Pokajanje – povratak Allahu dž.š.

Ko je pokajnik?

Možda će u početku neki ljudi reći: «A sta to mi radimo? Živimo ispravnim i stabilnim životom.» Medjutim, ja kažem: -Mi upadamo u mnoge grijehe, a da i nismo svjesni opasnosti toga. Čak mogu reći da ima onih, oko nas i medju nama, koji čine velike grijehe. Znam da je ovo opasna optužba. Ali to je stvarnost i istina. Veliki broj omladine čini neposlušnost svojim roditeljima, a zar neposlušnost roditeljima nije veliki grijeh!? Ne smijemo nikako zaboravljati da je neposlušnost roditeljima četvrti veliki grijeh po težini u islamu! Zar suza povrijedjene majke nije povod koji izaziva Allahovu, swt, srdzbu? Ili suza oca koji nije uspio odgojiti svoju čeljad, posebno sina koji nije uspješan na studijama, jer se uhvatio droge? Ili suza majke koja stalno plače i brine zbog svoje kćeri, koja je negdje sa momkom, bez znanja roditelja, izašla? Zar nije potrebna tevba (pokajanje) za sve ove grijehe? Zar ovo nisu veliki grijesi? Znas li da srdzba tvojih roditelja može na Sudnjem danu biti teža od svih ostalih grijeha, od hiljade grijeha koje činis tokom godine, ili više?

Dakle, utvrdili smo da smo grješni i ptrebna nam je tevba, iskreno pokajanje. Možda nisi od onih koji piju alkohol ili bludnice, ali neoslušnost roditeljima, takodjer, spada u velike grijehe.

Dakle, tebi je potrebna tevba – pokajanje

Koliko ima ljudi koje vidimo da klanjaju tokom mjeseca ramazana, a nakon toga namaz ostavljaju? Koliko je njih koji čak i u ramazanu ne obavljaju svih pet propisanih namaza. Koliko je onih koji sabah – namaz nisu klanjali dvadeset godina. Zar sabah nije od obaveznih, propisanih namaza? Znaš li da je ostavljanje namaza jedan od najvećih grijeha koji izazivaju srdzbu Allaha Uzvišenog? Znas li da je: “Namaz stub vjere i ko ga ruši, srušit će svoju vjeru?” (Taberani) U Dzehennemu imaju vrata koja se nazivaju Sekar. O njima Uzvišeni Allah kaže:

“Šta vas je u Sekar dovelo? ” Nismo” – reći će- “bili od onih koji su molitvu obavljali, ni od onih koji su siromahe hranili i u besposlice smo se sa besoslenjacima upuštali i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla” (El-Mudessir, 42-47)

Kaze Uzvišeni o ovim vratima (Sekar) da ona ne ostavljaju onoga koga dohvate. Ko udje na ova vrata, postaje prašina, raspada se potpuno. A onda biva iznova stvoren, pa se ponovo u potpunosti raspadne i tako vječno.

“Pored čega god je prošao ništa nije poštedio, sve je u prah pretvorio” (Ez-Zarijat, 42)

Grozna stvar! A meleki, koji će stajati na vratima, pitat će: “Šta vas je uvelo u ovaj Dzehennem?” Kao da će se zbog žestoke kazne sazaljevati na one unutra. Pa će im stanovnici toga Dzehennema odgovoriti: “Nismo klanjali namaz”.

Ako te je Allah, swt, počastio i sačuvao velikih grijeha, onda uzmi u obzir svoje male grijehe. Na hiljade malih grijeha činio svakim danom. Razmisli samo u koliko si harama pogledao u prošloj sedmici. Zene ili djevojke – koliko je samo jedna od njih izrekla riječi ogovaranja razgovarajući telefonom? Naravno, ne govorim vam ovo kako bih vam ulio pesimizam, ili da kažem kako smo propali i potpuno izgubljeni. Medjutim da bismo osjetili ljepotu pokajanja, moramo osjetiti ruznoći i odvratnost grijeha. Pa tako prije pokajanja treba da svedemo račune sami sa sobom.

Šta mislis da svake večeri doneses dva papira i da na jednom pišeš lijepe riječi, a na drugom ruzne rijeci izgovorene tokom dana? Sta mislis koliko bi bilo na papiru lijepih, a koliko ruznih rijeci? Kakav ce biti ishod tvog dana? Hoces li biti od pokornih ili nepokornih prema Allahu Uzvisenom?

