Novi pravopis bosanskoga jezika: Bošnjaci ne trebaju nikome ugađati
Novo izdanje Pravopisa naišlo je na gromoglasan aplauz prisutnih na samoj promociji novog izdanja, mediji su sasvim korektno ispratili ovaj događaj i da se nisu oglasili portal i magazin “Stav”, kao i cijenjeni prof. dr. Ismail Palić, sve manjkavosti novog izdanja ostale bi poznate profesorima/cama bosanskoga jezika i književnosti, kako u osnovnim i srednjim školama, tako na fakultetima, učenicima/ama i naravno nama studentima/kinjama.
Do jučer što je bilo nenormirano i zbog čega su se gubili bodovi, padali ispiti, dolazilo u sukob s pojedinim profesorima i profesoricama, danas nema smetnje, jer novi Pravopis kaže da je to dozvoljeno i nikom ništa, čiča miča gotova je priča. Na drugoj godini studija iz predmeta Historijska gramatika učili smo da je staroslavenska glasovna skupina “št” u bosanskome jeziku dala “ć” pa tako imamo oblik općina umjesto opština, a danas opština koja je standardizirana riječ u srpskom jeziku jednako stoji uz općina.
Bit će da Bošnjaci trebaju slijediti pravopisnu normu srpsko-hrvatskog (hrvatsko-srpskog) jezika, a Srbima, Hrvatima i Crnogorcima neka njihove norme, jer takvi su Bošnjaci – mer(h)ametli, može kod njih sve.
Reakcija “Stava” i prof. dr. Ismaila Palića
Redakcija “Stava” istakla je kako nastavlja raditi po Pravopisu iz 1996. godine, a kao razloge koje navode je izostanak imena iz šire naučne zajednice i institucija kao što su BZK “Preporod” i Institut za jezik, neki od istaknutih književnika i stručnjaka za strane jezike. Poređenja radi “Stav” navodi spisak imena koja su činila pravopisnu komisiju za Pravopis iz 1996. godine na čijem je čelu bio Alija Isaković: Đenana Buturović, Enes Duraković, Bećir Džaka, Hadžem Hajdarević, Nedžad Ibrišimović, Munib Maglajlić, Rusmir Mahmutćehajić, Fehim Nametak, Muhsin Rizvić, Ismail Palić, Abdulah Sidran i Hanka Vajzović. Sadašnja komisija je sastavljena od univerzitetskih nastavnika i nastavnica te nastavnica u osnovnim i srednjim školama i lektoricama.
Među razlozima zašto “Stav” nastavlja raditi po Pravopisu iz 1996. godine je i upotreba glasa “h” gdje je on karakterističan za bosanski jezik u riječima koje su bile bez tzv. parnjaka (dubleta): kahva, lahko, mehko, mahrama, gdje sada imamo kafa/kava, lako, meko, marama.
Čak će i najveći laik zastati i postaviti pitanje: “Otkad je u bosanskome jeziku kava!?” Možda bi trebalo pitati one koji kažu “kava” kojim jezikom govore? Nemojmo se zavaravati i misliti da će reći bosanskim, već, hrvatskim, dakako.
S druge strane, autor “zaboravlja” da je nekadašnjim srpskohrvatskim jezikom i njegovim normama činjeno svojevrsno nasilje nad izvornim bosanskim jezičkim izrazom i upravo tako iz jezičke svijesti brojnih govornika bosanskog jezika nestali su oblici kahva, lahko ili mehko, odnosno greblje, sahat, mahrama itd., mada su upravo oni među najvidljivijim specifičnostima bosanskog jezika. Autor je, dakle, odlučio normirati stanje uspostavljeno nasiljem nad jezičkim posebnostima bosanskog jezika, i to je uradio bez šireg društvenog konsenzusa.
Novi Pravopis smatramo u redakciji Stava svojevrsnim priznanjem poraza i okretanjem točka historije unatrag, tj. u vrijeme kad nije postojala specifična norma bosanskog jezika. Poraženi su svi oni, uključujući i profesora Halilovića, koji su se duže od dvadeset godina borili za promociju bosanskog standarda normiranog 1996. godine. Pobjedu su izvojevali lektori i lektorice iz onog sistema i urednici u medijima koje je bilo stid preko usta prevaliti lahko i mehko piše “Stav”.
Ako se već “Stav” kod ljevičarskih medija smatra ultradesničarskim, sdaovskim, nacionalističkim, nenaučnim medijem, šta se onda može prigovoriti prof. dr. Ismailu Paliću koji je naučnik i to baš u oblasti gramatike, sintakse, semantike savremenog bosanskoga jezika, zapravo u koautorstvu je sa Senahidom Halilovićem i Dževadom Jahićem napisao Gramatiku bosanskoga jezika, sa Senahidom Halilovićem i Amelom Šehović napisao je Rječnik bosanskoga jezika? Šta i ko može prigovoriti prof. dr. Ismailu Paliću koji je iza sebe ostavio više knjiga, te veći broj rasprava, članaka, ogleda i prikaza u domaćim i inozemnim časopisima i zbornicima?
