Omer Kovač -Omica: Simbol otpora i ustrajnosti Mladih Muslimana
Omer Kovač zvani Omica rođen je 1932. godine u blizini Foče. Roditelji su mu se zvali Omer i Fatima. Bio je učenik GHB medrese, a pošto je ova institucija i tada bila internatskog tipa, Omer je u njoj i stanovao tokom boravka i školovanja u Sarajevu. Tokom pohađanja medrese Omer je pokazivao zainteresiranost za pristupanje pokretu Mladi Muslimani, što i nije čudno uzme li se u obzir da je organizacija imala veoma jako uporište unutar Gazi Husrevbegove medrese. Halid Kajtaz, jedan od nastavnika u medresi bio je član vrhovnog vodstva Mladih Muslimana, a svoju podršku davao je Omeru Kovaču, kao i rukovodećim članovima unutar medrese Esadu Kojiću, Feridu Čičkušiću i Mehmedu Alibegoviću. Djelovanje unutar medrese i propagiranje ideje Mladih Muslimana u početku se odvijalo neometano. Članovi su se često sastajali, a pošto je kao što smo rekli medresa bila zatvorenog tipa, zajedničko djelovanje bilo je još jače. Sve ove aktivnosti veoma uspješno su se odvijele, do trenutka kada Sulejman Kemura dolazi na poziciju direktora medrese, početkom 1949. godine.
Aktivni član organizacije
Omer Kovač bio je veoma aktivan unutar organizacije, zbog čega su mu povjeravane veoma važne informacije, a također neki od veoma važnih zadataka bili su mu povjereni na izvršavanje. Uslijed veoma nestabile političe situacije koja je izazvana rezolucijom INFORMBIROA, postojala je velika mogućnost za početak ratnih sukoba između SSSR-a i Jugoslavije. Mladi Muslimani su stoga odlučili da eventualna ratna dešavanja ne smiju dočekati nespremni, pa je napravljen plan za postepeno naoružavanje i obučavanje pripadnika Mladih Muslimana. Oružje nije bilo dostupno, ali je Omica uspio da sazna informaciju kako se određena količina oružja krije u podrumu medrese, o čemu je obavijestio ostale članove Mladih Muslimana. Nakon konsultacija odlučeno je da se to oružje oduzme, a Omica je imao jedan od ključnih zadataka u čitavoj akciji, međutim akcija nije uspješno izvedena.
Represivne metode i izdaja
Iako je Omici i drugovima djelovanje bilo ograničeno nakon Kemurinog imenovanja, oni su nastavili sa istim tempom u smjeru promocije i intelektualnog jačanja ideje Mladih Muslimana. Ipak, provjere su bile sve učestalije pa je tako jedne prilike dok je bolestan čitao propagandni materijal Omica uhvaćen od strane Kemure, međutim nije želio pokazati šta čita pa je sav materijal bacio kroz prozor. Kemuara je našao materijal, a kada je vidio da je to brošura Mladih Muslimana, sve je poslao UDBI. Poslije toga Omica je bio pod istragom, a ubrzo i uhapšen na ispitivanje. Svome ocu Omica je dao obećanje “Omica će i umrijeti, ali neće progovoriti”! Tako je i bilo, obećanje koje je dao svom ocu, održao je do kraja. Danima je nakon hapšenja mučem najgorim metodama, od čega se veoma teško razbolio. Svakim danom metode mučenja su bile sve gore, što je u konačnici bilo i pogubno za Omera Kovača, koji je na kraju izdahnuo. Njegova dženaza održana je veoma diskretno, jer se u javnosti prikrivalo zbog čega je jedan sedamnaestogodišnji učenik medrese preminuo. Njegov intelektualni rad sigurno bi bio veoma značajan, ali ipak nije dočekao da završi medresu u kojoj se isticao kao veoma vrijedan i marljiv učenik.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