Bez sumnje semo naici na hiljade grijeha. Zbog toga smo u velikoj potrebi za pokajanjem.

Jedan od tabi’ina (iz druge generacije muslimana) Sufjan Es-Sevri, izgovorio je divne rijeci: ” Sjeo sam jednog dana da brojim svoje grijehe…” – Pogledajmo koliko se ovaj covjek brinuo za svoju buducnost, a buducnost nisu djeca, zene i imetak, vec Dzennet ili Dzehennem. Kazao je Sufjan: “Sjeo sam jednog dana da brojim svoje grijehe, pa sam izbrojao oko 21.000 grijeha” – a on je od cjenjenih tabi’ina, druge casne generacije – pa je rekao sebi: “Zar ces, o Sufjane, susresti svog Gospodara sa 21.000 grijeha, a o svakom ce te pitati?” Ovo je primjer tabi’ina, koji je zivio sa ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. A sta je tek sa nama u ovome vremenu!?

Nasi su grijesi mnogobrojni. Ponekad se medju malim grijesima nadje i veliki grijeh, a da ga mi uopste nismo ni svjesni. Cak ga lahko i ucinimo. Podizes glas na svoju majku. Kazes: “Necu”-svome ocu. Cinis nevolje i nedace.

Dakle, nama je potrebno pokajanje zbog mnogih nasih (ne)djela. Treba da se pokajemo i zbog toga sto zaboravljamo na mnogobrojne blagodati – one su obilate, a mi nasem Gospodaru za njih ne zahvaljujemo. Cak ima onih koji ih i ne vide, niti primjecuju. A zar nije nezahvalnost – zbog beskrajnih blagodati koje nam je Allah dao – od velikih grijeha, za koje je potrebno ciniti tevbu?

Treba da se okajemo za nas gaflet, nemar! Koliko je ljudi koji po dvadeset ili trideset godina zaorave na Allaha, swt? A onaj koji cini grijeh moze da ga ostavi, cak i onaj koji cini neki veliki grijeh moze od njega odustati. Ali onaj koji je nemaran i zaboravlja na Allaha, swt, i Njegove rijeci:

“Dzinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,” (Ez-Zarijat,56)

Treba da zna da – nemar, zaborav na Allaha, swt, veci je od samog grijeha, i potrebno je da se brzo pokaje. Ja ne opravdavam sebe, svi mi imamo grijeha.

Dodjite da vam ispricam sta Allah, swt, kaze o nama. Kako nas doziva.

Kaze Uzviseni:

“O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prasta i On je milostiv. I porvratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego sto vam kazna dodje – poslije vam niko nece u pomoc priskociti.” (Ez-Zumer, 53)

Nakon ove nesrece koju smo kod sebe uvidjeli, ovih mnogobrojnih grijeha kojih smose prisjetili, Allah, swt, nam daje izlaz.

Vjerovali ili ne, grijesi koje smo cinili tokom dvadeset ili trideset godina mogu biti oprosteni u jednom trenutku, u jednoj sekundi.

“I povratite se Gospodaru svome!” (Ez-Zumer, 54)

Predajmo se Allahu, swt, i zatrazimo spas od Njega. Ostanimo malo sami s sobom i razmislimo. Povratimo se Allahu, swt. Zapitajmo sami sebe: “Sta hoce, Allah, swt od nas?”

“Allah zeli da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode zele da daleko s Pravog puta skrenete.” (En-Nisa’, 27)

Jer ako se ne pokajes, tvoj obradun na Sudnjem danu ce biti veoma tezak. A Allah zeli da nam olaksa, jer smo slabasni. Razmislimo o slijedecim ajetima:

“I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji ne ubijaju one koje je Allah zabranio, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludnice. – A ko to radi iskusit ce kaznu, patnja ce mu na onome svijetu udvostrucena biti i vjecno ce u njoj ponizen ostati; ali onima koji se pokaju i dobra djela cine, Allah ce njihova hrdjava djela u dobra promijeniti. A Allah prasta i samilostan je!” (El-Furkan, 68-70)

Vidis kako je kur’anski govor postao zestok kada govori o bludu, prostituciji – da nas Allah, swt, od toga sacuva – a potpuno se mijenja kada govori o tevbi, pokajanju. Znaci, Allah, swt, ne samo da nam oprosti i izbrise grijehe, vec – a to cesto zaboravljamo ili ne vidimo – pretvara nasa losa djela u dobra djela. Ako neko od vas nije klanjao namaz pet ili vise godina, pa se pokaje, samo sto obavi prvi namaz i odluci da vise namaz nece propustati, njemu bivaju, ako Bog da, oprostieni svi ti grijesi koji se odnose na propustene namaze u proteklih pet godina. I ne samo to, vec se ti grijesi iz prethodnih pet godina pretvaraju u dobra djela , stim sto ostaje dug prema Allahu, swt, da naklanja namaze koje je propustio. Ali grijeh, koji je imao zbog ostavljanja namaza, se brise.

