Poučna priča: Zašto psi žive kraće od ljudi?
Budući da sam po profesiji veterinar, pozvan sam da jednog dana obiđem 10-godišnjeg irskog vučjaka po imenu Belker.
Vlasnici psa, Ron, njegova žena Lisa, i njihov mali dječak Shane su bili veoma vezani za njihovog ljubimca koji je prerastao u člana porodice, i nadali su se nekom čudu i njegovom ozdravljenju.
Pregledao sam Belkera i ustanovio da umire od kancera.
Rekao sam porodici da ne možemo ništa učiniti da ga spasimo, i predložio sam da ga uspavamo u domaćinstvu u kojem je proveo čitav život.
Dok smo činili neophodne pripreme, Ron i Lisa su mi rekli da bi željeli da i njihov sin prisustvuje toj proceduri. Smatrali su da bi Shane mogao da iz tog iskustva nauči nešto korisno.
Slijedećeg dana, dok se je porodica opraštala od Belkera, osjetio sam dobro poznati grč u srcu.
Shane je, međutim, izgledao veoma smireno, milujući ostarjelog psa po posljednji put, tako da sam čak pomislio da li je uopće svjestan šta se dešava.
Nakon nekoliko minuta, Belker je u miru napustio ovaj svijet.
Mali dječak je njegov odlazak prihvatio bez ikakve poteškoće ili zbunjenosti.
Sjeli smo zajedno nakon Belkerove smrti, razgovarajući naglas o tužnoj činjenici da životinje žive mnogo kraće u odnosu na ljudske živote.
Shane, koji je sve do tog momenta šutio, reče: „Ja znam zbog čega je to tako.“
Iznenađeni, okrenusmo se ka njemu i ono što smo čuli od tog dječaka nas je duboko dirnulo.
Shane reče: „Ljudi se rađaju kako bi naučili kako da budu dobri, kako da čitav život vole druge i da budu fini, zar ne?
E, pa cuke već znaju kako da budu takvi, pa i ne moraju ovdje da ostanu tako dugo kao mi.“
Za Akos.ba preveo: Nedim Botić
