Poučna priča za menadžere, lidere i radnike: Ko je maznuo moj sir?

***

Nekada davno, u jednoj dalekoj zemlji, živjele su četiri osobe, koje su trčale kroz Labirint u potrazi za sirom od koga su živjeli i koji ih je činio sretnim. Dvojica su bili miševi i zvali su se Njuško i Brzoje, a dvojica su bili čovečuljci — mala bića veličine miša, ali likom i djelom veoma nalik na današnje ljude. Zvali su se Tucko i Mucko.

Pošto su tako mali, bilo bi lahko ne primjetiti šta su njih četvorica radili. Ali, da ste se potrudili, otkrili biste nevjerovatne stvari!

Miševi i čovečuljci provodili su svaki dan u labirintu i tražili svako svoj specijalni sir.

Miševi Njuško i Brzoje, s malim glodarskim mozgovima, ali jakim instinktima, tražili su tvrdi sir koji su, kao i svi miševi, voljeli da grickaju.

Dva čovečuljka, Tucko i Mucko, koristili su svoje mozgove prepune raznih ubjeđenja i emocija, da bi pronašli sasvim drugačiji Sir — sir sa velikim S — jer su vjerovali da će uz njega postati sretni i uspješni. Iako su miševi i čovečuljci bili potpuno različiti, ipak su imali nešto zajedničko: svakog jutra oblačili su trenerke i patike, odlazili iz svojih kućica i jurili u Labirint da traže svoj omiljeni sir. Labirint je bio prepun zamršenih hodnika i soba, a u nekima od njih krio se ukusni sir. Ali, u njemu je takođe bilo i mračnih zabiti i ćorsokaka koji nisu vodili nikuda. Na tom mjestu je bilo lahko izgubiti se.

Međutim, za one koji bi uspjeli da se snađu, Labirint je krio tajne koje pružaju bolji život.

Miševi Njuško i Brzoje, koristili su jednostavnu probaj – pa – kud – puklo – da – puklo metodu za pronalaženje sira. Trčali su niz hodnik, pa kad bi otkrili da je prazan, vratili bi se i trčali niz neki drugi. Pamtili su u kojim hodnicima nema sira i brzo su nalazili nove oblasti. Njuško je mogao da namiriše oblast i pravac u kome leži sir, imao je odličan njuh, a Brzoje bi jurio u tom pravcu. Gubili su se, to vam je jasno, lutali u pogrešnim pravcima i često nailazili na zidove. Ali, poslije nekog vremena bi ponovo bili na pravom putu.

Kao i miševi, dvojica čovečuljaka, Tucko i Mucko, koristili su svoju inteligenciju i učili su iz iskustva. Međutim, oni su se oslanjali na svoje mozgove i razvijali malo prefinjenije metode za pronalaženje Sira. Ponekad im je dobro išlo, ali bi ih u nekim slučajevima moćna ljudska ubjeđenja i emocije preplavile i zamaglile im pogled na svijet. Zbog toga je za njih život u Labirintu bio komplikovaniji i teži.

Bez obzira na to, Njuško, Brzoje, Tucko i Mucko nalazili su ono što traže, svaki na svoj način. Jednog dana su sva četvorica pronašli svoj omiljeni sir na kraju jednog hodnika u Skladištu sira A. Poslije toga su i miševi i čovečuljci svakog jutra oblačili svoju opremu za trčanje i kretali u Skladište sira A. Uskoro je svaki od njih stekao svoje navike. Njuško i Brzoje su nastavili da ustaju rano i svakog jutra trče kroz labirint, uvijek istim putem. Kada bi stigli na odredište, miševi bi skinuli patike, povezali ih pertlama i okačili ih oko vrata — da bi im bile pri ruci u slučaju da im ponovo zatrebaju. Onda su uživali u siru. U početku su i Tucko i Mucko svakog jutra jurili do Skladišta sira A da bi uživali u ukusnim zalogajčićima koji su tu samo njih čekali.

Ali, poslije nekog vremena, čovečuljci su se promjenili i stekli sasvim drugačije navike. Svakim danom su se Tucko i Mucko budili malo kasnije, oblačili malo sporije i šetali do Skladišta sira A. Napokon, znali su gdje je Sir i kako da do njega dođu. Nisu imali pojma odakle se taj Sir stvorio, ni ko ga je tamo stavio. Naprosto su pretpostavljali da će zauvjek biti tamo. Čim bi Tucko i Mucko ujutru stigli u Skladište sira A, odmah bi se udobno smjestili. Okačili bi svoje trenerke, skinuli patike i obuli papuče. Postali su veoma opušteni, sada kad su pronašli Sir.

“Ovo je sjajno,” rekao je Tucko. “Ovdje ima dovoljno Sira da nam traje zauvjek.” čovečuljci su se osjećali sretno i uspješno i mislili su da su sada sigurni.

Nije mnogo prošlo, a Tucko i Mucko su počeli da nazivaju Sir koji su pronašli u Skladištu sira A ‘naš Sir’. To skladište Sira bilo je toliko veliko da su poslije nekog vremena preselili i svoje kuće nešto bliže i oko njega izgradili svoj društveni život.  Da bi im bilo udobnije, Tucko i Mucko su ukrasili zidove poslovicama i crtali oko njih slike Sira, koje su ih činile sretnim. Na jednoj je pisalo:

SIR TE ČINI SRETNIM

Ponekad bi Tucko i Mucko dovodili prijatelje da im pokažu svoju gomiletinu Sira u Skladištu sira A i pokazivali bi je s ponosom, uz ove riječi, “Šta kažete, nije loš ovaj Sir, a?” Ponekad bi ga djelili s prijateljima, a ponekad ne.

“Mi zaslužujemo ovaj Sir,” rekao je Tucko. “Baš smo se naradili da bi ga pronašli.” Podigao je lijep, svjež komad i pojeo ga.

Tucko je poslije toga zaspao, kao i obično.

Čovečuljci bi se svake večeri teturali kući, siti i presiti, a svakog jutra se samouvjereno vraćali po još Sira.

To je trajalo prilično dugo.

Tuckovai Muckova samouvjerenost poslije nekog vremena pretvorila se u drskost koja dolazi s uspjehom. Uskoro im je postalo tako udobno da nisu ni primjetili šta se događa.

Za to vrijeme su Njuško i Brzoje nastavili po starom. Dolazili su svako jutro, njuškali, grebuckali i trčkarali okolo po Skladištu sira A, istražujući oblast da vide da li ima nekih promjena. Onda bi sjeli da grickaju svoj omiljeni sir.

          Jednog jutra su stigli u Skladište i otkrili da sira više nema. Nisu se iznenadili. Pošto su Njuško i Brzoje već primjetili da se zalihe sira svakim danom sve više smanjuju, bili su spremni na to i instinktivno su znali šta im je činiti. Pogledali su se, uzeli patike koje su vezali i okačili o vrata, obuli ih i vezali pertle.

Miševi nisu pretjerivali sa analizom stvari.

Za njih su i problem i riješenje problema bili prosti. Situacija u Skladištu sira A se promjenila. Zbog toga su i Njuško i Brzoje odlučili da se promjene.

Obojica su virnuli napolje u Labirint. Onda je Njuško podigao njuškicu, pronjuškao i klimnuo Brzoju, koji se zaletio u Labirint. Njuško ga je pratio najbrže što je mogao.

Brzo su se odvažili na potragu za Novim Sirom.

Nešto kasnije tog dana, u Skladište sira A stigli su i Tucko i Mucko. Oni nisu obraćali pažnju na male promjene koje su se svakog dana dešavale – prihvatali su Sir zdravo za gotovo. Njih dvojica nisu bili pripremljeni za ono što će pronaći.

“Šta? Nema Sira?” urlao je Tucko. Nastavio je da se dere, “Nema Sira? Nema Sira?” kao da će ga neko vratiti na mjesto ako bude dovoljno glasno urlao.

“Ko je maznuo moj Sir?” – vikao je.

Na kraju je stavio ruke na kukove, lice mu je pocrvenilo i zaurlao je iz sve snage, “Nije fer!”

Mucko je samo s nevjericom odmahivao glavom. I on je, takođe, računao s tim da će u Skladištu sira A zauvjek biti sira. Stajao je tamo jako dugo, sleđen od šoka. Jednostavno nije bio spreman na sve to.

Tucko je nešto urlao, ali Mucko nije želio da čuje. Nije želio da se suoči sa svim tim, pa se naprosto isključio.

Ponašanje čovečuljaka nije bilo ni pretjerano lijepo, ni produktivno, ali ga svakako možemo razumjeti. Nije im bilo lahko da pronađu Sir, a čovečuljcima je on značio mnogo više od svakodnevnog ‘sira nasušnog.’ Pronalaženje Sira za čovečuljke je značilo dobitak onoga za šta su mislili da im je potrebno da bi bili sretni. Svaki od njih je imao svoju predstavu o tome šta mu Sir znači, u zavisnosti od ukusa. Za neke pronalaženje Sira značilo je dobitak materijalnih stvari. Za druge je to bilo dobro zdravlje ili duševni mir. Za Mucka je Sir predstavljao osećaj sigurnosti, skladnu porodica i udobnu kućicu u ulici Kačkavalj. Za Tucka je taj Sir predstavljao unapređenje u Gazdu Sira koji je svima nadređen i veliku kuću na brdu Gorgonzola.

Dvojica čovečuljaka su dugo pokušavali da odluče šta dalje da rade zbog toga što im je Sir bio tako važan. Sve što su uspjeli da smisle je da još malo pronjuškaju po Sirnici – pokušavali su da se uvjere da Sira stvarno nema.

Dok su Njuško i Brzoje jurili naprjed, Tucko i Mucko su tapkali u mjestu.

Zvocali su i bjesnili zbog nanijete im nepravde. Mucko je pao u depresiju. Šta bi se desilo kada i sutradan tu ne bi bilo Sira? Već je skovao planove za budućnost na osnovu te zalihe. Čovečuljci prosto nisu mogli da vjeruju. Kako je to moglo da im se desi? Niko ih nije upozorio. To nije bilo u redu. Ne može to tako.

Tucko i Mucko su te noći otišli kućama gladni i obeshrabreni. A prije nego što su otišli, Mucko je napisao na zidu:

ŠTO TI SIR VIŠE ZNAČI, TO GA VIŠE ŽELIŠ

Tucko i Mucko su sutradan napustili svoje domove, ponovo se vratili u Skladište sira A, jer su i dalje, nekako, očekivali da će u njemu zateći svoj Sir. Situacija je ostala nepromjenjena: Sira tu više nije bilo. Čovečuljci nisu znali šta da rade. Tucko i Mucko su samo stajali, nepokretni kao dva kipa.

Mucko je zatvorio oči najčvršće što je mogao i stavio ruke preko ušiju. Želio je da pobjegne od svega. Nije želio da prizna samom sebi da se zaliha sira svakog dana smanjivala. Prosto je vjerovao da ga je neko iznenada maznuo. Tucko je iznova analizirao situaciju i na kraju je glavnu riječ preuzeo njegov komplikovani mozak sa ogromnim sistemom ubjeđenja. “Zbog čega su mi ovo uradili?” – bjesno je govorio. “Šta se ovdje, zapravo, dešava?”

Mucko je konačno otvorio oči i rekao: “Uzgred, budi rečeno – a gde su Njuško i Brzoje? Možda oni znaju nešto više o ovome?”

Tucko je prezirvo puhnuo: “Ma, šta oni znaju?”

Nastavio je: “To su samo obični miševi. Oni samo reaguju na ono što im je dato. Mi smo čovečuljci. Mi smo pametniji od miševa. Trebalo bi da shvatimo  šta je ovdje u pitanju.”

“Znam da smo mi pametniji,” rekao je Mucko, “ali čini mi se da se u ovom trenutku ne ponašamo baš tako. Stvari se mijenjaju, Tucko. Možda i mi treba da se promjenimo i počnemo da radimo stvari drugačije.”

“Zašto bi se menjali?” – pitao je Tucko.

“Mi smo čovečuljci. Mi smo nešto posebno. Ovakve stvari nama ne bi trebalo da se događaju. A čak i da se dogode, trebalo bi da mi imamo neke olakšice.”

“Zašto bi mi imali olakšice?” – pitao je Mucko.

“Zato što na to imamo pravo,” – tvrdio je Tucko.

“Na šta imamo pravo?” – Mucko je želio da zna.

 “Imamo pravo na naš Sir.”

“Zbog čega?” – pitao je Mucko.

“Zato što nismo mi krivi za ovo što se dogodilo,” rekao je Tucko. “Ovo je uradio neko drugi i mi bismo trebali da imamo neke koristi iz svega toga.”

Mucko je predlagao: “Možda bi prosto trebalo da prestanemo da ovoliko analiziramo situaciju i krenemo u potragu za Novim Sirom.”

“A, ne,” – kontrirao je Tucko. “Ne odlazim odavde dok ne otkrijem šta se dogodilo.”

Dok su Tucko i Mucko pokušavali da odluče šta da rade, Njuško i Brzoje su već dobrano odmakli. Otišli su dublje u labirint, dugim hodnicima i tražili sir u svakom Skladištu na koje bi naletili.

Nisu mislili ni o čemu drugom osim o nalaženju Novog Sira.

Duže vreme ništa nisu nalazili, dok konačno nisu došli do oblasti labirinta u kojoj nikada ranije nisu bili: Skladište sira N.

Zaskvičali su od ushićenja. Pronašli su ono što su tražili: ogromnu količinu Novog Sira.

Nisu mogli da vjeruju svojim očima. To je bilo najveće skladište sira koje su miševi ikada vidjeli.

Tucko i Mucko su u međuvremenu još uvjek sjedili u Skladištu sira A i procjenjivali svoj položaj. Sada su već trpjeli zbog nestašice sira. Postali su ljutiti i frustrirani i krivili su jedan drugog zbog situacije u kojoj su se našli.

Mucko bi povremeno pomislio na svoje prijatelje miševe, Njuška i Brzoja, i pitao se da li su već pronašli Sir. Razmišljao je kako im vjerovatno nije lahko, pošto je trčanje kroz labirint prilično nesigurna stvar. Ali, on je takode znao da to traje samo neko vrijeme.

Ponekad bi Mucko zamišljao Njuška i Brzoja kako nalaze Novi Sir i uživaju u njemu. Pomišljao bi kako bi mu prijala avantura u labirintu, kao i zaliha Novog Sira. Skoro da je mogao da mu osjeti ukus.

Što je jasnije Mucko vidio sliku sebe kako pronalazi i uživa u Novom Siru, češće je razmišljao o odlasku iz Skladišta sira A.

“Hajdemo!” – iznenada je uzviknuo.

“Ne,” Tucko je brzo reagovao. “Ovdje mi se dopada. Udobno mi je. Ovdje sve znam. Osim toga, tamo napolju je opasno.”

“Ne, nije,” usprotivio se Mucko. “I ranije smo trčali kroz mnoge dijelove labirinta, pa možemo i sada.”

“Prestar sam za to,” – rekao je Tucko. “I bojim se da me uopšte ne interesuje da lutam okolo, gubim se i pravim idiota od sebe. A ti?”

Poslije toga, Muckov strah od poraza se ponovo probudio i nada u pronalazak Novog Sira je izblijedila.

Tako da su čovečuljci svakog dana radili isto ono što i ranije. Odlazili su u Skladište sira A, tamo sjedili i vraćali se sa svežim brigama i frustracijama umjesto sa sirom.

Pokušali su da se prave da se ništa nije dogodilo, ali su sve gore i gore spavali, slijedećeg dana su imali manje energije i postajali su veoma nervozni.

Njihovi domovi više nisu bili sretna gnijezda kao ranije. čovečuljci su teško spavali i imali su noćne more u kojima nisu pronalazili Sir.

A ipak su se Tucko i Mucko svakog dana vraćali u Skladište sira A i čekali tamo svakog dana.

Tucko je rekao: “Znaš, kad bi samo radili marljivije, možda bi otkrili kako se stvari nisu toliko promijenile. Sir mora da je tu negdje blizu. Možda su ga prosto sakrili tu iza zida.”

Tucko i Mucko su slijedećeg dana sa sobom ponijeli alat. Tucko je držao dlijeto, a Mucko je lupao čekićem dok nisu probili rupu u zidu Skladišta sira C. Virnuli su unutra, ali Sira nije bilo.

Razočarali su se, ali su i dalje verovali da mogu da riješe problem. Počinjali su ranije, ostajali duže i radili marljivije. Ali, poslije nekog vremena, dobili su samo veliku rupu u zidu.

Mucko je počeo da uviđa razliku između aktivnosti i produktivnosti.

“Možda”, počeo je Tucko, “bi trebalo da sjedimo ovdje i da vidimo šta će se desiti. Prije ili kasnije, vratiće nam Sir.”

Mucko je želio da vjeruje u to, pa je svakog dana odlazio kući da se odmori i vraćao se, nevoljno, s Tuckom u Skladište sira A. Ali, Sira nije bilo ni od korova.

Čovečuljci su do tada već bili iznureni glađu i stresom. Mucku je dosadilo da čeka bolje dane. Počeo je da uviđa da će im biti sve gore, što duže budu ostali bez Sira.

Mucko je shvatio da idu u pogrešnom pravcu.

Konačno je jednog dana Mucko počeo da se smije na svoj račun. “Ha, ha, gledaj nas. Samo se vrtimo u krugu, a pitamo se zašto stvari ne idu na bolje. Da sve ovo nije toliko besmisleno, bilo bi još smješnije.”

Mucku se nije dopadala ideja povratka u Labirint, jer je znao da će se izgubiti i da nema pojma gde bi mogao da pronađe sir. Ali, morao je da se nasmije svojoj gluposti kada je shvatio koliko ga je strah promijenio.

Pitao je Tucka, “Gdje smo stavili naše patike?” Dugo ih je tražio jer su svu opermu sklonili čim su pronašli sir u Skladištu sira A – mislili su da im više neće biti potrebna.

Kada je Tucko vidio kako Mucko obuva patike, rekao je: “Nećeš valjda stvarno da izađeš u Labirint? Zašto prosto ne ostaneš ovdje sa mnom dok nam ne vrate Sir?”

“Zato što ti ništa ne razumiješ” – rekao je Mucko. “Ni ja nisam želio da razumijem, ali sada shvatam da nam ga nikada neće vratiti. Vremije je da potražimo Novi Sir.”

Tucko se usprotivio: ,Ali šta ako tamo napolju više nema Sira? Ili, ako ga ima, šta ako ga ne pronađeš?”

“Ne znam”, rekao je Mucko. To pitanje je sam sebi postavio i previše puta i svaki put bi iznova osjetio iste strahove koji su ga zadržavali tu, na istom mjestu.

Pitao se: “Gdje je vjerovatnije da ću pronaći Sir – ovdje, ili u Labirintu?”

U glavi je naslikao sliku. Vidio je sebe kako odlazi u labirint sa osmjehom na licu.

Iako ga je ova slika iznenadila, takođe ga je i ohrabrila. Vidio je kako se svaki čas gubi u Labirintu, ali je osjećao da će na kraju pronaći Novi Sir tamo negdje, kao i sve one dobre stvari koje ga prate. Skupio je snagu.

Onda je iskoristio svoju maštu i u glavi naslikao najuverljiviju moguću sliku – sa svim realističnim detaljima – sebe kako pronalazi i uživa u ukusu Novog Sira.

Vidio se dok jede rupičasti švajcarski sir, svijetlo narandžasti čedar, italijansku mocarelu i predivni, mehki francuski kamamber i …

Onda je Tucko nešto rekao, pa je shvatio da je još uvijek u Skladištu sira A.

Mucko je rekao: “Ponekad se, Tucko, stvari mijenjaju tako da se nikada ne vrate na staro. Ovo mi tako izgleda. To je život! Sve se mijenja, pa moramo i mi.”

Mucko je pogledao svog omršavjelog druga i pokušao da ga dozove pameti, ali se Tuckov strah pretvorio u ljutnju, pa nije želio da ga sluša.

Mucko nije želio da bude grub, ali je morao da se nasmije njihovoj zajedničkoj gluposti.

Mucko se odmah osjetio življe, dok se spremao za polazak i shvatio je da konačno može da se smije samome sebi, da se opusti i krene dalje.

Mucko se nasmijao i najavio: “Vreme je za LABIRINT!”

Tucko je ostao namrgođen i nije odreagovao.

Mucko je podigao mali, oštar kamenčić i napisao na zidu za Tucka ozbiljnu misao. Kao i uvijek, Mucko je čak nacrtao i crtež sira oko nje, u nadi da će to naterati Tucka da se osmjehne, razveseli i krene u potragu za Novim Sirom. Ali, Tucko nije želio da shvati.

Napisao je:

AKO SE NE PROMIJENIŠ, IZUMRIJET ĆEŠ

Mucko je poslije toga zabrinuto virnuo napolje u Labirint. Razmišljao je o tome kako je samog sebe uvalio u ovu nestašicu sira.

Vjerovao je da u Labirintu više nema Sira, ili da ga možda neće pronaći. Takvi strahovi su ga sputavali i ubijali.

Mucko se nasmiješio. Znao je da se Tucko pita: “Ko je maznuo moj Sir?”, a Mucko se pitao: “Zbog čega ranije nisam krenuo za Sirom?”

Kada je krenuo napolje, u labirint, Mucko je pogledao tamo otkuda je došao i osjetio je svu udobnost tog mjesta. Osjećao je kako ga vuče poznata teritorija – iako tamo duže vrijeme nije bilo Sira.

Mucko se malo zabrinuo i zapitao se da li stvarno želi da krene u labirint. Na zidu ispred sebe napisao je poslovicu i gledao je neko vrijeme:

ŠTA BIH SADA URADIO KADA ME NE BI BILO STRAH

Razmislio je o tome.

Znao je da mu strah povremeno može biti od koristi. Kada se bojiš, stvari mogu da se još više pogoršaju ukoliko nešto ne uradiš, pa tako može da te potakne na akciju. Ali, ne valja kada se toliko bojiš da nisi u stanju da išta uradiš.

Pogledao je udesno, u dio labirinta kroz koji nikada nije prošao i osjetio je strah.

Onda je duboko udahnuo, skrenuo desno i lagano potrčao u nepoznato.

Dok je pokušavao da pronađe pravi put, Mucko se u početku brinuo da nije možda predugo čekao u Skladištu sira A. Dugo nije probao ni mrvicu Sira i bio je baš slab. Put kroz Labirint je zbog toga bio duži i naporniji nego obično. Odlučio je da će, ako ikada bude ponovo u sličnoj situaciji, ranije otići iz udobne zone i prilagoditi se promjenama. Tako će sve biti lakše.

Mucko se tada slabašno nasmiješio i pomislio: “Bolje ikad, nego nikad.”

Tokom slijedećih nekoliko dana, Mucko je tu i tamo pronalazio po malo Sira, ali mu to nije dugo potrajalo. Nadao se da će naći dovoljno Sira da može da ga odnese Tucku i ohrabri ga da izađe u Labirint.

Ali, Mucko još uvijek nije bio dovoljno samouvjeren. Morao je da prizna da ga je labirint zbunjivao. Stvari su se izgleda promijenile otkad je posljednji put bio tu.

Čim bi pomislio da je počeo da napreduje, izgubio bi se u hodnicima. Kao da je išao dva koraka naprijed, a jedan nazad. Lov na Sir je bio pravi izazov ali, morao je da prizna da povratak u Labirint nije bio ni izbliza onako strašan kako ga je on zamišljao.

Kako je vrijeme prolazilo, počinjao je da se pita da li je njegova nada u pronalaženje Novog Sira uopšte realna. Pitao se, da nije odgrizao veći zalogaj nego što može da sažvaće? Onda se nasmijao, jer je shvatio da u tom trenutku uopšte nema šta da žvaće.

Čim bi se obeshrabrio, podsjetio bi samog sebe da je ono što on radi, koliko god u tom trenutku bilo neprijatno, mnogo bolje nego sjedenje u praznom Skladištu sira A. Preuzeo je kontrolu nad svojim životom, umjesto da dozvoljava da mu se stvari prosto dešavaju.

Onda se podsjetio – ako Njuško i Brzoje mogu da napreduju, onda može i on!

Kasnije, kada bi se Mucko osvrnuo na prošle dane, shvatio je da Sir iz Skladišta sira A nije mogao tek tako da nestane preko noći, kao što je onda vjerovao. Količina Sira se sve više smanjivala, a ono što je ostalo se pokvarilo. Nije bilo ukusno.

Možda je čak i buđ rasla po Starom Siru, a on nije ni primjetio. Međutim, morao je da prizna da bi vjerovatno uspio da shvati šta se sprema da je poželio. Ali nije.

Mucko je sada shvatao da ga promjena vjerovatno ne bi toliko iznenadila da je sve vrijeme pažljivo posmatrao šta se događa i tako predvidio budućnost. Možda su upravo to Njuško i Brzoje i radili.

Odlučio je da će od sada pa nadalje biti budniji. Očekivaće promjene i tražiti ih. Vjerovaće svojim instinktima i osjetiće kada će doći do promjena, pa će tako biti spreman da im se prilagodi.

Stao je da se malo odmori i napisao na zidu Labirinta:

ČESTO NJUŠI SIR, JER ĆEŠ TAKO ZNATI KAD ĆE POČETI DA SE KVARI

Nešto kasnije, pošto prilično dugo nije pronašao Sir, Mucko je konačno naletio na veliko Skladište koje je obećavalo. Kada je ušao unutra, međutim, jako se razočarao jer je bilo prazno.

“Prečesto sam doživljavao ovaj osjećaj praznine”, pomislio je. Došlo mu je da odustane.

Mucko je počeo da gubi snagu. Znao je da se izgubio i uplašio se da neće preživjeti. Razmišljao je o povratku u Skladište sira A. Bar bi, ako bi uspio da se vrati, tamo bio sa Tuckom. Onda se ponovo zapitao: “Šta bih uradio kada me ne bi bilo strah?”

Mucko je pomislio da je prevazišao svoj strah, ali se ipak bojao mnogo češće nego što je to želio da prizna samom sebi. Nije uvijek bio siguran u to čega se boji, ali je u svojoj slabosti znao da se naprosto boji samoće. Mucko nije bio svjestan činjenice da i sada zaostaje zbog toga što se boji.

Mucko se pitao da li je Tucko krenuo dalje, ili je još uvijek tamo, paralizovan od straha. Onda se Mucko sjetio onih vremena kada se najbolje osjećao u labirintu. To su bila vremena u kojima je napredovao.

Napisao je na zidu, da se podsjeti i da posluži Tucku, ako jednog dana odluči da ga prati, ovu rečenicu:

AKO KRENEŠ U NEISTRAŽENOM PRAVCU, LAKŠE ĆEŠ PRONAĆI NOVI SIR

Mucko je pogledao niz mračni prolaz, svjestan svog straha. šta li ga čeka tamo naprijed? Da li je sve prazno? Ili, još gore, da ne vreba neka opasnost? Počeo je da zamišlja raznorazne zastrašujuće stvari koje bi mogle da mu se dogode. Na smrt se preplašio.

Nasmijao se samom sebi. Shvatio je da strah samo pogoršava stvari. Onda je uradio ono što bi radio kada ga ne bi bilo strah. Krenuo je u neistraženom pravcu.