Koliko je nas Gospodar prema nama plemenit! Neka si slavljen, Gospodaru nas!

Nas Vjerovjesnik, s.a.v.s, kazuje o pokajanju:

Prica nas Poslanik Muhammed, s.a.v.s., o covjeku koji ce doci na Sudnji dan, pa ce Allah Uzviseni narediti svojim melekima, da mu maknu neke velike grijehe. Bit ce receno tom covjeku: “Citaj knjigu svojih djela, o Moj robe!” Citat ce knjigu i naci mnogo grijaha koji se ne mogu prebrojati. Covjek ce pomisliti da je propao i pocrnit ce mu lice. Tada ce mu Allah, swt, reci: ” Citaj svoje grijehe ponovo, o Moj robe! Zar se nisi pokajao?” – Pa ce se sjetiti da se okajao, i reci ce: “Naravno, Gospodaru, pokajao sam se. Pokajao sam se o Gospodaru.” Ponovo ce procitati svoje grijehe i vidjet ce da su se grijesi pretvorili u dobra djela. Rob ce se obratiti svome Gospodaru: “Gospodaru, zaista ja imam jos grijeha koje su meleki zaboravili zapisati, a ja ih se dobro sjecam!” – Dok je Poslanik, s.a.v.s., ovo pricao, smijao se toliko da su mu se ocnjaci plemeniti vidjeli.

Razmislimo o rijecima Allahovog Poslanika, s.a.v.s:

“Ljudi, pokajte se Allahu, jer zaista ja Mu se kajem po stotinu puta dnevno!” (Muslim)

Allahov Poslanik, s.a.v.s., se u danu kajao po stotinu puta, a ti u deset godina nisi ucinio jedno pokajanje?! Allahov Poslanik, s.a.v.s, je sacuvan od grijeha, a ti si grjesni rob.

Od Abdullaha ibn Omera, r.a., se prenosi da je rekao: “Brojali smo – Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na jednom sijelu stotinu puta izgovorio: “Gospodaru oprosti mi i primi mi pokajanje, zaista Ti primas pokajanja i milostiv Si!. (Tirmizi i Ebu Davud)

Vjerovjesnik, s.a.v.s, bi razgovarao sa svojim drugovima, ashabima, pa bi zasutio malo, a ashabi i ga culi kako izgovara: “Estagfirullah we etubu ilejhi” – Od Allaha oprost trazim i Njemu se kajem. Zatim bi ponovo sa njima razgovarao, pa bi zasutio kako bi trazio oprost i kajao se ponovo.

Poslusaj rijeci koje se prenose od Ebu Musaa El-Es’arija, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao:

“Allah, dz.s., pruza Svoju ruku nocu da oprosti onome ko je zgrijesio danju. I On pruza Svoju ruku danju da oprosti onome ko je zgrijesio nocu, sve dok Sunce ne izadje sa zapada!” (Muslim)

Pogledajmo pocast kojom Gospodar pocascava Svog roba, trazeci od njega da se pokaje.

I poslusaj riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:

“Nas Gospodar se svake noći, u zadnjoj njenoj trećini, spusta na dunjalucko nebo i pita: “Ko ce Mi se za nestodovom obratiti pa da mu je uslisam? Ko ce od Mene nesto traziti, pa da mu dadnem? Ko ce od Mene zatraziti oprosta, pa da mu oprostim?” (Muslim)

Allah, swt, ti svako jutro – tri sahata prije sabaha – nudi ovakvu priliku.

Razmisli o ovome! Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavjestava da se Allah, swt, raduje pokajanju Svoga roba. Zamisli: rob koji toliko godina cini grijehe, pa dodje dan u kome kaze: “Gospodaru moj, ja se Tebi kajem.”- Allah se raduje i primi mu pokajanje.

Preuzeto iz knjige “Govor srca”, autora Amr Halida.