Naš cilj je Džennet
Ibadet, pored svoje vertikale, ima i horizontalu, a to je odnos prema ljudima u svim sferama života. Lijepo ponašanje prema drugima spada u najveća čovjekova umijeća i najteže na vagi dobrih djela na Sudnjem danu. Osmijeh, pomaganje nemoćnim, starim i iznemoglim, usrećivanje djece, supruge i rodbine, darivanje prijatelja i drugi oblici odnosa prema drugima predstavljaju ibadet.
Ostvarenje naših želja umnogome je olakšano ako sebi postavimo jasan cilj te konstantno i motivirano djelujemo u pravcu njegovo ostvarenja. Cilj našeg bivstvovanja na ovom svijetu spomenuo je Vrhovni Gospodar u Svojoj Knjizi: ”Džine i ljude stvorio sam samo da Mi ibadet čine.” Allah je obavezao Svoje robove da Ga na prostorno-vremenskoj dimenziji zvanoj dunjaluk obožavaju, da Mu ibadet čine, kako bi ih On nagradio vječnim uživanjem u Džennetu.
Potrebno je da se oslobodimo suhoparnog tumačenja ibadeta koji obuhvata samo vertikalnu dimenziju između čovjeka i Njegovog Gospodara odnosno obavljanje namaza, post, hadž i sve one ibadete od čijeg će izvršavanja korist imati pojedinac koji ga izvršava. Istinsko poimanje ibadeta temeljito su predstavili islamski pravnici i mislioci, ali naša percepcija tog pojma krajnje je reducirana.
Ibadet, pored svoje vertikale, ima i horizontalu, a to je odnos prema ljudima u svim sferama života. Lijepo ponašanje prema drugima spada u najveća čovjekova umijeća i najteže na vagi dobrih djela na Sudnjem danu. Osmijeh, pomaganje nemoćnim, starim i iznemoglim, usrećivanje djece, supruge i rodbine, darivanje prijatelja i drugi oblici odnosa prema drugima predstavljaju ibadet.
Pored toga, i zadovoljavanje osnovnih potreba može biti ibadet. Ako konzumiranjem hrane ili spavanjem nijetimo da ojačamo svoje rijelo ili odmorimo se za robovanje Allahu, stjecanje znanja, pomaganje drugih, to nam se ubraja kao ibadet. Da bismo ostvarili Džennet, moramo ispoštovati pravilnik koji nam je Uzvišeni postavio dok boravimo na dunjaluku. Da bismo spoznali i naučili šta od nas Gospodar traži, potrebno je da svakodnevno razmišljamo o suštini našeg stvaranja, da stječemo znanje koje će nam omogućiti da bolje robujemo Gospodaru.
Izučavajući Allahovu Knjigu, sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govor učenjaka, tradicijsko naslijeđe muslimanske misli, historije i drugih nauka, dolazimo do spoznaje kako na bolji i lakši način zaraditi što više dobrih dijela i upoznajemo se sa ”prečicama” koje nas vode do Dženneta. Znanje je samo po sebi ibadet, ali i znanjem dolazimo do spoznaja kako određene ibadete obavljati na svrsishodniji način, kako da oni nađu mjesta u našem srcu i, naposlijetku, kojim ibadetima davati prednost nad drugim. Znanje je svjetlo koje nam osvjetljava put do našeg konačnog odredišta – Dženneta, a što mu više posvetimo pažnje, više će nam otkriti načina kako da stignemo do tog cilja, tj. pružit će nam veće znanje o višestrukim metodama postizanja cilja.
Prečice koje smo spomenuli odnose se na saznanja koja su to djela bolja od drugih, ili bolje rečeno koja su to djela koja obuhvataju veći opseg dunjalučko-ahiretske nagrade. Najbolje što čovjek može uraditi jeste ispoljavanje monoteizma Gospodaru, bez primjesa širka i novotarija, zatim obavljanje onoga što mu je strogo naređeno, kao što je namaz, za kojeg će prvo biti pitan na Sudnjem danu. Od velike je koristi naučiti koja su mjesta i vremena u kojima je vrednije obavljati ibadete, jer tada za manje vremena i manje uloženog truda postižemo veće nagrade. Poznavanjem djela koja su prenosivog karaktera i poznavanjem načina njihovog ispoljavanja, njihovim praktikovanjem, svoju nagradu za njih investiramo na duže vrijeme. Naprimjer, poučavanje drugih Kur’anu, islamskom znanju, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, uvakufljenje dijela svoje imovine, dobro odgojeno dijete i sl. Navedena djela nisu svojstvena samo učenim ljudima, već svako od nas može nekog uputiti na neko dobro (pozvati na predavanje, opomenuti za laž, ogovaranje), niti treba shvatiti da je za određenu stvar potrebno izdvojiti enormnu količinu materijalnog bogatstva (npr. prilikom uvakufljenja, za ekser koji čovjek zakuje prilikom pravljenja džamije, želeći time Allahovo zadovoljstvo, imat će nagradu).
Povrh svega toga, dobar političar koji želi napredak u državi, mir, sigurnost i da Allahova Riječ bude iznad, informatičar koji nijeti da pomogne muslimane svojim znanjem, matematičar, fizičar, građevinski radnik i svi oni koji svojim zanimanjem teže da ostvare intencije koje islam zahtijeva, svoj rad sa ovakvim nijetom pretvaraju u ibadet i bivaju vrsni ambasadori islama u ovom turbulentnom vremenu.
Svim muslimanima je cilj Džennet, ali taj cilj ostvaruje se kroz širok spektar raznovrsnih načina dolaženja do tog cilja. Ambiciozan čovjek uvijek će tragati za znanjem koje će mu pokazati najlakši put do ostvarenja svog cilja – Dženneta.
Izvor: ” DAN U ŽIVOTU MUSLIMANA ”
Autor: Vedad Mustedanagić
Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić