Književni kutak

Pjesnički doživljaj Bajrakli džamije u Beogradu

“Mazlum sjedi na kraju ulice,

Sama kao jetim, tiho nekog čeka,

Ni glasa ne pušta,

Nit’ očima gleda,

Nit’ ušima čuje,

Rječima ezana prolaznike zove,

Kao da ih moli,

Al’ niko da je čuje,

Niko da joj priđe,

Tek’ po neki putnik,

njoj se odazove,

Selam njoj nazove,

I u nju uniđe.

Kamen je sagradi,

Ko zna koja ruka,

I koliko znoja,

Al’ halal ‘im bilo,

Od našega hakk’a,

neka im je poklon svaka naša dova!“

Redovni saradnik portala Akos.ba Nadir Jusufi je tokom svog boravka u Beogradu posjetio Barjakli džamiju i tim povodom napisao pjesmu.

Prvi utisak pri ulasku u džamiju je topao, ugrije te ”njena tišina”, al’ poslije malo vremena počnes da osjećaš neku hladnoću, jer nema ljudi u džamiji, nema džemata.

Taj osjećas me je rastužio, a ujedno inspirisao da napišem (tužnu) poeziju o džamiji.

 

Objašnjenje manje poznatih termina:

Mazlum- kao potlačen, kao ugnjetavan,

Jetim- siroče

Ezan- poziv na molitvu kod muslimana

Halal- dozvoljeno ili čisto

Hakk- ono što je pravo, prihvatljivo, pristojno

Dova- molitva kod muslimana

Piše: Nadir Jusufi, Tetovo

Akos.ba

Povezani članci