O odnosu Ahmeda Didata i Nelsona Mandele: Muslimani su prvi otpočeli borbu protiv apartheida!

Jeste li znali da je Ahmed Deedat jednom mislio da je dobio lažan poziv od nekog ko se pravio da je Mandela, a ustvari je s druge strane telefona zaista bio Mandela?

„Prvo sam pomislio da je poziv šala i nisam ga shvatio ozbiljno. Međutim, kad sam shvatio da je to zaista predsjednik države, zamalo se nisam srušio sa stolice.“

Mandela, koji je bio u službenoj posjeti Saudiskoj Arabiji, rekao je šejhu Ahmedu Deedatu da bi ga ljudi gdje god bi otišao pitali da li ga poznaje. Predložio je susret 6. novembra 1994, za vrijeme Mandeline posjete Durbanu. Do ovog susreta nije došlo jer je Deedat morao otputovati van zemlje, ali je rekao novinarima da je izuzetno počašćen tim skoro pa nevjerovatnim telefonskim pozivom od predsjednika. 

Kasnije, kad je Ahmed Deedat obolio, ambasador Južne Afrike dao je sljedeću izjavu:

„G. Mandela se brine za svakog Južnoafrikanca koji živi u bilo kojem dijelu svijeta, ali Deedatov slučaj je poseban s obzirom na to da je veoma cijenjen, ne samo u Južnoj Africi već i u svijetu, zbog svoje posvećenosti i napornog rada na afirmaciji  islama u posljednjih pedeset godina.“

Izvor: „Ahmed Deedat: Čovjek i njegova misija“, Goolam Vahed, str. 18
Prijevod: Suada Hedžić

Akos.bA

Nešto više o Nelsonu Mandeli

Hollywood čini čuda, htjeli mi to priznati ili ne. Jedno od tih “čuda” svakako je to što  nepoznati ljudi preko noći postaju poznate i važne ličnosti. U vremenu u kojem je svaki dan obilježen i ispunjen nepravednim ubijanjem i stradanjem stotina muslimana, ni svjetski ni arapski mediji tome ne posvećuju nikakvu pažnju, izuzev što nekada te informacije objave kao popratnu vijest u svojim dnevnim vijestima. Međutim, vijest o smrti “velikog” čovjeka Nelsona Mandele preplavila je sve medije.

Kako je Mandela postao poznata svjetska ličnost? Da li je to stvarna borba protiv apartheida? Da li postoje drugi ljudi koji su bili u Mandelinoj blizini i koji zaslužuju da budu spomenuti prije njega?

Mediji u islamskim zemljama, prije spominjanja Mandele i njegovog doprinosa u rušenju nepravedne vlasti bijelaca, bili su obavezni da javnost upoznaju sa islamskim ličnostima i vođama i borcima protiv apartheida.

Svi ističu da je Mandela u zatvoru proveo 27 godina, a niko ne spominje šejha Abdullaha Haruna iz Cape Towna koji je, zbog iste borbe protiv nepravde i apartheida, u zatvoru proveo 30 godina. Također, u Južnoj Africi nijedan narod, a ni nacija, nije pretrpio i podnio više tegobe i nepravde, posebno u Cape Townu, kao što su to podnijeli i pretrpjeli muslimani. Isto tako, muslimane u Malajskim državama porobili su Holanđani i doveli ih kao roblje u Južnu Afriku.

Prije 300 godina Cape Town je bio Guantanamo za porobljene muslimane Malaja, njihovu ulemu, mudžahide i daije koji su, kao što sam spomenuo, nepravedno porobljeni i to ropstvo trajalo je punih dvjesto godina.

Tokom ovih godina ropstva, ako bi kod muslimana pronašli stranicu Kur’ana ili bilo šta što je asociralo na kur’anski tekst ili što je bilo pisano na arapskom jeziku, Holanđani su to sankcionirali tako što su na lomači spaljivali žive muslimane, sve iz straha od širenja islama. Muslimani Cape Towna krili su islam predstavljajući se kao kršćani, dok su istovremeno kopali zemunice u kojima su otvarali mektebe za vjersku pouku svoje djece. Danas u narodnom muzeju postoji primjerak Kur’ana koji su napisali na osnovu učenja svojih hafiza.

Šejh Ahmed Didat često je spominjao upornost muslimana i njihovu borbu za vjerska prava tokom tri stotine godina, govoreći: “Neka se Allah smiluje imamu Abdullahu Harunu i onima koji su bili sa njim, kao i mom šejhu!”

U svojoj knjizi “Dugi put do slobode”, Mandela je priznao da su ga muslimani Cape Towna i Južne Afrike prestigli u borbi protiv apartheida te kako je posjetio kabur imama Abdullaha Haruna. Mnogi muslimani zapisani su u historiji kao veliki borci za pravednost i protiv ugnjetavanja manjina iako su predstavljali samo 1% stanovnika.

Mandela se nije sam borio protiv apartheida, niti ga je sam srušio, nego su tome doprinijele sve islamske i arapske zemlje općim sankcijama protiv Južne Afrike, a koja istovremeno nije našla saradnike osim među cionistima i Zapadom.

Prva osoba koja je direktno i javno ponudila islam Nelsonu Mandeli bio je šejh Ahmed Didat. Tom prilikom poklonio mu je primjerak prijevoda Kur’ana i sa njim je vodio dijalog puni sat vremena ubjeđujući ga da prihvati islam, što Mandela, uz izvinjenje, nije prihvatio.

Šejh Ahmed Didat savjetovao je Mandelu da ne postane filmska zvijezda i da u Južnoj Africi ne otvara vrata zapadnoj kulturi, međutim, Mandela je odabrao put “slobode” u svakom smislu.

Južnu Afriku posjetio sam 1993. godine i po prvi put sam stajao u redu na glasačkom mjestu zajedno sa šejhom Ahmedom Didatom. Šejh Ahmed glasao je za islamsku partiju, a ne za Mandelu, kao što su to činili mnogi drugi.

U prvim godinama vlasti Nelsona Mandele primijetio sam da se u Južnoj Africi brzo proširio nered i razvrat kroz kafane i javne kuće, za razliku od prethodne vlasti koja je davala prednost vjerskim vrijednostima do te mjere da je čak bilo zabranjeno i posjedovanje nemoralnih časopisa.

Sjedinjene Američke Države poslale su dvije lađe starih časopisa nemoralnog sadržaja koji su dijeljeni širom Južne Afrike ili prodavani za neznatne novce. Tako je počela vladavina Nelsona Mandele. Od tog je vremena ekonomija njegove zemlje opala, a zauzeli su prvo mjesto na ljestvici zločina i kriminala, rasprostranjenosti HIV-a. Svjetlo koje je okruživalo Mandelu iščezlo je, a i on zajedno sa njim… ostala je samo filmska zvijezda.

Realno je spomenuti da je Mandela ličnost koja je obilježila historiju pozitivnim stavovima i mudrim izrekama, međutim, njegov problem bio je što je oko sebe okupio licemjere i koristoljubive ljude koji su od njega napravili ono što su napravili, tj. filmsku zvijezdu.

Arapski mediji i liberali danas žele da prikažu Mandelu kao heroja, ne priznajući da je propala njegova misija kao lidera. S druge strane, šejh Ahmed Didat, uzimajući u obzir stavove demografa o nestanku Južne Afrike sa mape svijeta, rekao je: “Nema vam spasa osim ako prihvatite islam!”

Autor: Asim Nidal

Preveo: Harmin Suljić

minber.ba