Ovdje navodimo dio, a cijeli članak prof.dr. Ismaila Palića možete pročitati na sljedećem linku: http://stav.ba/o-halilovicevu-pravopisu-stavi-h-da-bi-ga-izvadio/
Dosta će ovom prilikom biti kratko prokomentirati četiri-pet stvari. Prva se tiče pisanja oblika futura I (budućega vremena). U prvom izdanju (1996) bilo je propisano da se oblici pomoćnoga glagola u futura I pišu isključivo odvojeno (npr. gledat ću, čitat ćete, sjest ćemo i sl.). Rješenje je inače vrlo logično jer se u svim složenim glagolskim oblicima (bez izuzetka) u našem jeziku pomoćni glagoli pišu odvojeno od tzv. glavnih glagola (usp. došao sam, došao bih, budem došao itd.).
Futur I u tome im se samo pridružuje i tako dobivamo pravopisno pravilo bez izuzetaka. Vijest je još bolja: u praksi (što je Haliloviću posebno drago i važno) to je vrlo dobro prihvaćeno, i u proteklih dvadesetak godina i oni koji ranije nisu uglavnom su počeli futur I pisati odvojeno. Zato Halilović nakon dvije decenije povlači vrlo logičan i sasvim očekivan krunski potez – ponovno vraća i sastavljeno pisanje (gledaću, čitaćete, sješćemo). Možda ne vjerujete, ali to je sasvim logično, jer kao što reče Halilović, nije važno “koliko su se pojedini dubleti uvriježili u praksi”.
Primjer drugi. U prvom izdanju Pravopisa rigorozno je propisano samo općina i sl., nikako opština i sl. Alija Isaković, čovjek koji je dao neobično velik doprinos i samom očuvanju svijesti o bosanskome jeziku, egzaktnim podacima iz svojih dugogodišnjih istraživanja (za razliku od Halilovićevih procjena odoka) pokazao je kako je u Bosnu i Hercegovinu ne tako davno metodom administrativno-pravne sile i prinude “uvezen” lik opština, a potisnut stari narodni lik općina. Halilović je 1996. toliko srčano stao uz taj lik da su opći, uopće, općina i sl. (naravno uz neizbježni glas H) postali sinonimi za njegov pravopis.
Taj su lik otjelotvorile u svome zvaničnom imenu i sve općine u Federaciji BiH. Tako smo se svi naviknuli na taj “standardni” naziv, pa i ako je bio neobičan prije 20 godina, što je bilo razumljivo, danas više uopće nije, a za dvadeset sljedećih godina opština bi vrlo vjerovatno zvučala prilično čudno. Eto, dakle, ispunjeni su svi uvjeti da se u upotrebu vrati i lik – opština, što je Halilović jedva dočekao da učini. Slijedeći usvojenu logiku, možda dočekamo u trećem izdanju i Kneževo naporedo sa Skender-Vakufom i Vukosavlje naporedo s Odžakom, a možda bude i Županija Sarajevo, ko zna.
Primjer treći. U prvom izdanju Pravopisa iz 1996. Halilović je pokušao selektivno promicati likove tipa prijevoz, prijevod, prijelaz, prijelom i sl. No samo nekoliko godina kasnije (1999) shvatio je iznenada da je to potpuno pogrešno i da te likove treba izjednačiti s likovima kao što su prevoz, prevod, prelaz, prelom i dr. Onda je trebalo da prođe još 18 godina da Halilović – potpuno suprotno od onog što je mislio 1999, a bliže onom što je mislio 1996. – zaključi da opet to raspakuje, mjerka odoka i rješava od slučaja do slučaja. No u tome nema ničeg neobičnog jer “danas ovako – sutra onako – a prekosutra opet ovako” konstanta je Halilovićeve proizvoljne jezičke politike.
Primjer četvrti: glas H – sinonim za Halilovićev Pravopis iz 1996. Ne znam kad, kako i zašto nam je cijeli bosanski jezik stao u to jedno H, ali znam kome treba najviše zahvaliti. Trpao ga je on te 1996. i tamo gdje je bio potpuno smiješan (hudovac, hudovica, hlupati, ohlupina…), toliko da je umalo siroti mamut postao mahmut, a kružili su i vicevi o “kahvani” i “kahvučinu / kahvućinu”.
Umjesto zaključka
Drugo (prošireno i izmijenjeno) izdanje Halilovićeva pravopisa krasan je primjer neobično velike improvizacije i puke proizvoljnosti, koji je nažalost višestruko štetan za tokove standardizacije bosanskoga jezika. Novim pravopisnim rješenjima u drugom izdanju Halilović dobrim dijelom sasvim nepotrebno unosi zabunu i čini povelik korak unatrag u odnosu na prvo izdanje iz 1996. Naravno, odavno je trebalo popraviti ono što u tom prvom izdanju nije valjalo, no Halilović je nažalost drugim izdanjem samo upropastio tu priliku. Zato velim javnosti da zaboravi da se ovo drugo izdanje uopće i pojavilo, piše prof. dr. Ismail Palić.
Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza
