnim zastavama kruži glavnom ulicom.

“Poslije 20 godina istog, više se ne pita za koga ćeš da glasaš, znaš što ti je činit'”, kaže Admir Zeković iz Bijelog Polja.

“Ovo što se očekuje, biće trijumf i ubjedljiva pobjeda u prvom krugu, nema ovdje pravih rivala. Milo je u Crnu Goru davno pobijedio, ovo je samo koliko da se izađe na izbore i potvrdi činjenično stanje.”

Petnjica za Mila

POetnjica, jedna od najmlađih crnogorskih opština, proslavila je četvrtu godišnjicu vlastite administracije. Svoj karakter lokalne samouprave Petnjica duguje upravo Đukanoviću i, prema procjenama, više od 85 posto stanovništva ove općine će ostati lojalno DPS-u.

“Nije baš neka ljepota, al’ u odnosu na ono što smo imali, ovo je Pariz, svaki pomak je ‘zauhar’. Ovdje ima oko 6.000 stanovnika i gotovo svi će glasati za Mila”, navodi Ibrahim Kožar iz Petnjice.

Nakon opće dominacije bilborda s likom i porukom Đukanovića, u Beranama se ne osjeća ni djelić euforične atmosfere koja je odzvanja glavnim gradskim trgom u Bijelom Polju. Predizborni plakat s fotografijom Mladena Bojanića su prva naznaka da građani Berana masovnije favoriziraju opoziciju od ostalih sjevernih opština Crne Gore.

“Ja ću da glasam za one koji zastupaju moj izbor i moje ideje. Mislim da je ovo jedinstvena prilika da nešto pokušamo da promijenimo na bolje. Toliko godina slušamo istu pesmu, e sada treba da stanemo u kraj kriminalu… ne osjećamo se sigurno”, navodi Kosta Mitrović iz Berana.

Rožaje: Svaki glas je bitan

U pograničnom dijelu sa Srbijom teritoriju opštine Rožaje demografsku većinu predstavljaju Bošnjaci, koji su, kao nacionalna manjina, de facto lojalni lideru DPS-a. Međutim, ove godine određeni postotak glasova Bošnjaka bi mogao otići i predsjedniku Stranke pravde i pomirenja Hazbiji Kalaču.

“Ja ovog puta glasam za svoga, tu smo da pomažemo jedni drugima… Mi, kao nacionalna manjina u Crnoj Gori, ovog puta imamo svog predstavnika, a to je Hazbija Kalač”, kaže Šaćir Murić iz Rožaja.

“Sada ćemo dati svoj glas… Ne moramo, i ne mislimo da ćemo da pobijedimo, ali ovako dajemo do znanja da smo tu i da alternativa može da postoji.”

S Murićem se ne slaže njegov sugrađanin Mevludin Balota, on navodi da je svaki glas podjednako bitan i da nema smisla rasipati dragocijene procente na “priču niz vjetar”.

“Svaki glas koji nije za Đukanovića je protv Crne Gore, to nije nešto što sam ja izmislio, nego politika je nametnula takav poredak. Kasno je da se pitamo i da pokušavamo da nešto promijenimo, naše je samo da se složimo”, kaže Balota.

Akos.ba/Al Jazeera/Anadolija