Orbanov odlazak bio bi pozitivan, ali ne donosi suštinske promjene u mađarskom društvu

Piše: Admir Lisica

– Autor je magistar historije, istraživač u oblasti regionalnih političkih odnosa, međunarodnih politika i dijaspornih zajednica

Viktor Orban i njegova desničarska stranka Fidesz dva puta su neuspješno pokušali osvojiti pobjedu na izborima u Mađarskoj. Prvi put Orban je na premijersko mjesto pokušao doći 2002. godine, a drugi šest godina kasnije. Oba puta doživio je poraz, što ga nije uspjelo zaustaviti u namjeri da dođe na čelo mađarske vlade. Dvije godine nakon drugog neuspjelog pokušaja, Fidesz postiže izuzetan uspjeh, te na vlast dolazi sa dvotrećinskom većinom, što omogućava Orbanu dugo željeno preuzimanje vlasti.

Od 2010. godine do danas, Orban suvereno vlada Mađarskom, koja je u velikoj mjeri skrenula sa „briselskog kursa“, zbog čega je često i bio kritikovan od zvaničnika Evropske unije. Prije svega, zbog toga što je Mađarska još od početka migrantske krize pozicionirana na strani nekoliko antiimigrantski raspoloženih zemalja.

Iz Mađarske su se često mogle čuti i islamofobične poruke, u čemu su veliku ulogu imali određeni provladini mediji čiji je zadatak bio nametanje negativnog stava prema migrantskom pitanju. Također, Orban se kroz javne nastupe nastojao nametnuti kao branitelj „kršćanskih vrijednosti i kršćanske Evrope“, u čemu ga je najviše podržavala prijateljska Poljska.

Otpor prema Evropskoj uniji za vrijeme skoro dvanaestogodišnje Orbanove vladavine dostigao je najviši nivo, o čemu govore istupi Orbanovih saveznika, prije svega, političara Laszla Kovera, koji je još prije nekoliko godina javno rekao da bi glasao protiv ulaska Mađarske u Evropsku uniju, kada bi za to sada imao priliku, a sam Orban je uznemirio Brisel istupom tokom 2016. godine u kojem je, između ostalog, naveo da „ima života i izvan Evropske unije“, aludirajući na moguće propitivanje statusa Mađarske unutar evropske porodice.

Određeno interesno zbližavanje sa Rusijom od 2014. godine također je zasmetalo zvaničnom Briselu, posebno nakon uzimanja ruskog kredita od deset milijardi eura tokom 2014. godine. Riječ je o izgradnji nuklearne elektrane u mjestu Paks, nedaleko od granice sa Hrvatskom, na kojoj su angažirane ruske, umjesto zapadnih kompanija, kako je očekivano.

Tokom 2019. godine, zapadni mediji su konstatirali da je u Budimpešti Vladimir Putin češći gost od, primjerice, Angele Merkel, što je jasan znak u kojem smjeru ide Mađarska od dolaska na vlast Viktora Orbana. Znajući da Evropska unija ne želi imati političare u Budimpešti koji umjesto otvorene podrške Briselu sve češće koketiraju s Moskvom, Orban u posljednjih nekoliko godina nastoji reformisati cjelokupno mađarsko društvo, kako bi obezbijedio ostanak na vlasti, što više nije izgledan scenario kao prije nekoliko godina kada je Fidsez crpio podršku Mađara na priči zasnovanoj na borbi za očuvanjem kršćanske Evrope koja je “u opasnosti od migranata sa Istoka”.

Upravo zbog nedostatka podrške – za koju se može reći da osjetno pada u posljednje vrijeme – Orban je posegao za formiranjem određenih „nezavisnih“ institucija ili instaliranjem ljudi od povjerenje u postojećim, a koje imaju različite zadatke. Jedan od dobrih primjera je organizacija „Matthias Corvinus Collegium – MCC“. Organizacija postoji dvadeset pet godina, a glavni finansijer je Andras Tombor, čovjek blizak mađarskom premijeru Orbanu. Ova organizacija tokom vremena postala je vlasnik udjela u određenim izuzetno bitnim kompanijama, a u kojima su na rukovodećim pozicijama pojedinci bliski vlastima. Organizacije, fondacije i udruženja kroz koje Orban nastoji očuvati svoj utjecaj, prema Miklosu Ligeti iz mađarskog Transparency Internationala, podsjećaju na svojevremenu komunističku nacionalizaciju, što je izuzetno opasan proces. Navedene „nezavisne organizacije“ nemaju nadzor države, a zanimljivo je da od vlasti dobivaju značajna finansijska sredstva za svoje djelovanje.

