Planiranje i upravljanje u svjetlu kur’anskog kazivanja o Jusufu, a.s.

Piše: dr. Ali el-Sallabi / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Dobro planiranje i uspješno upravljanje su sigurni uzroci izgradnje, razvoja i napretka država. Neki istraživači su planiranje definirali kao most između sadašnjosti i budućnosti.

U kur’anskom konceptu planiranje je priprema u sadašnjosti za ono sa čim se čovjek suočava u svom poslu ili životu u budućnosti, shodno ajetu: ”I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu.” (El-Kasas, 77.)

U Kur’anu se navodi primjer dobrog planiranja koje je bilo zasnovano na logičkim osnovama, koje je spriječilo glad koja je prijetila uništenjem ljudi, a sve zbog dobrog planiranja koje je provodio Jusuf, alejhi selam, koji je postao upravitelj državnih riznica u Egiptu, nakon što je protumačio san egipatskog vladara o kojem je Uzvišeni Allah objavio: ”I vladar reče: ‘Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih, i sanjao sam sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih.”’ (Jusuf, 43.)

Jusuf, alejhi selam, preuzeo je na sebe tumačenje ovog sna, rekavši: “Sijaćete sedam godina uzastopno” – reče – “pa ono što požanjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti…” (Jusuf, 47.)

Jusuf, alejhi selam, protumačio je san tako što je predstavio i ponudio praktičan plan koji pokriva cijelu zemlju i cijeli egipatski narod, što znači da se njegov plan oslanjao na uključivanje naroda i kompletno programiranje, te maksimalno iskorištavanje energije svakog pojedinca, i to je ono na šta je ciljao kada je rekao: ”Sijaćete…”

Ono što je Jusuf, alejhi selam, planirao je da udvostruči proizvodnju i smanji potrošnju, jer krize i vanredne okolnosti zahtijevaju i vanredno ponašanje.

Jusuf, alejhi selam, je svoj ekonomski plan podijelio u tri faze:

Prva faza: “Sijaćete sedam godina uzastopno” (Jusuf, 47.)

Druga faza: ”Zatim će doći sedam teških godina…” (Jusuf, 48.)

Treća faza: ”Zatim će, poslije toga, doći godina u kojoj će ljudima kiše u obilju biti i u kojoj će cijediti.” (Jusuf, 49.)

Karakteristike ovog plana

Prevalentna karakteristika prve etape je proizvodnja i štednja uz ograničenu potrošnju.

Jusuf, alejhi selam, definirao je planove proizvodnje i odredio kontinuitet poljoprivredne proizvodnje u toku sedam godina u kojima je rad stalan i neprekidan. Uz ovaj veliki trud u kontinuiranoj proizvodnji, jasno je definirana i potrošnja u njegovim riječima: ”Osim ono malo što ćete jesti.” (Jusuf, 47.)

A nakon što se završi sedam godina proizvodnje, uključujući kontinuirani trud i ograničenu potrošnju, njegov plan je morao da se suoči sa ogromnim izazovom, a to je obezbjeđivanje hrane za sedam teških i ”mršavih” godina.

Drugim riječima, nakon proizvodnje i stalnog napora u prvoj fazi, doći će do opterećenja i poteškoće u drugoj fazi, a to je poteškoća koja zahtijeva strpljivost i pažljivu organizaciju kako bi hrana stigla do svih usta.

I uz ovu izdržljivost i pažljivu organizaciju, ove teške godine ne bi trebalo da dovedu u pitanje cjelokupne zalihe žita, jer je Jusuf, alejhi selam, bio vrlo jasan i precizan kada je rekao: ”Ostat će jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati.” (Jusuf, 48.)

Dakle, dio koji je uskladišten je bio ”kvasac” ili osnovni kapital kojim je narod mogao zadovoljiti zahtjeve nove sjetve nakon teških godina, odnosno, mogao je reinvestirati ušteđevinu.

Budući da se planiranje smatra suštinskom funkcijom upravljanja koje bez njega ne može biti efikasno, ono u stvarnosti zavisi od dva stuba i pet elemenata.

Dva stuba su predviđanje i ciljevi, a elementi su: politike, sredstva, alati, ljudski i materijalni resursi, procedure i vremenski programi (kratkoročni i dugoročni) i planska procjena budžeta.

Knjige savremenog upravljanja (menadžmenta) i planiranja kažu: ”Ne postoji efikasan menadžment osim uz organizaciju i kvalitetno prethodno planiranje”, a to je upravo ono što je Jusuf, alejhi selam, primijenio. Naime, kada je došao na vlast – politički, ekonomski, socijalni, kulturni, obrazovni, medijski i poljoprivredni reformski program -, sve je to u njegovoj glavi pažljivo bilo pripremljeno.

Predviđanje i ciljevi

Što se tiče predviđanja ono podrazumijeva promatranje budućnosti i predviđanje onoga što dolazi, a to je upravo ono čemu je Allah, dželle šanuhu, podučio Jusufa, alejhi selam.

