Objašnjenje vjerovanja muslimana
OBJAŠNJENJE VJEROVANJA SLJEDBENIKA ISTINE I SUNNETA (I)
/ El-Eš’ari /
Čvrsto vjerujemo u Allaha, dž.š., i Njegove meleke, i Njegove knjige, i Njegove poslanike, i u ono što je poslato od Allaha, dž.š., kao i u ono što su pouzdani prenosici prenijeli od Allahovog poslanika Muhammeda, a.s.
Mi od toga ništa ne odbacujemo;
Vjerujemo da je Allah, dž.š., jedan i Jedini Bog. Nema boga osim Njega, Jedinog. On je utočište svemu, nema ženu niti dijete;
Muhammed, a.s., Njegov je rob i poslanik. Allah ga je poslao s Uputom i istinitom vjerom;
Vjerujemo da su Džennet i Džehennem istina;
Sudnji dan će doći, u to nema sumnje. A Allah će proživiti one u kaburovima (mezarima);
Allah, dž.š., uzvisio se nad Svojim Aršom, kako On kaže: Milostivi, koji se nad Aršom uzvisio. (Ta-Ha, 5);
On, Uzvišeni, ima Lice bez pitanja kako, kao što je rekao: A Lice Gospodara tvoga, Veličanstvenoga i Plemenitoga, ostaje! (Er-Rahman, 28);
On, Uzvišeni, ima Ruke, bez pitanja kako: Onome koga sam Ja rukom stvorio Svojom. (Sad, 75) Također je On rekao: Ne, obje su ruke Allahove pružene. (El-Ma’ide, 64);
On ima Oči, bez pitanja kako, jer je rekao: …koja je plovila pred Našim očima. (El-Kamer, 14);
Onaj koji tvrdi da su Allahova imena nešto drugo mimo Njega, u zabludi je;
Allah, dž.š., posjeduje Znanje, kao što je rekao: I da je objavljeno sa znanjem Njegovim. (En-Nisa’, 166) ili Nijedno žensko ne zanese, niti rodi, a da to nije znanjem Njegovim. (Fatir, 11);
Mi smo čvrsto uvjereni da Allah sve čuje i sve vidi. Ne negiramo to poput mu’tezilija, džehmija i haridžija;
Vjerujemo da Allah psojeduje moć, Zar ne znaju da je Allah, Koji ih je stvorio od njih jači? (Fussilet, 15);
Mi kažemo da je Allahov govor nestvoren i da Allah nije ništa stvorio a da mu nije rekao: Budi, i ono bude! On, Uzvišeni veli: Doista, kad Mi nešto hoćemo, Mi samo tome kažemo: ”Budi”! i to biva. (En-Nahl, 40)
Na Zemlji ne biva ni dobro ni zlo a da to Allah ne želi. Sve stvari bivaju po volji Uzvišenoga i Moćnoga. Niko ne može ništa učiniti prije nego što to Allah učini;
Ljudi nisu neovisni od Allaha, dž.š., niti pak mogu izmaći Njegovom znanju;
Nema Stvoritelja osim Allaha, dž.š., Djela čovjekova Allah stvara i određuje, kako je On rekao: Pa, Allah je stvorio i vas i ono što vi pravite! (Es-Saffat, 96) Ljudi ne mogu ništa stvoriti jer su oni stvoreni: Ima li stvoritelja osim Allaha? (Fatir, 3) Oni ništa ne mogu stvoriti i oni sami – stvoreni su! (En-Nahl, 20) Da li je Onaj Koji stvara kao onaj koji ne stvara?! (En-Nahl, 17) Zar su oni stvoreni bez Stvoritelja, ili su oni sebe stvorili?! (Et-Tur, 35) Ovakvih ajeta u Allahovoj Knjizi je mnoštvo;
Uzvišeni Allah pomaže vjernicima u njihovoj pokornosti Njemu. On im omiluje vjerovanje, motri na njih, podupire ih i upućuje. On nevjernike odvodi u zabludu i ne upućuje ih niti im vjerovanja čini omiljenim kako to tvrde sljedbenici smutnje i neistine. Jer da im On omili vjerovanje i da ih popravi i uputi, oni bi bili dobri i upućeni. Uzvišeni je rekao: Koga Allah uputi, taj je na Pravoj stazi, a koga zabludi prepusti – takvi su gubitnici! (El-A’raf, 178) Allah može popraviti nevjernike i omiliti im vjerovanje tako da oni postanu vjernici, ali On želi da oni budu nevjernici i On to zna. On ih ponižava i zapečaćuje njihova srca;
Dobro i zlo su po Allahovoj odredbi i određenju. Mi vjerujemo u Allahovu odredbu i određenje, bila ona dobra ili zla, gorka ili slatka. Znamo da ono što nas je mimoišlo nije molgo zadesiti i da ono što nas je zadesilo nije moglo mimoići. Ljudi sebi ne mogu priuštiti ni korist ni štetu ako to Allah ne želi: Ti reci: ”Ja sebi ne mogu koristi steći niti sebe od štete zakloniti, osim onoga što Allah hoće!” (El-A’raf, 188) Mi u našim poslovima pribježište tražimo kod Allaha i potvrđujemo svoju ovisnost i nužnost o Allahu u svemu;
Kur’an je nestvoreni Allahov govor: Onaj ko kaže da je Kur’an stvoren nevjernik je;
Vjerujemo da će se Allah vidjeti gledanjem na ahiretu kao što se vidi Mjesec u noći uštapa. Njega će gledati vjernici, kako je to preneseno u predajama od Allahovog Poslanika. A vjernici će biti zastrti od Njega, kada Ga budu gledali u Džennetu, jer je On rekao: Doista, oni će toga Dana zastrti biti od Svoga Gospodara. (El-Mutaffifun, 15) Musa, a.s., je molio Allaha dž.š., da Ga vidi na ovome svijetu pa se Uzvišeni Allah ukazao brdu koje se potom smrvilo. Znaj, zato, da Ga Musa, a.s., nije vidio na ovome svijetu;
Vjerujemo da niko od pripadnika Kible ne postaje nevjernik ako učini veliki grijeh, kao što je preljuba, krađa, pijenje alhokola i sl., kako to tvrde haridžije i drže ih (takve) nevjernicima. Ali velimo da onaj ko čini velike grijehe, poput preljube, krađe i sl. smatrajući ih dopuštenim (halal), odnosno ne vjeruje da su ona zabranjena (haram), postaje nevjernikom;
Smatramo da je islam općenitiji pojam od imana pa nije svaki islam iman;
Vjerujemo da Uzvišeni Allah, dž.š., preinačava ljudska srca, jer su ”ljudska srca između dva prsta Svemilosnoga”. Isto tako Uzvišeni ”drži nebesa i Zemlju na prstima”, kako se to navodi u predajama od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bez pitanja kako;
Ne tvrdimo ni za koga od sljedbenika tevhida i onih koji se čvrsto drže imana da će ući u Džennet ili Džehennem, osim za onog kome je Allahov Poslanik, a.s., to posvjedočio. Nadamo se da će grješnici ući u Džennet, ali i strahujemo za njih da će biti kažnjeni Džehennemom. Velimo da će Uzvišeni Allah, dž.š., ljude izvesti iz Vatre, nakon što budu njome opečeni i to zauzimanjem – šefa’atom Muhammeda, a.s., vjerujući u ono što se prenosi u predajama od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.;
Vjerujemo u kabursku patnju i u Havd. Mizan – terezija za ljudska djela jeste istina. Sirat-ćuprija je istina. Proživljenje poslije smrti je istina. Uzvišeni Allah, dž.š., zadržat će Svoje robove na određenom mjestu i svesti račun vjernicima;
Iman (vjerovanje) se satoji od iskaza – kavl i djela – ‘amel, povećava se i smanjuje. U tom smislu se priklanjamo vjerodostojnim predajama od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koja su prenijeli pouzdani i pravedni prenosioci;
Iskazujemo svoju ljubav spram prethodnika dobrih predaka – selef, koje je Uzvišeni odabrao zbog druženja s Njegovim Vjerovjesnikom, a.s. Upućujemo im one pohvale koje im upućuje Uzvišeni Allah i svima im ukazujemo poštovanje;
Govorimo sljedeće: uzoriti vođa – imam nakon Allahovog Poslanika jeste Ebu Bekr es-Siddik, Allahovo zadovoljstvo neka je na njega. Allah, dž.š., njime je ojačao vjeru i razotkrio otpadnike. Muslimani su mu dali prednost u imametu (vodstvu), kao što mu je Muhammed, a.s., dao prednost u obavljanju namaza, i jednoglasno ga nazvali nasljednikom (halifom) Allahovog Poslanikla, s.a.v.s.;
