Osnov svakog grijeha je zadovoljstvo samim sobom
Za takve ljude njihovo znanje je nedostatak i slabost, jer jača zapravo njihovo neznanje i njihov džehl, a ne otklanja ga, i dovodi ih u iskušenje onim što im je dato (od teoretskog znanja), umjesto da iz svojih duša uklonu i očiste ono što je loše za njih.
Piše: Šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Ibn Ataullah je rekao: ”Osnov svakog grijeha, nemarnosti i strasti je zadovoljstvo samim sobom, a osnov svake pokornosti, budnosti i čednosti je nezadovoljstvo samim sobom, jer je bolje biti u društvu neznalice koji nije zadovoljan sobom, nego u društvu učenjaka koji je zadovoljan sobom i svojim stanjem. Kakvo to znanje posjeduje učenjak koji je zadovoljan sobom, i o kakvom neznanju je riječ kod neznalice koji nije zadovoljan sobom?”
Ja bih na ovo dodao: samo onaj ko osjeća bolest traži ozdravljenje. Što se tiče onoga ko je obolio, a ne osjeća bolest i ne liječi se od nje, njene klice se šire po njegovom tijelu dok ga ne unište.
Isto je i sa ljudskom dušom, ne traži joj lijeka osim onaj ko uviđa njene bolesti, a osjećaj nedostataka i nepotpunosti je prva faza usavršavanja ličnosti. O sklonosti ljudske duše griješenju i devijacijama, Uzvišeni Allah, objavio je: ”Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je.” (Jusuf, 53.)
Zato, ako sretneš čovjeka koji je zadovoljna sobom, znaj da za njega nema nade, jer ima gomilu mahana i nedostataka i od njih ne traži spas i ne pokušava da ih se oslobodi, već je čak izgubio osjećaj za njihovu prostotu. A takav je daleko od usavršavanja svoje ličnosti i spasa.
Teoretsko znanje ne podiže vrijednost onome ko ga posjeduje. Jer, kakva je vrijednost onoga ko pohranjuje ogromnu količinu informacija u svojoj glavi, a duša mu puna grijeha od kojih se ne liječi i puna prljavštine koju ne čisti – i uprkos znanju koje posjeduje -, on ne zna da je bolestan?
Za takve ljude njihovo znanje je nedostatak i slabost, jer jača zapravo njihovo neznanje i njihov džehl, a ne otklanja ga, i dovodi ih u iskušenje onim što im je dato (od teoretskog znanja), umjesto da iz svojih duša uklonu i očiste ono što je loše za njih.
Bolji od ovakvih učenjaka je čovjek sa malo znanja i duboke iskrenosti, koji stalno vrši samoobračun, istražuje svoje slabosti i mahane, ustrajava u čišćenju svoje duše i popravlja svoje stanje. I on se može nadati sretnom ishodu i lijepom završetku mnogo više od učenjakâ koji su zadovoljni sobom, i koji zapostavljaju čišćenje svojih duša i popravljanje vlastitog stanja.