Orban je također krenuo i u reformu obrazovanja po svojoj mjeri, a dokaz tome je postavljanje bliskih saradnika na čak jedanaest univerzitetskih ustanova. Svjesna da samo ukoliko na izborima u aprilu 2022. godine ponude zajedničkog kandidata mogu pobijediti Orbana, mađarska opozicija, sastavljena od šest stranaka, zajedno će pokušati konačno skinuti s vlasti „viktatora“, kako ga pojedini mediji nazivaju, aludirajući na njegovu autokratsku vladavinu. Socijalisti, Liberali i Jobbik – stranka desnog centra koja je nekada bila poznata po izuzetno radikalnim desnim stavovima – krenuli su zajedno u borbu protiv Orbana i njegovog Fidesza. Na nedavno održanim izborima unutar opozicije odlučeno je da će zajednički kandidat za premijera biti Peter Marki Zay, gradonačelnik Hódmezővásárhelya. Riječ je o nestranačkoj ličnosti, sa jasno izraženim konzervativnim uvjerenjima. Njegova odanost katoličanstvu i konzervativnim shvatanjima ne umanjuje stav lijevo orijentiranih glasača da mu pruže podršku. Sam Marki Zay u nedavnom intervjuu za “Politico” naglasio je da sebe smatra većim konzervativcem od trenutne vladajuće stranke Fidesz, što dovoljno govori da ukoliko postane novi premijer neće doći do prevelikog zaokreta u njegovim stavovima. No, sigurno je da njegova odanost Evropskoj uniji i NATO-u nije upitna, te da ukoliko u aprilu dođe na mjesto Orbana, Evropa će moći uzeti odmor od dosadašnje mađarske vanjske politike, za koju se može konstatovati da je često u prethodnom periodu bila suprotna onoj koju je zastupao Brisel.

Marki Zay očekuje podršku brojnih nezadovoljnih Mađara, bez obzira na njihovu političku orijentaciju, a nedavna istraživanja think-thank centara pokazala su da postoje realni izgledi da jedinstvena opozicija nanese poraz Orbanu. Kada je riječ o eventualnoj promjeni vlasti u Mađarskoj, osim nekadašnjem sjevernomakedonskom premijeru Nikoli Grueskom, koji se trenutno nalazi u Mađarskoj pod zaštitom Orbana, takav epilog bi bio značajan udar za Milorada Dodika, istaknutog Orbanovog prijatelja. Aleksandar Vučić i Viktor Orban često u javnosti nastoje istaći da Mađarska i Srbija, uprkos nesporazumima iz prošlosti, imaju odlične odnose, što se bitnije ne bi trebalo mijenjati ni nakon izbora u aprilu, ukoliko dođe do eventualne smjene. Razlog tome jesu najave iz opozicije da će se, ukoliko preuzmu vlast, posvetiti unutarnjim problemima koji su u Mađarskoj vremenom nagomilani.

Za Bosnu i Hercegovinu bi promjena vlasti u Mađarskoj značila određeno relaksiranje odnosa između dvije države, ali ne treba očekivati da će doći do bitnijeg zaokreta u mađarskoj politici prema Bosni i Hercegovini, barem u prvoj godini mandata. Slično je i sa odnosom prema migrantskom pitanju, s tim što se od opozicije očekuje da Mađarsku približe stavovima koje Brisel zastupa prema ovom pitanju, što će biti veliki izazov uzmu li se u obzir trenutni stavovi mađarske javnosti prema ovom pitanju. Na koncu, u preostala tri mjeseca do izbora u Mađarskoj treba očekivati još radikalnije istupe Viktora Orbana u cilju zadržavanja pozicije, a u Orbanovom fokusu svakako se ponovo može naći i uvijek desničarima zanimljiva Bosna i Hercegovina.

(Stavovi i mišljenja izraženi u ovom članku pripadaju autoru i ne moraju nužno odražavati uređivačku politiku Anadolu Agency)

Akos.ba