Posjetili smo Salakovac, evakuirani iz Gaze svjedoče: Svijet gleda uživo genocid; Četiri sata smo stajali u redu za hljeb dok granatiraju
Pet porodica koje čini 29 državljana Bosne i Hercegovine i njihovih srodnika, od kojih je 15 djece, koji su izašli iz rata u Gazi, zbrinuto je u Izbjegličko-prihvatnom centru Salakovac kod Mostara, gdje će dobiti i psihološku pomoć zbog proživljenih ratnih trauma. Ministar za ljudska prava i izbjeglice Svevlid Hurtić je kazao kako ukupno osam smještenih u kampu imaju bh. državljanstvo.
U ime porodica koje su preživjele horor pod izraelskom okupacijom obratila se Sutka El-Barawy (56), rođena Selimović iz Bihaća.
– Nismo sretni, mi smo dobro. Ono što je najvažnije je da smo živi i zdravi i molimo dragog Boga da narod Palestine ostane da živi. Uvijek se pucalo, uvijek je bilo miniranja. Uvijek je bilo straha.
Zaratilo se odjednom dok sam se spremala da izađem iz kuće. Morali smo napustiti kuću. Kaže uzmite iz kuće ono što vam je važno i krenite. Šta da uzmem, tu smo živjeli 33-34 godine. Nadala sam se da ćemo se vratiti. Uspjela sam uzeti nekoliko stvari. Hodali smo sat i usput vidjeli svašta – ispričala je El-Barawy.
Smjestili su ih u neku školu sa još mnogim drugim porodicama. Imali su po jedno-dva ćebeta.
– Nestalo je plina, vode, hrane. Na dva toaleta je bilo 3.000 ljudi. Pet kilometara smo išli pješke da bismo četiri sata stajali u redu za hljeb dok granatiraju – istakla je.
Njena i agonija drugih bh. državljana u Gazi trajala je više od 40 dana.
– Gladni smo bili, prljavi, a dolaze samo loše vijesti. Ne znam kako stojim, a morala sam raditi zbog njih. Imali smo malo mlijeka u prahu. Nismo imali krov, imali smo šator, a kiša pljušti. Kanalizacija je poplavila po nama. Grozno – ispričala je.
Zahvalila je bh. ambasadoru u Egiptu Sabitu Subašiću.
– Nije on stao kao ambasador, on je stao kao brat i babo uz nas. Jako su nas lijepo dočekali. Zahvaljujem se u ime svih članova porodica, u ime palestinskog naroda. Živjela sam 33 godine na sjeveru Gaze, na mjestu gdje se najviše puca. Tu uvijek bude najviše bombardovanja. Ovdje se osjećam dobro, za svoju porodicu, za djecu. Toplo je, čisto, imamo hrane. Dobro smo i zahvalni smo – zaključila je.
Ahmed Shahin, pedijatar iz Gaze, koji je diplomirao 1995. godine na Medicinskom fakultetu u Tuzli, zahvalio se Bosancima i Hercegovcima jer su stali uz Palestinu.
– Znam da je bilo teško da nas izvuku iz Gaze i zato sam mnogo sretan i zahvalan. Šta dalje, to samo Allah zna, ali ono što ja znam je da mi nismo teroristi, da smo ljudi kao i svi drugi, da volimo i druge ljude. Imam apel za svijet – Amerika, Velika Britanija, Francuska, poslali su ratne brodove na obalu Gaze kao podršku Izraelu, a ja njima kažem, bolje bi i ljepše bilo da su te brodove poslali pune cvijeća i muzičare koji sviraju.
Ovaj genocid je njima sramota do kraja života. Nikada se nije desilo da se gleda uživo genocid, da se ruše zgrade kao sendvič, a pune su žene i djece. I oni sve to gledaju. Davno kada su bili ratovi, svijet nije znao, ali sada gleda kada curi krv dok je topla još, a ništa ne radi. To nije pravda – kazao je Shahin koji je u ranijim napadima Izraela izgubio sina Alija.(faktor.ba)
akos.ba