Nakon njega slijedi Omer ibn el-Hattab, r.a., potom Osman ibn Affan, r.a., koga su ubili nepravedno i neprijateljstki, a zatim Alija ibn Ebu Talib, r.a. Oni su imami nakon Allahovog Poslanika, a.s., i njihov halifet je vjerovjesnički hilafet! Svjedočimo Džennet za desetoro odabranih za koje je posvjedočio Allahov Poslanik, a.s., a ostalim ashabima Allahovog Poslanika iskazujemo poštovanje te se sustežemo u mišljenju o sporu među njima. Vjerujemo da su prva četvorica imama pravovjerne halife, upućene na Pravi put; s njima u odlučnosti niko se ne može mjeriti;
Vjerujemo u predaje (hadise) koje su potvrdili sljedbenici Tradicije kao i da Uzvišeni Gospodar dolazi (spušta se) na zemaljsko nebo i pita: ”Ima li neko ko moli, ima li neko ko oprosta traži?” Također vjerujemo i u sve drugo što je preneseno, i kao takvo potvrđeno suprostavljajući se tako sljedbenicima smutnje i zablude;
Oko onoga u čemu se i razilazimo, vraćamo se na Knjigu Gospodara Uzvišenog i sunnet našeg Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao i na konsenzus (idžma) muslimana o nekom pitanju. Ne unosimo novotarije u Allahovu vjeru koje Allah nije dopustio niti govorimo o Allahu ono što ne znamo;
Tvrdimo da će Uzvišeni Allah doći na Danu sudnjem, kao što je On rekao: I kada dođe Gospodar tvoj i meleki, sve red do reda. (El-Fedžr, 22) Također vjerujemo da se Uzvišeni Allah, dž.š., približava Svojim robovima, kao On kaže i želi: Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. (Kaf, 16);
U našu vjeru spada i to da klanjamo džuma-namaz, bajram-namaze i ostale namaze u džematu za svakim imamom, dobrim ili pokvarenim, kao što se prenosi od Abdullaha ibn Omera da je on klanjao za Hadždžadžom;
Mesh po mestvama jeste sunnet na putu i kod kuće; mi to vjerujemo nasuprot onima koji to negiraju;
Činimo dove za imame muslimane da se poprave i potvrde svoje vodstvo, a smatramo zabludjelim onoga ko ustraje protiv njih ukoliko oni ostave Put istrajnosti. Osuđujemo ustanak protiv njih oružjem i ostavljamo borbu u vrijeme smutnji;
Potvrđujemo i vjerujemo izlazak Dedžala, kako se to navodi u predaji od Allahovog Poslanika;
Vjerujemo u zagrobnu patnju, u meleke Munkira i Nekira te u njihovo ispitivanje umrlih u kaburovima;
Držimo istinitim hadis o Miradžu …
Vjerujemo da sadaka i dova za umrle muslimane koristi, odnosno vjerujemo da će Allah dati da se umrli time okoriste;
Vjerujemo da na ovome svijetu postoje sihr i sihirbazi. Sihr, dakle, nesumnjivo postoji;
Klanjamo dženaza-namaz svakom umrlom pripadniku Kible, dobrom i pokvarenom, te njihovim nasljednicima;
Vjerujemo da su Džennet i Džehennem stvoreni;
Umrli ili ubijeni umire ili biva ubijen svojim edželom;
Vjerujemo da je opskrba – nafaka od Allaha, dž.š. On opskrbljuje ljude nafakom, bila ona halal – dopuštena ili haram – zabranjena;
Vjerujemo da šejtan nagovara ljude na zlo, dovodi ih u sumnje i izbezumljuje ih. U tome se razilazimo s mu’tezilijima i džehmijama. Uzvišeni kaže: Oni koji jedu kamatu dići će se kao što će se dići onaj koga je šejtan dodirom svojim izludio. (El-Bekare, 275) On, Uzvišeni, rekao je još: …od zla šejtana koji spletkari, koji zle misli unosi u srca ljudi – od džina i od ljudi. (En-nas, 4.6);
Tvrdimo da je moguće da dobrim ljudima Allah, dž.š., podari znakove koji im se pojavljuju;
Vjerujemo da Uzvišeni Allah zna šta će ljudi učiniti i šta će oni postati. On zna šta biva, šta će biti i šta neće biti, a i kad nešto biva, kako to biva;
Smatramo obaveznim pokoravanje imamima i savjetovanje među muslimanima;
Smatramo da se mora izbjegavati svako ko poziva na novotarije i na slijeđenje prohtjeva. Sve ovo što smo ovdje spomenuli i ono što nismo spomenuli potrebno je, ako Bog da, potanko objasniti!
Preveo s arapskog i priredio: dr. Almir Fatić
Za Akos.ba izdvojila i pripremila: Adisa O.