Mnogi ljudi izgovore Šehadet – la ilahe illallah – a niječu njegov smisao, nisu pod njegovim utjecajem, ne slijede ga i ne žive pod svjetlom Šehadeta.
Izgovaraju la ilahe illallah, a napuštaju džamiju. Izgovaraju la ilahe illallah, a kamatom se hrane i poje, i od nje se oblače. Takav podigne svoje ruke nakon namaza dozivajući: „O Gospodaru, o Gospodaru!“, a u stomaku mu je kamata. Pa gdje je tu la ilahe illallah?
„Čovjek razbarušene i prašnjave kose, koji dugo vremena putuje, pruža svoje ruke prema nebu, govoreći: ‘O Gospodaru, o Gospodaru!’, ali se hrani haramom, piće mu je haram, i odijeva se haramom, pa kako da mu se molba usliša?“
Govore la ilahe illallah, a zatim odbacuju hidžab, okreću se protiv njega i napuštaju ga. Žena izađe, izgovrajući jezikom la ilahe illallah, a svojim postupcima niječe njegovu osnovu. Izađe izlažući svoje ukrase, ljepotu, čestitost, vjerovanje i život griješnicima i pokvarenjacima. A mi se zbog toga ne žalimo nikome drugom, mimo Allahu.
Radosno srce ubija klice mržnje, a zadovoljna duša ubija svako zlo.
Izvor: ”Mirisni ružičnjak”
Autor: Aid el-Karni
Za Akos.ba pripremila: Emina Kahvić
