Ne brini, a sve dove ćeš dobiti odgovor!

Svi smo se suočili sa situacijama u našem životu gdje treba da se molimo za sebe ili za one do kojih nam je stalo. S vremena na vrijeme, smatramo da je na naše dove odgovoreno. Drugim prilikama, smatramo da nije. Ponekad pomislimo da je odgovoreno, a onda kasnije se uvjerimo da nismo bili u pravu. U nekim slučajevima, pitamo se zašto na našu dovu nije odgovoreno. Mnogo kasnije budemo zahvalni što nije bilo odgovora. Nekada se osjećamo razočarano što smo uputili dovu, a nismo dobili ono što smo očekivali, piše portal islamicity.org.

Ovaj tekst nije raspravljanje o tome zašto osjećamo da na neke dove nije odgovoreno. Druga važna stvar je motivisala pisanje ovog teksta:
Mi znamo da smo dobili ovaj život na ovom svijetu da se suočavamo sa izazovima (da budemo testirani, kako neki kažu), tako da se možemo poboljšati kroz duhovno pročišćavanje. To pokriva sve aspekte života i sve svakodnevne poslove, uključujući i situacije u kojima osjećamo potrebu da dovimo za neke stvari, samu dovu, te našu reakciju na ono što mi percipiramo kao odgovoreno ili neodgovoreno.

Sljedeći primjer može ilustrirati šta to znači:

Moj amidža je bolestan. On je u bolnici. Volim ga puno i molim se za njegov oporavak svaki dan i svaku noć. Nakon nekoliko sedmica se mogu suočiti sa situacijom u kojoj smatram da je na moju dovu odgovoreno (tj. moj amidža se oporavi) ili situaciju u kojoj shvatim da na moju dovu nije odgovoreno (tj. moj amidža umre).

Navedeni primjer je samo jedna vrlo ograničena perspektiva onoga što se događa. Ono što se zaista događa (na osnovu našeg vjerskog razumijevanja) je sljedeće:

– Bolest mog amidže predstavlja izazov za mene, tako da mogu poboljšati svoje strpljenje i vjerovati u Božju mudrost
– Sve radnje i dove koje radim za oporavak mog amidže doprinose mom duhovnom pročišćenju
– Moja percepcija o tome da li se moj amidža oporavio ili ne, mi daje novi izazov

Gledajući to iz ove perspektive, najpametniji su oni koji, dok se strastveno mole za njihove zahtjeve, ne zaborave veću sliku i viši nivo, odnosno, duhovno pročišćavanje. Ja sam molio za mog amidžu, ali ono što sam ja “stvarno” radio jeste da sam koristio priliku da dodatno očistim svoju dušu. Na kraju dana, ako moj amidža danas i preživi, on i ja ćemo umrijeti neki drugi dan. Ono što je zaista važno jeste da ispunjavamo svoje obaveze na ovom svijetu kako bismo se mogli nadati boljem položaju na sljedećem.

Kako bismo pravilmo uputili naše dove za nekoga, moramo se obraćati Bogu ponizno i uglavnom radimo neke radnje obožavanja prije ili nakon dove. Na naše dove se može odgovoriti ili ne mora (prema našoj percepciji), ali ovo “obraćanje Bogu”, naš “čin traženja” i “čin obožavanja” doprinosi našem duhovnom pročišćenju.

Zbog toga je potrebno da odvojimo ova dva pitanja unutar naših zahtjeva u dovi, odnosno da ona bude odobrena, te da na samu dovu bude odgovoreno. Biće divno, naravno, ako smatramo da su ispunjeni zahtjevi naše dove. Međutim, ono što je još ljepše, jeste to da je na naše dove, kada su iskrene, uvijek odgovoreno. To je zato što bez obzira da li je na naš zahtjev odgovoreno, sama iskrena dova uvijek doprinosi našem daljnjem duhovnom pročišćenju.

Gledajući to iz ove perspektive, treba uvijek biti zahvalan ljudima koji od nas traže da uputimo dove za njihove zahtjeve, pošto su nam pružili priliku za duhovno pročišćavanje.

Za Akos.ba preveo: Jasmin Mujakić