Oni koji misle da je odricanje na Allahovom putu teret dostojan žaljenja, oni su gubitnici na dunjaluku i na Ahiretu

Piše: šejh Muhamed el-Gazali / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Hrabrost može svog vlasnika koštati gubitka života, pa da li to onda znači da kukavičluk štiti kukavicu od opasnosti i pogibije? Nikako! Onih koji umiru okrećući leđa, mnogo je više od onih koji umiru suočavajući se sa opasnostima. Slava ima visoku cijenu koju čovjek dobrovoljno plaća, ali ni poniženje ne oslobađa njenog vlasnika danka koji plaća mimo svoje volje i kao prezrena osoba.

Narod koji nastoji poštedjeti svoje sinove u vrijeme džihada i borbe za slobodu, izgubit će ih u danima mira. Onaj ko za slobodu ne daje heroje koji će poginuti kao časne vođe i gospodari, dat će za ropostvo ljude koji će biti obješeni kao nečasni i prezreni ljudi.

Dakle, ko ne podstiče sebe na bdijenje radi učenja izvjesno vrijeme, neznanje će ga natjerati da bdije godinama.

Kada bismo računali šta je muslimanski Istok izgubio pod teretom neznanja, siromaštva i bolesti, vidjeli bismo da je to mnogostruko više od onoga što je Zapad izgubio tragajući za znanjem, bogatstvom i zdravljem.

I ako neka stvar i njena suprotnost koštaju mnogo, zašto se onda zadovoljavamo prezrenim koje mnogo košta, a ne žudimo za ”opasnim” koje isto tako mnogo košta, ali i donosi mnogo koristi i dobra?

Oni koji misle da je odricanje na Allahovom putu teret dostojan žaljenja, a smrt na Allahovom putu žrtva dostojna saučešća, oni nemaju ništa s vjerom, i oni su gubitnici na dunjaluku i na Ahiretu.

Takvi zaslužuju da budu živi zakopani i da leže u kolijevci poniženja, ne da se odmaraju i da žive u rahatluku, već da se nad njima obistini kletva Halida ibn Velida: ”Ne spavale oči kukavičke!”

Lopovi, kada se upuste u svoje smjele pljačkaške pustolovine, nemaju garanciju da neće umrijeti i da će ostvariti sigurnu dobit, idu naprijed znajući da ih čekaju moguća ubistva i neočekivane zamke. No, i pored toga oni se ne boje.

Pa kakvo onda stanje očekujemo ako su lopovi ohrabreni, a vlasnici izgubljenih prava uplašeni i opsjednuti svojim bogatstvom i djecom?

Kakvo će stanje biti ako države okupatori i uzurpatori napreduju a uzurpirane i poražene države se povlače?

Kakvo stanje očekujemo ako je nevjernički i agresorski narod spreman na žrtvu, a muslimani spremni jedino na povlačenje?

Kur’an se eksplicitno obraća vjernicima, objašnjavajući im da su gubici pravedna podjela između vjernika i nevjernika na poprištu borbe i opstanka. Pa ko okrene leđa bježeći sa bojnog polja i pristajući na poraz i poniženje, on je izgubio vrijednost kod Allaha.

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao šehide – a Allah ne voli nevjernike.” (Ali Imran, 140.)

Stoga, nosimo emanet vjere s ponosom i budimo spremni na odricanje i plaćanje cijene u ime Allaha, inače ćemo je platiti radi šejtana i to protiv naše volje, a nećemo dobiti nikakvu nagradu.(saff.ba)

akos.ba