Ne lomite svom djetetu volju: Snažan duh mora ostati netaknut!
Hlače mogu biti poderane, majica umrljana, kosa neuredna, ali snažan duh mora ostati netaknut.
To je, ukratko, poruka koju šalje jedna majka, novinarka Independenta, Lauren Knight, koja ima sina snažne volje.
Oliver je tip dječaka koji ne dozvoljava da mu skrate kosu i to je svojoj ambicioznoj majci jasno dao do znanja.
“Ne dam da me šišaju. Nikada. Mama, odgovor je nikada “, tim riječima je odbio udovoljiti majčinim molbama da mu skrati šiške.
Oliver ima samo 6 godina i drugo je Laurenino dijete. Za razliku od prvoga, on se ne suzdržava odraslima ili vršnjacima u lice reći čak i ono što drugi ne žele čuti. Jednostavno, direktan je, bez dlake na jeziku i tvrdoglav.
Od najranije dobi ovaj dječak je jasno davao do znanja što želi, a što mu nije prihvatljivo. Od hlača koje ne pašu uz majicu do načina na koji ga roditelji “ušuškavaju” u krevet.
“On je dijete koje ima visoke standarde. Ukoliko mu nešto ne odgovara, on će to dati do znanja “, piše njegova majka.
“On ne želi biti poslušan jer se to od njega traži. On posluša kada ono što od njega tražimo njemu ima smisla. Ponekad je zaista izazov biti njegov roditelj “, opisuje Olivera Lauren.
Mali tvrdoglavci izrastaju u prave vođe
Imati tvrdoglavo dijete ponekad je doista iscrpljujuće. S druge strane, baš je lijepo imati pomalo neposlušno malo čeljade. Naime, djeca koja prkose autoritetu i ne prihvaćaju status quo bez dobrih argumenata zaista su inteligentna i sposobna razmišljati izvan zadanih okvira. To su odlike uspješnih ljudi i garancija osobnog napretka u životu.
Laura Markham je psiholog je na Sveučilištu Columbia. Ona tvrdi kako ti maleni najtvrđi orasi odrastaju u snažne individualce i prave vođe. Takva su djeca otpornija na međugeneracijsku konkurenciju, a ono što žele, u pravilu i postižu.
To su djeca koja žele sama učiti i savladavati vještine te se ne oslanjaju na pomoć drugih. Takav se stav kasnije preljeva i na međuljudske odnose. To su malene osobe koje nije lako impresionirati, budući oni sami biraju tko će im u životu biti važan, a tko na njih neće ostaviti nikakav dojam.
Poslušnost nije uvijek poželjna osobina
Najekstremniji primjer poslušnosti datira iz Drugog svjetskog rata, kada je Njemački narod bespogovorno slijedio svojeg vođu, koji je svojevremeno izjavio: “Mi želimo poslušan narod i stoga poslušnost treba vježbati”.
Psiholog Alice Miller, koja je proučavala psihološke profile vođa Trećeg Reicha, objašnjava kako su svi oni u djetinjstvu morali biti jako poslušni. Poslušnost je oduvijek u njihovim obiteljima bila smatrana vrlinom.
Naravno, djeca moraju, u situacijama kada su u opasnosti, biti poslušna. Moraju slušati roditelje kada prelaze ulicu. Moraju poslušati kada im se kaže da ne smiju uzimati oštar nož iz kuhinje. Moraju biti oprezni kada ložimo vatru. Primera, svakodnevnih, je tisuću.
Međutim, poslušnost mora biti rezultat povjerenja, a ne slomljene volje!
Ako želimo da naša djeca budu poslušna jer nam vjeruju kako radimo u njihovom najboljem interesu, da poslušaju jer poznajemo njihovo srce i oni naše, onda utjerivanje straha u kosti i kažnjavanje treba zauvijek izbaciti iz kućnog odgoja.
Mi želimo da nam djeca izrastu u zdrave individualce koji mogu samostalno donositi ispravne odluke. Zato, zanemarite male stvari. Kosa može biti čupava, hlače poderane, a majica uprljana, ali zdrav duh mora ostati netaknut! (stil.kurir.rs)
akos.ba
