Povratak islamofobije: Uspon uglednih evropskih rasista
Ponovni uspjeh krajnje desnice, koja je sada prerušena, opet bi mogao imati katastrofalne posljedice za Evropu.
Piše: Sunny Hundal
Kada je prije nekoliko sedmica lider Engleske odbrambene lige (EOL) najavio da napušta krajnje desničarsku organizaciju, čak su i njemu najbliži simpatizeri bili iznenađeni.
Tokom posljednje četiri godine Tommy Robinson je postao zaštitno lice britanskog bijelog nacionalističkog pokreta, organizovao je skupove širom države protiv, kako tvrdi, sve većeg utjecaja muslimanskog ekstremizma. Skupovi EOL-a izazvali su izbijanje nasilja, zastrašili su lokalne zajednice i mobilizovali veliki broj policajaca da bi se održao red. EOL nije politička stranka, već ulični pokret koji je cvjetao na račun demonstracija i konfrontacija. Nije se ograničavao samo na Ujedinjeno Kraljevstvo: Robinson je na skupove koje je organizovao često pozivao istaknute krajnje desničare iz cijele Evrope i SAD-a, a zauzvrat je držao govore na njihovim događajima.
Krajnje desničarske stranke širom Evrope uvidjele su da stare taktike ne donose rezultate i da su im potrebne nove kako bi pridobile javnost.
Onako kako je iznenada eksplodirao u javnoj svijesti 2009, tako će EOL sada vrlo vjerovatno da se uruši nakon Robinsonovog odlaska. Krajnjoj desnici su potrebni karizmatični, razumni i snažni lideri kako bi dobila podršku javnosti i Robinson je bio jedan od rijetkih u toj prijeko potrebnoj ulozi. Sa sobom je poveo nekoliko ključnih ličnosti i ne nazire se očigledni nasljednik.
Vuk u odijelu
Samouništenje EOL-a neće biti dobar povod za slavlje ukoliko dovede do uspona daleko opasnijeg protivnika. Na dan svog velikog odlaska Robinson je rekao da želi nastaviti borbu protiv šerijatskog zakona i "islamizma", iako je priznao da je djelovanje pojedinih članova EOL-a imalo rasistički predznak. Dodao je kako smatra da su skupovi na ulici bili kontraproduktivni za njegove ciljeve. Bivši lider EOL-a nije bio prvi koji je donio ovakav zaključak.
Krajnje desničarske stranke širom Evrope uvidjele su da stare taktike ne donose rezultate i da su im potrebne nove kako bi pridobile javnost.
Devedesetih godina prošlog stoljeća lider glavne britanske rasističke stranke Britanske nacionalne partije (BNP) objavio je da više neće koristiti demonstracije kao metodu jer, kako je rekao, nisu bile korisne. Obukli su odijela, prestali koristiti grubi, rasistički jezik i riješili da steknu ugled. Ovaj plan je upalio, BNP je postepeno dobio podršku i do 2009. godine su prikupili blizu milion glasova, pa su im dva ključna člana dospjela i u Evropski parlament. Nick Griffin, lider rasističke stranke, iste godine se usudio u jednom intervjuu tvrditi da njegova stranka više nije rasistička stranka.
Godine 2011. su Marine Le Pen, novu liderku francuske krajnje desničarski orijetnisanog Nacionalnog fronta u The New York Times-u, opisali kao "ljubazniju, nježniju ekstremisticu".
Jedna po jedna, krajnje desničarske grupe širom Evrope su slijedile ovaj primjer i odbacile tradicionalne taktike. Umjesto toga, usmjerili su pažnju protiv dva neprijatelja: imigranata i muslimana, upotrebljavajući društveno liberalan jezik (braneći prava žena i homoseksualaca) da bi napali obje grupe. U nekim slučajevima su u pogledu ekonomije postali populisti i napali većinske stranke za izdaju naroda bankarima.
Godine 2011. su Marine Le Pen, novu liderku francuske krajnje desničarski orijetnisanog Nacionalnog fronta u The New York Times-u, opisali kao "ljubazniju, nježniju ekstremisticu". Kćerka otvorenog rasiste Jean-Marie Le Pena sada "se pretvara da brani homoseksualce, Jevreje, žene", izvijestio je NYT i preorijentisala je Nacionalni front, usmjerivši ga prema ljevici u pogledu ekonomije. Ovime ne samo da je uhvatila protivnike nespremnima, već je dobila podršku od ljudi koji ranije ne bi prišli ni blizu Nacionalnom frontu.
Rasizam bez granica
Slična priča se desila i u Holandiji, gdje je "pokret" krajnje desnice sa Greetom Wildersom na čelu počeo zagovarati prava homseksualaca, Jevreja i feministkinja da učini svoju politiku pristupačnijom holandskim glasačima. Na samom vrhuncu popularnosti Wilders je izdao čak i "plan od 10 tačaka za spas Zapada", koji je uključivao poziv da etničke manjine u zemljama Zapada potpišu "pravno obavezujući ugovor o asimilaciji", te da zaustave gradnju svih džamija. Rekao je, također, kako se pravo na slobodu vjeroispovijesti ne bi trebalo odnositi na islam…
Tekst u cjelosti možete pročitati na portalu AJB:
