Oni koji primaju sadaku nisu manje vrijedni od onih koji je daju
Poslanik, a.s., je rekao Omeru b. el-Hattabu: “Ono što se dobije bez traženja je opskrba kojom te Allah opskrbljuje.” (Malik)
Hazreti Aiši, r.a., je rekao: “Aišta ako ti neko nešto dadne bez tvoga traženja – to prihvati, jer je to opskrba koju ti Allah šalje” (Ahmed i Bejheki)
U tom smislu salallahu alejhi vesselam Halidu b. Aliju el-Džuheniju rekao: “Pa to je opskrba koju ti pruža Uzvišeni Allah” (Ahmed)
Onaj ko uzima, a uistinu mu je potreban, neka nipošto ne misli da je prezren, odbačen ili manjkav. Takvog je Poslanik, a.s., obradovao riječima: “Imućni koji udjeljuje nije bolji od onoga koji uzima ukoliko ima istinsku potrebu.” (Et-Taberi u Kebiru)
Ener, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Imućni koji udjeljuje nema veću nagradu od onoga koji uzima ukoliko je doista u nuždi” (Et-Taberi u Evsatu i Ibn Hibban u Ed-Duafa)
Dakle, onaj koji daje sadaku iz velikog imetka i mnogobrojnih dobara koja posjeduje, kod Allaha nije ništa vredniji od ovisnika o sadaki koji je prima radi Allaha, oslanjajući se na Njega i Njemu zahvaljujući. Allah je Gospodar obojice njih, prvome je dao imetak da bi ga iskušao, a drugome je dao siromaštvo također da bi ga iskušao i to treba uvijek imati na umu, jer Uzvišeni Allah sve što radi, čini to iz mudrosti.
Uzvišeni kaže: “Kad bi Allah svim Svojim robovima davao opskrbu u obilju, oni bi se na Zemlji osilili, ali On je daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje.“ (Kur’an, Eš-Šura, 27)
Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić
