Osvrt na roman “Želja” autora Semira Krnjića
Iz štampe je izašla prva knjiga autora Semira Krnjića pod nazivom “Želja”. Recenziju je napisao Nezim ef. Halilović Muderis.
“Roman sam počeo riječima: “Možda nisam neko bitan, pa da svima bude interesantna moja priča. Ali, moja priča je razumljiva za sva bića, a ti, čitaoče, ne zaboravi prošlost, da ne bi izgubio budućnost.”
Knjiga govori o tri perioda:
Prijeratnom, ratnom I poslijeratnom. Riječ je o ljubavnoj priči Kemala i Lejle, medresanskim danima, pozivu u rat, poginulim prijateljima u Ahmićima i Srebrenici. Knjigu sam želio približiti mladim ljudima.”, kaže autor.
Iz recenzije:
Nezim Halilović Muderis
“Roman Želja predstavlja prelijepu priču mladog, maštovitog i odvažnog pisca Semira Krnjića, koji iz poštovanja prema onima koji su svoje živote utkali u temelje naše Domovine, ali i prema onima koji svojim životima branili našu Domovinu, a u postdejtonskom periodu žive na marginama javnog života, želi dati svoj doprinos u afirmaciji nebrojenih ljudskih vrijednosti našeg dobrog, plemenitog, ali naivnog naroda, koji se u toku otpora oružanoj agresiji nije svetio i koji nakon stravičnog genocida ne umije kako treba ni da mrzi.
Ljubav Kemala i Lejle je bila snažna i čista i, kao mnoge druge ljubavi, poredila se sa ljubavlju Medžnuna i Lejle. Ona u vremenu moralnog posrnuća uči omladinu čistoj ljubavi, u kojoj se znaju granice našega Dina, koje se bez obzira na snagu ljubavi i čežnje jednog za drugim ne smiju prelaziti ili bolje reći tim se granicama ne smije približavati.
Priča je prepuna onih “sitnihˮ ljudskih detalja, kojim svjedoče bogati duh Bošnjaka, koji i u vlastitoj nevolji misle na druge, pa i na svoje prijetelje sa kojima je glavni junak proveo medresanske dane i iz tih dana ponio najljepše uspomene.
Ali, mi Bošnjaci i kada jedni druge preteknemo šehadetom ili smrću, ne zaboravljamo one koji su nas pretekli, svjesni da je to Allahov kader (odredba), a samo On zna mudrost toga, pa tako i junak ove priče svojoj djeci daje imena svojih prijatelja šehida, koja ga podsjećaju na njih, na njihovo prijateljstvo, ali i na njihove neostvarene želje.
Tako mi Bošnjaci lakše podnosimo smrt dragih nam insana, ne damo sjećanjima da umru, trudimo se da u ovom dunjalučkom hodu ne iznevjerimo naše šehide i gazije i nadamo se susretu sa njima i njihovom zalaganju za nas!”
Više o autoru na Faacebook stranici:
Semir Krnjić – tekstovi
Akos.ba