Palestinac u izbjeglištvu: Čak i ako bace atomsku bombu, stanovnici Gaze neće napustiti svoju domovinu

Činjenica da su izraelski zvaničnici pokrenuli projekat “dobrovoljnog iseljavanja u inostranstvo” ljudi u Gazi povećana je zabrinutost da bi se Palestinci mogli ponovo suočiti s etničkim čišćenjem kao i 1948. godine, javlja Anadolu.

Uspostavom Izraela 14. maja 1948. godine na historijskim palestinskim zemljama stotine hiljada Palestinaca podvrgnuto je prisilnoj migraciji i protjerano iz svoje domovine.

Jedan od njih je 85-godišnji Ibrahim Nimir Diravi, koji je sa porodicom morao da napusti svoj dom u naselju Amka u gradu Akka i skloni se u Liban. Imao je samo deset godina.

Sada sa porodicom živi u blizini Bejruta, glavnog grada Libana.

Diravi je za Anadolu rekao da Izrael želi da protjera Palestince u Gazi iz njihove domovine, kao što su davno uradili i njima.

Naveo je da većina ljudi koji žive u Gazi nisu starosjedioci iz Gaze, već se sastoje od onih koji su deportovani iz drugih palestinskih zemalja 1948. godine.

– Bolje umrijeti u domovini nego biti prognan –

Navodeći da je na vijestima gledao dešavanja u Gazi, koja je pod intenzivnim napadom izraelske vojske, ali da ne može ništa uraditi.

“Izrael želi da evakuiše Gazu i uspostavi kolonije za Jevreje. On želi da deportuje Palestince sa Zapadne obale u Jordan, a Palestince iz Gaze u Egipat. Umjesto toga, želi da dovede i naseli Jevreje iz istočne ili zapadne Evrope. Uradili su mnogo masakra u naše vrijeme, kao u Deir Yassin (selo u Al-Qudsu). Sada rade istu stvar u Gazi kako bi ljudi mogli izaći odatle i otići u Egipat. Ali ljudi su naučili mnogo iz onoga što se dogodilo u prošlosti. Oni neće napustiti svoju domovinu čak ni ako bace atomsku bombu. Gdje bi trebali ići?”, rekao je Diravi.

Istakao je da je bolje umrijeti u svojoj zemlji nego je napustiti.

“Palestinci su iskusili najbolniji bol. Mnogo su patili i mnogo naučili iz toga. Čak i ako Izrael baci atomske bombe, nećemo napustiti našu domovinu. Kad bih se sada mogao vratiti u Palestinu, nikada ne bih otišao iz nje”, izjavio je Diravi.

– Gdje je pravda? –

Ističući da je Pojas Gaze u blokadi već 17 godina, ovaj Palestinac je rekao:

“Zar nije sramota? Gdje su ove zapadne zemlje? Oni govore o pravdi, savjesti i čovječnosti. Gdje je pravda?”.

Govoreći o blokadi Gaze naveo je da se danas u izraelskim zatvorima nalazi oko 6.000 Palestinaca.

Podsjetio je da izraelske snage svakodnevno ubijaju Palestince koji nemaju nikakva prava.

“Šta čovjek radi kada je podvrgnut tolikom pritisku? Da li sjedi i čeka? Konačno je eksplodiralo”, istakao je Diravi.

Smatra da je stvarna odgovornost za patnje Palestinaca na SAD-u i evropskim zemljama koje pružaju neograničenu podršku administraciji Tel Aviva.

“SAD su odgovorne za sve što se dešava u Gazi. SAD ohrabruju Jevreje. Sva pomoć Izraelu dolazi iz zemalja kao što su SAD, Engleska i Francuska. One su također odgovorne za Nakbu koju smo doživjeli 1948.”, rekao je Diravi.

Diravi, koji već 75 godina živi kao izbjeglica u Libanu, rekao je da nikada nije izgubio nadu da će se vratiti u svoju domovinu.

“Da li osoba ikada zaboravi svoj dom i imovinu? Ako se vratim, uzet ću svog oca, koji je sahranjen ovdje u Libanu, i sahraniti ga u njegovoj zemlji, Palestini” rekao je Diravi.

akos.ba