Zatim primjećujemo da je on definirao ciljeve o udvostručenju proizvodnje, racionalizaciji potrošnje i skladištenju hrane, a za to je potreban detaljan plan, jer veliki, opći cilj ne znači ništa ako nije popraćen detaljnim planovima. Ovdje dolazi do izražaja uloga politika, sredstava, alata, ljudskih resursa, procedura, vremenskih (etapnih) programa i procjene budžeta. I to je ono što je Jusuf, alejhi selam, uradio u svjetlu moderne nauke o upravljanju.

Iako je Kur’an ograničio Jusufove, alejhi selam, riječi na kratke i koncizne rečenice i nije se referirao na izgradnju čovjeka, to je definitivno uključeno u njegov plan, jer nas Kur’an uči da je čovjek zapravo njegova duhovnost i ono što ona sadrži i obuhvata, i da je mijenjanje spoljašnosti nezamislivo bez mijenjanja unutrašnjosti.

Jusuf, alejhi selam, uključio je ljudsku ličnost u svoj plan, znajući da nijedan plan ne može uspjeti ako iza njegove implementacije ne stoji čovjek.

Što se tiče njegovog metoda ophođenja s čovjekom, on se pokazao u njegovom pozivu zatvorskim drugovima da vjeruju u jednog Boga, Allaha, dželle šanuhu, čime je Jusuf, alejhi selam, potvrdio da je njegov metod zapravo metod uzdizanja čovjeka, koji je oruđe civilizacije, motor renesanse, realizator programa i projekata, a to uzdizanje je nezamislivo bez poziva u tevhid ili monoteizma i poučavanja čovjeka istinama vjere i suštini života na dunjaluku.

Spomenutu promjenu čovjek mora izvršiti na duhovnom (moralnom) nivou kako bi razvijao svoju ličnost u pravcu boljeg, da bi onda njegov duhovni sadržaj utjelovio vanjsku promjenu i pretvorio je u praksu, primjenu i realizaciju. Zato što se stanja ljudi i njihovi društveni uvjeti iskvarenosti ili dobrote ne mijenjaju osim ako se ne promijeni sadržaj čovjeka i ono na čemu je on u smislu istine ili zablude.

Ako razvijamo sistem i njegove koncepte bez čovjeka i njegovih koncepata, onda će se ubrzo pokvarenost iz čovjeka uvući u sistem i urušiti ga više nego što će se reforma prenijeti iz sistema na čovjeka i popraviti ga. Jer su sebičnost, samoljublje i pohlepa jači od odredbi zakona i propisa, osim ako nisu kontrolirani dubokim unutrašnjim odgojem i plemenitim moralom zasnovanim na znanju, ljubavi i strahu od Allaha.

Kur’anski ajeti upućuju i na druge aspekte za koje je direktno vezan uspjeh plana, od kojih su najvažnija dva aspekta spojena jednim faktorom, a to je ljudski faktor i njegova povezanost sa uspjehom plana.

Prvi aspekt je Jusufova, alejhi selam, sposobnost da nadzire provedbu ovog plana, i to nakon što je odagnao sjenke sumnje i optužbi o sebi. Tako je došlo do snažne integracije između plana i planera, između materijalne osnove i duhovne vrijednosti u društvu, između vjere i života. Drugi aspekt ogleda se u odabiru asistenata koji su mu pomagali u radu. Jusuf, alejhi selam, imao je iskrene i pouzdane pomagače koji su tačno, precizno i smjerno izvršavali njegova naređenja.

Jedna od karakteristika uspješnog političkog i ekonomskog plana je da se zasniva na istinitim tehničkim informacijama, a ne na poetskoj imaginaciji koja nije povezana sa stvarnošću. Stoga je Jusuf, alejhi selam, otvoreno govorio ljudima o teškoćama koje ih čekaju, ali to nije bila otvorenost i iskrenost koja ih je obeshrabrivala, već iskrenost koja ih je motivirala na rad i udvostručila njihov trud i energiju.

Jusufu, alejhi selam, nanesena je nepravda i bačen je u zatvor, ali je on posjedovao informacije i planove, zbog čega je bio u iznimno dobroj poziciji u pregovorima, ali i pored toga, on nije postavljao nikakve uvjete, već je velikodušno dao prednost dobročinstvu, savjetu i uputstvima bez protuusluge. Ovim plemenitim moralom i lijepim svojstvima Allah ukazuje počast onome koga želi učiniti nosiocem Svoje vjere i njenim uzorom.

Također primjećujemo da je Jusuf, alejhi selam, bio dobro upućen u tematiku razilaženja, pošto su vladar Egipta i njegov narod bili daleko od Allahove upute, utopljeni u neznanju i neznaboštvu, on se ipak s njima susreo u čistoj dobroti i težnji ka spasavanju zemlje i naroda u iskušenju gladi i suše.

Dakle, jedan od plodova Jusufovog, alejhi selam, planiranja i upravljanja bio je da je spasio ljude od uništenja i gladi, te ih izvukao iz nevolja i vratio u stanje prosperiteta.

U ovim kur’anskim kazivanjima kriju se aluzije na plansku stvarnost, kako bi se shvatilo da se islam ne temelji na pasivnosti, ravnodušnosti ili fatalizmu, već se bavi najtačnijim i najpreciznijim metodama planiranja i upravljanja, svejedno radilo se o ekonomskom, političkom ili nekom drugom životnom polju.