Dok je trčao niz mračni hodnik, počeo je da se smješka. Mucko to još nije shvatao, ali otkrio je ono što mu hrani dušu. Opustio se i vjerovao u ono što leži pred njim, iako baš i nije tačno znao šta je to.

Mucko se iznenadio kada je shvatio da uživa sve više i više. “Zbog čega se osećam ovako dobro?” – pitao se. “Nemam Sira i ne znam gdje idem.”

Ubrzo je shvatio zašto.

Zastao je da napiše ovo na zidu:

KADA PREVAZIĐEŠ STRAH, OSJETIĆEŠ DA SI SLOBODAN

Mucko je shvatio kako je bio zarobljenik svog sopstvenog straha. Oslobodio ga je put u nepoznato.

Osjećao je blag povetarac koji je puhao u tom dijelu Labirinta i osvježavao ga. Nekoliko puta je duboko udahnuo i to ga je malo oživjelo. Čim je prevazišao strah, sve to je bilo mnogo prijatnije nego što je nekada mislio da može biti.

Mucko se jako dugo nije osjećao tako dobro. Skoro da je zaboravio koliko je zabavno boriti se.

Da bi još više popravio stvari, Mucko je ponovo počeo da zamišlja. Ugledao je sebe, sa svim detaljima, kako sjedi u sred gomile svojih omiljenih sireva – od čedara do brija! Vidio je sebe kako gricka sve moguće sireve koje voli i dopalo mu se to što vidi. Onda je zamislio koliko bi uživao u svim tim divnim ukusima.

Što je jasnije vidio sebe kako uživa u Novom Siru, to mu je realnija i vjerovatnija ta slika postajala. Prosto je osjećao da će ga uskoro pronaći.

Napisao je:

KAD ZAMISLIM SEBE KAKO JEDEM NOVI SIR, TA SLIKA ME VODI DO NJEGA

Mucko je stalno razmišljao o tome šta će dobiti, umjesto da plače nad onim što gubi.

Pitao se zbog čega je oduvjek zamišljao da će promjena voditi u nešto gore. Sada je shvatio da promjene mogu da vode i u nešto dobro.

“Zbog čega to nisam ranije shvatao?” – pitao se.

Onda je jurnuo kroz Labirint brže i snažnije. Ubrzo je ugledao Skladište sira i veoma se uzbudio kada je primjetio komadiće Novog Sira blizu ulaza.

To su bile neke vrste Sira koje nikada ranije nije vidio, ali su djelovale odlično. Probao ih je i bile su slasne. Pojeo je većinu komadića Novog Sira, a nekoliko je stavio u džep da bi ih kasnije eventualno podjelio sa Tuckom. Snaga je počela da mu se vraća.

Ušao je u Skladište veoma uzbuđen. Ali, na svoj očaj, otkrio je da je prazan. Neko je tu bio prije njega i ostavio samo nekoliko komadića Novog Sira.

Shvatio je da bi vjerovatno i on tu pronašao pristojnu količinu Novog Sira da je ranije krenuo u potragu.

Mucko je odlučio da se vrati i provjeri da li je Tucko spreman da pođe s njim.

Dok se vraćao istim putem nazad, zastao je i napisao na zidu:

ŠTO BRŽE PREBRODIŠ STARI SIR, BRŽE ĆEŠ PRONAĆI NOVI.

Poslije nekog vremena, Mucko je stigao do Skladišta sira A i pronašao Tucka. Ponudio mu je komadiće Novog Sira, ali ih je on odbio.

Tucko je cjenio gest svog prijatelja, ali je rekao: “Mislim da mi se taj Novi Sir ne bi dopao. Nisam navikao na to. Želim da mi vrate moj Sir i ne želim da se promjenim dok ne dobijem ono što želim.”

Mucko je samo razočarano odmahnuo glavom i nevoljno se otisnuo na put. Kada se vratio do najdalje tačke koju je istražio u labirintu shvatio je da mu prijatelj nedostaje, ali mu je takođe bilo jasno da mu se dopada ono što trenutno radi. Čak i prije nego što pronađe ono za šta se nadao da će biti velika, ukusna zaliha Novog Sira, ako mu to ikada pođe za rukom, on je spoznao da to nije jedina stvar koja ga čini sretnim.

Bio je sretan kada njime ne upravljaju strahovi. Dopadalo mu se ono čime se sada bavi.

Poslije ove spoznaje Mucko više nije osjećao onu istu slabost, kao u Skladištu sira A bez Sira. Saznanje da ne želi da dozvoli da ga strah sputa i da ide u novom, neistraženom pravcu bilo je dovoljno da mu povrati snagu i osvježi ga.

Sada je osjećao da je samo pitanje vremena kada će pronaći ono što mu je potrebno. Ustvari, osjećao se kao da je već pronašao ono što traži.

Nasmiješio se kada je shvatio:

BEZBJEDNIJE JE LUTATI KROZ LABIRINT NEGO OSTATI TAMO GDJE NEMA SIRA

Mucko je još jednom shvatio, kao nekada, da ono čega se bojiš nikada nije onako strašno kako ga ti zamišljaš. Strah kome ti dozvoliš da se nataloži u tvom umu gori je od stvarnosti.

On se toliko bojao da nikada neće pronaći Novi Sir da čak nije želio ni da počne da traži. Ali, čim je krenuo na putovanje, u hodnicima je pronašao dovoljno Sira da ga održi u životu. Sada se nadao da će pronaći nešto više. I samo traženje je postalo uzbudljivo.

Njegovo rezonovanje je ranije bilo zamagljeno strahovima i brigama. Razmišljao je o tome kako nema dovoljno sira, ili bar ne onoliko koliko mu treba. Razmišljao je više o tome šta bi moglo da pođe po zlu, nego po dobru.

Ali, sve to se promjenilo u trenutku kada je otišao iz Sirnice C.

Ranije je vjerovao da Sira nikada neće nestati i da promjene ne valjaju.

Sada je shvatio da je prirodno da se promjene neprekidno dešavaju, bez obzira na to da li ih očekuješ ili ne. Promjene mogu da te iznenade samo ukoliko ih ne očekuješ.

Kada je shvatio da su se njegova ubjedenja promijenila, zastao je da napiše na zidu:

BAJATA UBJEĐENJA NE VODE DO NOVOG SIRA.

Mucko još uvijek nije pronašao Sir, ali je razmišljao o onome što je naučio dok je trčao kroz labirint.

Sada je shvatao da njegova nova ubjeđenja ohrabruju i novo ponašanje. Ponašao se drugačije nego onda kada se neprekidno vraćao u prazno Skladište.

Znao je da se s promjenom ubjeđenja, promijene i djela.

Možeš da vjeruješ da će ti promjena naškoditi i da pružaš otpor. A možeš i da vjeruješ da će ti pronalazak Novog Sira pomoći da je prihvatiš.

Sve zavisi od toga u šta veruješ.

Napisao je na zidu:

KADA SHVATIŠ DA MOŽEŠ DA PRONAĐEŠ NOVI SIR U KOME ĆEŠ UŽIVATI, MIJENJAŠ PRAVAC

Mucko je znao da bi sada bio u mnogo boljoj formi da je na vrijeme prihvatio promjene i ranije napustio Skladište sira A. Bio bi jači i tijelom i duhom i mogao bi bolje da izađe na kraj sa izazovima traženja Novog Sira. U stvari, do sada bi ga vjerovatno i pronašao da je očekivao promjene, umjesto što je traćio vreme poričući da se išta promijenilo.

Ponovo je iskoristio svoju maštu i ugledao sebe kako nalazi i gustira Novi Sir. Odlučio je da krene dublje u neistražene dijelove Labirinta i tu i tamo bi pronašao mrvice Sira. Ponovo je stekao snagu i sigurnost u sebe.

Kada bi se sjetio mesta odakle je došao, Mucku je bilo drago što je tako često ostavljao poruke na zidovima. Bio je ubijeđen da će one koristiti Tucku kao putokazi koje će pratiti kroz Labirint, ako ikada odluči da napusti Skladište sira A.

Mucko se iz sve snage nadao da ide u dobrom pravcu. Zamislio je mogućnost da Tucko pronađe Rukopis na Zidu i tako krene pravim putem.

Napisao je na zidu ono o čemu je već duže razmišljao:

AKO NA VRIJEME PRIMETIŠ SITNE PROMJENE, LAKŠE ĆEŠ SE PRILAGODITI KRUPNIM KADA NAIĐU

Do sada se Mucko već oslobodio prošlosti i prilagođavao se sadašnjosti.

Nastavio je svoje putešestvije kroz Labirint brže i snažnije. Poslije kraćeg vremena je uspio.

Kada mu se učinilo da putuje kroz Labirint već strašno dugo, njegov put – ili bar dio njegovog puta – završio se brzo i sretno.

Mucko je išao niz hodnik njemu sasvim nepoznat, skrenuo iza ugla i pronašao Novi Sir u Skladištu sira N!

Kada je ušao unutra, zaprepastilo ga je ono što je ugledao. Svugdje okolo bile su naslagane najveće zalihe Sira koje je ikada vidio. U početku mu nije baš sve bilo poznato, jer je tu bilo i nekih vrsta Sira koje nikada ranije nije vidio.

Onda se na trenutak zapitao da to možda nije san, dok se nisu pojavili njegovi stari prijatelji Njuško i Brzoje.

Njuško je klimnuo glavom Mucku u znak dobrodošlice, a Brzoje mu je mahnuo šapom. Njihovi mali debeli stomačići djelovali su kao da su tu proveli već duže vreme.

Mucko im se na brzinu javio i počeo da gricka svoje omiljene Sireve. Skinuo je patike, povezao pertle i objesio ih oko vrata u slučaju da mu ponovo zatrebaju. Njuško i Brzoje su se nasmijali. Klimnuli su glavama s divljenjem. Onda se Mucko bacio na Novi Sir. Kada se dobro zasitio, podigao je komad svježeg Sira i napravio zdravicu. “Ura za promjene!”

Dok je Mucko uživao u Novom Siru, razmišljao je o onome što je naučio.

Shvatio je da se sve vrijeme držao za iluziju Starog Sira koji više nije postojao, pa se zbog toga bojao promjena.

Pa šta ga je onda natjeralo da se promijeni? Strah od umiranja od gladi? Mucko se nasmiješio, jer je bio siguran da mu je to prilično pomoglo.

Onda se nasmijao i shvatio da je počeo da se i mijenja upravo u trenutku kada je naučio da se smije samom sebi i svojim greškama. Shvatio je da se čovjek  najbrže  mijenja kada uspije  da se  smije sopstvenoj gluposti – tada može da se opusti i krene dalje.

Bio je svjestan da je naučio nešto korisno o nastavljanju dalje od svojih prijatelja miševa, Njuška i Brzoja. Oni su se trudili da im život bude jednostavan. Nisu pretjerano analizirali, ni komplikovali sivari. Kada se situacija promijenila i Sira više nije bilo, oni su se promijenili i krenuli za njim. Toga će se uvijek sjećati.

