Poučna priča: Sa šejtanom na sabah-namaz
Na kraju sela, ispod velikog brda, bila je jedna stara kuća. Tu je živio stari Salih i njegova žena. On je bio veoma dobar i prijatan čovjek, pravi i istinski vjernik. Ljudi su ga voljeli i cijenili. Jednog zimskog jutra probudio se ranije nego obično i nanijetio da malo ranije pođe u džamiju na rani sabah. Uzeo je abdest kao i svako jutro i krenuo uskim seoskim putem prema džamiji. Vani je još bilo mračno i hladno. Hodajući tako spotaknu se od jedan kamen i pade na zemlju. Nakon što se ustao, shvati da je isprljao odjeću, pa se vrati kući, presvuče se i ponovo uze abdest, i krenu opet prema džamiji. Još je bilo dugo do sabaha pa odluči da malo sporije hoda, i nakon pola puta, ponovo se spotakne i padne u jednu lokvu. Onako sav od blata, ponovo se vrati kući, abdesti se, obuče novu odjeću i kad je izašao iz kuće, na njegovo iznenađenje ispred je stajao čovjek koji je u ruci držao fenjer i reče:
”…Hajde požuri!!! Zakasnit ćemo na sabah…”
Salih ga dobro pogleda i shvati da ga ne poznaje ali ipak pomisli da bi mu dobro došla pomoć, pa krenu sa njim. Hodajući tako do džamije njih dvojica su se fino ispričali i kad su stigli pred džamiju, čovjek stade ispred, a Salih onako zbunjeno pogleda ga i reče:
”…Zašto si stao? Zar si došao do džamije a nećeš da uđeš?…”
A ovaj mu reče:
”…Ne!!! Neću ja tamo!!! Ja sam Iblis, vođa među šejtanima…”’
Salih ga pogleda i sa nevjericom reče:
”…Pa ako si zaista taj za koga se predstavljaš, zašto si mi pomogao?…”
A ovaj odgovori:
”…Kad si prvi put pao na putu i vratio se kući, pa ponovo pošao u džamiju, Allah ti je oprostio sve grijehe. Zatim kad si drugi put pao i ponovo uzeo abdest i pošao u džamiju, Allah je oprostio grijehe tvojoj porodici i tvojim komšijama. I tako mi Allaha ja sam se pobojao da ćeš treći put pasti i da Allah oprosti grijehe cijelom čovječanstvu, pa sam ti zato pomogao…”.
anesbih.wordpress.com
