Ne tuguj za nečim što ne zaslužuje tvoju brigu i pažnju

 Jedna od najvažnijih stvari koja čini našu sreću postojanom i uvećava našu životnu radost jeste ostavljanje nevažnih stvari i neobaziranje na njih. Čovjek s najvećim ambicijama jeste onaj koji je najviše zaokupljen i posvećen ahiretu.

 

Vrli prethodnici svoje su sinove savjetovali na sljedeći način: "Neka ti najveća preokupacija i zadatak bude jedan, a to je susret s Allahom, to je ahiret i pojava pred Uzvišenim Gospodarom." "…na Dan kad će se oni pojaviti, kada Allahu neće o njima ništa skriveno biti" (El‐Mu’min, 16). Svaka druga briga manja je od ove. Zar ima šta slično u ovom životu što možemo uporediti s ovim? Jesu li to neki ovosvjetski položaj, da li su to slava, zlato, srebro, djeca, imetak, ugled, dvorci i blaga?

 

Uzvišeni Stvoritelj opisao je licemjera sljedećim riječima: "A drugi su se brinuli samo o sebi, misleći o Allahu ono što nije istina, kao što pogani misle, i govoreći: ‘Gdje je pobjeda koja nam je obećana?’ Reci: ‘O svemu odlučje samo Allah!’ Oni u sebi kriju ono što tebi ne pokazuju. Da smo za bilo šta pitali’, govore oni, ‘ne bismo ovdje izginuli.’Reci: ‘Ida ste u kućama svojim bili, opet bi oni kojima je suđeno da poginu na mjesta pogibije svoje izišli, da bi Allah ispitao ono sto je u vašim grudima i da bi istražio ono što je u vašim srcima — a Allah zna svačije misli.’" (Alu Imran, 154)

 

Iz navedenog ajeta vidimo kako licemjeri jedino brinu o sebi, svojim stomacima, strastima. Oni nemaju nikakve visoke i plemenite ambicije!

 

Na ovom mjestu treba se prisjetiti Hudejbije i prisege pod drvetom koju su ashabi dali Poslaniku, s.a.v.s. U tom svijetlom i veličanstvenom trenutku islamske povijesti jedan licemjer želi crvene deve. On je kazao: "Meni su draža bogatstva ovog svijeta, crvene deve, od vaše prisege." Navodi se daje Poslanik, s.a.v.s., tada odgovorio: "Svima vam je oprošteno, osim vlasniku crvenih deva."

 

Drugi licemjer koji je bio sobom zaokupljen govorio je svojim drugovima: "Ne idite u boj po vrućini", pa mu je Uzvišeni Allah odgovorio riječima. "Oni koji su izostali iza Allahova Poslanika veselili su se kod kuća svojih ‐ mrsko im je bilo da se bore na Allahovu putu zalažući imetke svoje i živote svoje, i jedni drugima govorili su: ‘Ne krećite u boj po vrućini!’ Reci: ‘Džehennemska vatra je još vruća! — kad bi oni samo znali!’" (Et‐Tevba, 81)

 

Neki od njih molili su da ne budu dovedeni u iskušenje.

 

"Ima ih koji govore: ‘Oslobodi me i ne dovedi me u iskušenje!’ Eto, baš u iskušenje su pali! A nevjernici sigurno neće umaći Dzehennemu." (Et‐Tevba, 49) 

 

U Kuranu se govori i o onim licemjerima koji su se samo posvetili svojim porodicama i imetku:

 

"Govorit će ti beduini koji su izostali: ‘Zadržali su nas stada naša i porodice naše, pa zamoli za nas oprost!’ Oni govore jezicima svojim ono što nije u srcima njihovim. Reci: ‘Pa ko može promijeniti Allahovu odluku, ako On hoće da vam naudi, ili ako hoće da vam kakvo dobro učini.’Allah zna ono što radite." (El‐Feth, 11)