Povezujuće roditeljstvo ili biti roditelj SVOG djeteta

POČETAK: Osnove njege dojenčadi

Ne postoji samo jedan najbolji način kako biti roditelj novorođenčeta. Ne postoji idealna novorođenčad i, vjerovali ili ne, ne postoje ni idealni roditelji. Postoje ljudi koji su prouča­vali djecu od dana njihova rođenja i ljudi koji imaju više iskustva od vas. Roditeljstvo po­drazumijeva učenje usput. Previše »stručnih« savjeta može smetati intuiciji novih roditelja i spriječiti ih u učenju i razvoju. Mi ćemo vam pokazati kako ćete samostalno postati znal­ci za novorođenčad. Naš je cilj pomoću ove knjige postići sklad između vas i vašeg djeteta. Riječ sklad vrlo dobro opisuje pravi smisao roditeljstva.

Šta je povezujuće roditeljstvo?

Roditeljstvo zapravo znači omogućiti djeci da postignu uspjeh u životu.

Svim ostalim knjigama o djeci nedostaje poglavlje naslovljeno »Biti roditelj svo­jegdjeteta«.

Sada možemo s vama koji očekujete prinovu ili ste tek postali roditelji zajedno napisati ovo poglavlje.

Moje iskustvo pedijatra, Marthino iskustvo medicinske sestre i zajedničko iskustvo ro­ditelja osmero djece naučili su nas da vjerujemo kako je za postizanje zadovoljavajućeg skla­da između roditelja i djeteta najbolji način odgoja tzv.povezujuće roditeljstvo.To je takav vid skrbi za dijete koji ističe ono najbolje u roditeljima i njihovoj djeci. Povezujuće roditeljstvo postoji otkad postoje majke i novorođenčad. Ustvari, tek se nedavno pojavila potreba za njegovim imenovanjem, zato jer se radi o razumnom roditeljstvu koje bismo – pod uvje­tom da smo prepušteni vlastitom rasuđivanju – svi bez iznimke provodili.

Biti roditelj svog djeteta

Kada sam prije trideset godina počeo raditi kao pedijatar, već sam bio prošao specijali­zaciju u dvjema ponajboljim svjetskim pedijatrijskim klinikama, i mislio sam da znam sve o novorođenčadi. Zapravo, naši prijatelji su Marthi govorili kako je sretna jer se uda­la za pedijatra, a ona bi im odgovarala: »On se razumije samo u bolesnu djecu.« Prva sedmica na novom poslu bila mi je zaista šokantna. Majke su neprestano postavljale svakoja­ka pitanja nevezana uz medicinu, poput: »Trebam li pustiti dijete da plače?«, »Hoćemo li ga razmaziti ako ga previše nosimo?«, »Griješim li ako spavam sa svojim djetetom?«… Nisam znao odgovor niti na jedno pitanje, a roditelji su se oslanjali na moju stručnost. To nisu bila pitanja iz područja medicine, nego pitanja o stilovima roditeljstva. Jedino što sam znao bilo je kako smo mi postupali sa svoje dvoje djece, ali nisam mislio da me to či­ni stručnjakom. Stoga sam čitao knjige o novorođenčadi, baš kao što vi činite sada. Te su me knjige zbunjivale. Izgledalo je kao da se temelje na dojmovima autora, a ne na stvar­nim istraživanjima. Većini je autora ili nedostajao zdrav razum ili nisu željeli zauzeti vla­stiti stav ili su propovijedali ono što je u tom vremenu bilo omiljeno – neovisno o učinkovitosti takve metode.

Odlučio sam posavjetovati se s istinskim stručnjacima – iskusnim roditeljima koje sam susretao u praksi i za koje mi se činilo da im roditeljstvo dobro ide: roditeljima koji su se do­imali kao da su usklađeni sa svojom djecom, znali su čitati njihove znakove, i reagirali su intuitivno i ispravno; roditeljima koji su uživali u roditeljstvu i čija su djeca dobro napre­dovala. Ti roditelji i njihova djeca postali su moji učitelji, a ja sam postao pronicljiv slušač i savjestan promatrač njihove djece. Pažljivo sam unosio bilješke o stilovima roditeljstva ko­je su provodili. Sastavio sam i »popis učinkovitih postupaka«. Tih prvih godina sa mnom je radila i Martha (dok nam na svijet nije došlo četvrto dijete, Hayden). I danas je aktivna kao savjetnica iz područja roditeljstva i dojenja. Za terenska istraživanja poslužila nam je moja praksa, a u kući smo imali »rastući« laboratorij.

Nakon devet godina slušanja, učenja i troje vlastite djece počeli smo donositi neke za­ključke o roditeljstvu. Iz široke lepeze stilova roditeljstva odabrali smo one koji su bili učin­koviti za većinu roditelja i u većini slučajeva. Roditelje u našoj praksi podučavali smo tim metodama, a i sami smo ih primjenjivali u odgoju svoje osmero djece. Tokom vremena Martha i ja prilagođavali smo svoj pristup želeći ga uskladiti s promjenama načina života i individualnim potrebama naše djece (još uvijek učimo). U ovom kratkom poglavlju čitate srž onoga što smo učili tokom trideset godina pedijatrijske prakse, odgajanja osmero dje­ce i savjetovanja hiljade roditelja.

Nemojte očekivati da ćete sve naučiti odjednom. Roditeljstvo je posao koji se uči putem i koji zahtijeva vlastito iskustvo. Naši prijedlozi služe kao smjernice za što bolji poče­tak. Iz tih osnova vi ćete razviti i usvojiti vlastiti stil, koji će najbolje pristajati karakteru va­šeg djeteta i vlastitoj osobnosti.

Također, ni na koji način ne možete u potpunosti biti načisto o tome kako ćete odgajati dijete prije nego što ono dođe na svijet. Nemate pojma kako će novorođenče djelovati na vas i koliko će vam drastično promijeniti pogled na svijet. Koliko treba nositi dijete, što učiniti kada se probudi u 3 ujutro i koliko ćete dugo dojiti odluke su koje uvjetuju obuku na licu mjesta. Te odluke odgodite do trenutka spoznaje naravi svoga djetešca. Ipak, prije službe­nog početka radnog vremena trebate razmotriti neke zamisli o stilovima roditeljstva.

Prije nego što uronimo u ovaj stil roditeljstva, dogovorimo se. Nekoliko zamisli ko­je ćemo podijeliti s vama u početku vam se mogu učiniti čudnima i drukčijima od savjeta koje ste dobili drugdje. Ali molimo vas da ostanete otvoreni. Takvi započnite svoju karije­ru roditelja, ili biste se mogli izložiti mnogim frustracijama. Jednostavno – mali anđeo ko­jeg očekujete možda ne bude onaj kojeg ćete dobiti. Ostanite otvoreni za nove ideje,pa onda odaberite one najbolje za svoju obitelj. Zauzvrat, budite uvjereni da je sve o čemu rasprav­ljamo temeljito istraženo.

Sedam alata povezujućeg roditeljstva

1.     zbližavanje pri rođenju

2.     vjera u komunikacijsku vrijednost dječjeg plača

3.     dojenje

4.     nošenje djeteta

5.     spavanje uz dijete

6.     ravnoteža i jasno postavljene granice

7.     oprez sa zagovornicima discipliniranja

Tri cilja smatramo važnima za roditelje početnike:

•       upoznati svoje dijete

•       pomoći svome djetetu da se dobro osjeća

•       uživati u roditeljstvu