Mucko je takođe iskoristio svoj mozak za ono što čovečuljci rade bolje od miševa.

Zamišljao je sebe – do najsitnijih pojedinosti – kako pronalazi nešto bolje – mnogo bolje.

Razmišljao je o greškama koje je napravio u prošlosti i iskoristio ih da isplanira budućnost. Sada je znao da se izlaženje na kraj sa promjenama uči:

–          Treba biti svjesniji potrebe da život bude što jednostavniji, treba biti fleksibilan i brže reagovati.

–          Ne treba previše komplikovati stvari i zbunjivati se strahovima.

–          Treba primjetiti male promjene na samom početku, da bi bili bolje pripremljeni za velike koje možda nailaze.

–          Znao je da se treba brže prilagođavati, jer ako se to ne uradi na vrijeme, može biti prekasno.

–          Morao je da prizna da najveća prepreka promjenama leži u nama i da se ništa ne popravlja dok se i sami ne promijenimo.

–          Možda je najvažnija spoznaja da uvijek postoji neki Novi Sir tamo negdje, bez obzira na to da li si toga u datom trenutku svjestan ili ne. I da ga dobijaš, kao nagradu, onda kada prevazideš strah i počneš da uživaš u avanturi.

–          Znao je da strah ponekad treba poštovati, jer te zaustavlja da ne srljaš u opasnost. Ali, shvatio je da je većina njegovih strahova bila iracionalna i da su ga sprječavali da se promijeni kada je to bilo potrebno. Međutim, iako mu se to ranije nije dopadalo, promjena je zapravo bila prikriveni blagoslov, jer ga je odvela do boljeg Sira.

–          Čak je i u sebi pronašao bolju osobu.

Dok se Mucko podsjećao svega onoga što je naučio, sjetio se i svog druga Tucka. Pitao se da li je Tucko ikada pročitao neku od poslovica koje mu je Mucko napisao na zidu Skladišta sira A i na zidovima Labirinta.

Da li je Tucko ikada odlučio da se mane ćorava posla i krene dalje? Da li je ikada ušao u Labirint i pronašao nešto što bi mu poboljšalo život?

A možda je Tucko još uvijek na istom mestu, jer ne želi da se promijeni.

Mucko je razmišljao o povratku u Sirnicu C, da pronađe Tucka – bio je siguran da može lahko da se vrati nazad. Mislio je da bi, ukoliko ga pronađe, mogao da pokaže Tucku kako da se izbavi iz svoje nevolje. Ali, Mucko je shvatio da je već pokušao da ubijedi svog prijatelja da se promijeni.

Tucko je morao sam da pronađe put izbavljenja iz puke udobnosti i ličnih strahova. Niko to ne može da uradi umjesto njega, niti da ga na tako nešto nagovori. On sam mora nekako da shvati dobrobit promjena.

Mucko je znao da bi Tucko mogao da nađe put po tragu, čitajući usput Rukopis na zidu.

Otišao je i na najvećem zidu Skladišta sira N napisao suštinu onoga što je do tada naučio. Nacrtao je veliki crtež sira oko svih tih mudrosti i sa smješkom ih gledao:

PROMJENE SE DEŠAVAJU

NEKO STALNO SKLANJA SIR

PREDVIDI PROMJENE

PRIPREMI SE NA NESTANAK SIRA

POSMATRAJ PROMJENE

ČESTO NJUŠI SIR DA BI ZNAO KAD ĆE SE UBAJATI

BRZO SE PRILAGOĐAVAJ PROMJENAMA

ŠTO PRIJE PREBOLIŠ STARI SIR, BRŽE ĆEŠ UŽIVATI U NOVOM

PROMIJENI SE

IDI ZA SIROM

UŽIVAJ U PROMJENAMA!

UŽIVAJ U AVANTURI I UKUSU NOVOG SIRA!

BUDI SPREMAN DA SE BRZO PROMIJENIŠ I DA UŽIVAŠ U TOME

SIR STALNO NESTAJE

Mucko je shvatao koliko je daleko odmakao od onih dana kada je sa Tuckom bio u Skladištu sira A, ali je znao da lahko može ponovo da se vrati na staro ukoliko mu postane dovoljno udobno. Stoga je svaki dan vršio inspekciju u Skladištu sira N, da bi proverio u kakvom je stanju Sir. Uradiće šta god bude bilo potrebno da izbjegne da ga iznenade neočekivane promjene. Iako je Mucko još uvijek imao ogromnu zalihu Sira, često je izlazio u Labirint i istraživao nove oblasti da bi bio u toku s događanjima oko njega. Znao je da je bezbjednije da sagleda realne mogućnosti, nego da se izoluje u svojoj udobnoj zoni.

Onda je Mucko čuo nešto što mu je ličilo na neki pokret u labirintu. Kada se buka pojačala, shvatio je da neko dolazi.

Da to možda nije Tucko? Možda je on tamo iza ćoška?

Mucko se pomolio i ponadao – kao i mnogo puta prije – da je konačno, možda, njegov drug skupio snagu da…

Da ide za sirom i uživa u tome

Pitanja koja sebi možemo postaviti nakon čitanja ove kratke ali jako poučne basne (koja je sastavni dio stručne literature svakog menadžera) su mnogobrojna, a možemo ih razvrstati  prema smjeru kojem su upućene:

-prema sebi

-prema svojim ukućanima (bliža porodica)

-poslovni saradnici, kolege

-prijatelji, poznanici (socijalna mreža)

-općenito naše društvo-grad-država.

Obrada: Akos.ba