Narodni heroji: Safet Hadžić
Safet (Nezir)Hadžić rođen je 28. augusta 1952. godine u Strgačini kod Rudog. Radni vijek proveo je u Sarajevskom vodovodu. Bio je među prvim organizatorima otpora bosanskohercegovačkih patriota koji su se usprotivili podjeli države i organizirali Patriotsku ligu Bosne i Hercegovine.
Poginuo je 18. aprila 1992. godine u akciji izuzimanja naoružanja u fabrici namjenske industrije “Pretis” u Vogošći. U to vrijeme obavljao je dužnosti predsjednika Kriznog štaba Patriotske lige za regiju Sarajevo. Posthumno mu je dodijeljen čin brigadnog generala i odlikovan je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan 1992, a Ordenom heroja oslobodilačkog rata 1994. godine.
DJETINJSTVO
Safet Hadžić proveo je djetinjstvo u Strgačini kod Rudog gdje je pohađao osnovnu školu i mekteb. Poticao je iz ugledne vjerske porodice i, prema riječima imama Ibrahima Omeragića iz Strgačine, bio je uzoran dječak.
“Uvijek je bio fino dijete. Družio se sa starijim da bi nešto naučio. Posjedovao je mnoge lijepe osobine. Posebno se isticao kada bi među djecom došlo do nekog sukoba, uvijek je bio na strani slabijih i insistirao je na pravednosti. Safetov otac Nezir umro je kad je on napunio dvadeset godina. Tada je kao mladić preuzeo brigu o porodici – “što je bilo presudno da rano sazrije i stekne jasnu viziju svijeta.” (Ibrahim OMERAGIĆ, imam u Strgačini)
DOLAZAK U SARAJEVO
Safet Hadžić završio je metalostrugarski zanat. Zbog zapostavljenog razvoja istočnobosanske regije, poput većine stanovništva 70-ih godina prošlog stoljeća dolazi u Sarajevo gdje se zapošljava u Sarajevskom vodovodu. Slovio je za vrijednog radnika, uzornog kolegu i dobrog šahistu. Po dolasku u Sarajevo sagradio je skromnu kuću u Švrakinom Selu, sarajevskom naselju koje je naseljavala radnička klasa.
Sa suprugom Džemilom imao je troje djece: Nezira, Almiru i Amilu.
PROBLEMI SA KOMUNISTIČKIM VLASTIMA
Njegovi prvi problemi i sukob sa tadašnjim komunističkim sistemom i službom državne sigurnosti nastaju kada Safet Hadžić i njegovi prijatelji započinju gradnju male mahalske džamije u naselju Švrakino Selo.
“Postali smo neprijatelji sistema, jer smo bili mladi ljudi koji su željeli živjeti kao muslimani i ići u džamiju.” (Suljo KAPIČIJA, rođak i saborac)
Bio je to povod da Safeta i njegove komšije pripadnici UDBE(1) privedu na informativne razgovore na kojima su ih uvjeravali da prekinu sa gradnjom džamije. Safet i njegove komšije bili su nepokolebljivi i uprkos svim prijetnjama sagradili su džamiju.
Bila je to prva džamija sagrađena nakon Drugog svjetskog rata u sarajevskoj općini Novi Grad.
Tokom borbe za pravo na uživanje vjerskih sloboda i izgradnju džamije oko Safeta Hadžića se okupio veliki broj komšija formirajući svojevrsnu komunu vjernika u kojoj su organizirana druženja, međusobno pomaganje i pomaganje drugim, organizirane su kulturne i vjerske aktivnosti u kojima su učestvovale na desetine i stotine ljudi koji su dijelili ideju slobode i tolerancije sa Safetom Hadžićem.
“Kao vjernik bio je iskren i pošten, svakom je želio dobro…” (Džemila HADŽIĆ, supruga)
“Mi smo više smetali muslimanima koji su se stidjeli islama. Nama niko nije smetao. Živjeli smo svoj život i nastojali da živimo islam. Na taj način zalagali smo se za veća prava muslimana.” (Nazif SALČIN, komšija i saborac)
PIONIR CIVILNOG DRUŠTVA
Iako obični radnik, Safet Hadžić je bio rođeni organizator i neka vrsta pionira u afirmiranju ‘civilnog društva’ u Bosni i Hercegovini.
Kada se 1981/82. godine u kinima počeo prikazivati film o Omeru Muhtaru – “Pustinjski lav”, iz nekog razloga nije prikazivan u Sarajevu, već samo u okolnim manjim gradovima.
“Safet Hadžić je tada organizirao prijevoz čitavog komšiluka do Ilijaša kako bi pogledali film o borbi Omera Muhtara protiv italijanskog okupatora, protiv kolonijalizma, protiv fašizma…” (Nazif SALČIN, komšija i saborac)
“On nikad nije imao slobodnog prostora da ga nije koristio u ime Boga, za dobro islama, u korist muslimana, ali apsolutno nikad ni na čiju štetu. Nema tog Srbina i Hrvata u Bosni koji se na bilo koji način može požaliti da ga je Safet Hadžić oštetio, niti može neko od muslimana kazati da se on pazio sa Srbima i Hrvatima na račun islama, na račun muslimana ili Bosne i Hercegovine.” (Mustafa SPAHIĆ, profesor sociologije i historije islama)
“SARAJEVSKI PROCES”
Grupa bošnjačkih intelektualaca iz Sarajeva 1983. godine osuđena je u montiranom procesu(2) za krivična djela protiv naroda i države. Optužba je tvrdila da su okrivljeni činili dobro organiziranu grupu koja je imala namjeru srušiti postojeći poredak i uspostaviti islamsku državu na tlu Bosne i Hercegovine. Među optuženima bio je i budući predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.
“U to vrijeme, kada mnogi nisu smjeli ni pričati o tom slučaju, a kamoli spominjati da poznaju te ljude, jer bi oni bili slijedeće žrtve tadašnjeg sistema, Safet Hadžić nalazi hrabrosti i odlučnosti da pokrene skupljanje sredstava za egzistenciju porodica uhapšenih.” (Suljo KAPIČIJA, rođak i saborac)
POLITIČAR IZ NARODA
“Safet je bio čovjek iz naroda. Pravi Bosanac.” (Esad DUDO, komšija i saborac)
Demokratizacijom političke situacije u Jugoslaviji i najavom prvih slobodnih demokratskih izbora u novembru 1990. godine, Safet Hadžić se kao jedan od njenih osnivača uključuje u tek osnovanu Stranku demokratske akcije. U predizbornoj kampanji se predstavlja kao vješt govornik koji sa velikim žarom afirmira svoje ideale vezane za nacionalna prava Bošnjaka i vjerske slobode. Nakon što se Slobodan Milošević sa tadašnjom JNA počeo agresivno miješati u unutarnje stvari republika bivše SFRJ, Safet Hadžić na javnim skupovima upozorava narod na moguću eskalaciju sukoba u Bosni i Hercegovini.
ORGANIZIRANJE PATRIOTSKE LIGE
U vrijeme kada su JNA i Srbija predvođena Slobodanom Miloševićem započele osvajačke ratove na prostoru Slovenije i Hrvatske(3), svjestan opasnosti koje su se već nadvile i nad Bosnom i Hercegovinom, Safet Hadžić postaje jedan od osnivača Patriotske lige(4) Bosne i Hercegovine. Bio je jedan od onih malobrojnih koji su se ozbiljno pripremali za odbranu Bosne i Hercegovine.
BORBA PROTIV SLANJA REGRUTA IZ BiH U HRVATSKU
Na osnovu tadašnjih propisa i organizacije državne vlasti i vojske to nije bio nimalo jednostavan zadatak. Safet Hadžić vrlo brzo odlučuje i sa svojim saradnicima sklanja podatke u jednu privatnu kuću za koju je samo on znao, kako ne bi druge doveo u opasnost koja je prijetila od pripadnika JNA lojalnih politici Slobodana Miloševića. Paralelno organizira i velike proteste u gradu protiv slanja naših regruta u JNA, suprotstavljajući se tada već učestalim provokacijama pripadnika JNA i njihovih rezervista koji su dolazili u BiH iz Srbije i Crne Gore.
U prisustvu velikog broja građana i medija Safet Hadžić je ispred civilnih vlasti sarajevske općine Novi Grad pregovarao sa oficirima JNA i zatražio da se vojska pod hitno povuče u kasarne. U to vrijeme bio je to izuzetno hrabar i odlučan gest.
“Safet je u svakom momentu i rizik i odgovornost i svu brigu preuzimao na sebe, a kao rijetko ko znao je animirati i angažirati narod svojim ličnim primjerom, djelom, osvjedočenjem i ponašanjem.” (Mustafa SPAHIĆ, profesor sociologije i historije islama)
ILEGALNA PRIPREMA LEGITIMNOG PRAVA NA ODBRANU DRŽAVE
Iako je većina građana i političkih predstavnika podržavala koncept nezavisnosti Bosne i Hercegovine, zbog nepovjerenja u Jugoslovensku narodnu armiju, pripreme za odbranu države bile su prepuštene ilegalnoj organizaciji.
Zbog toga, uporedo sa javnim djelovanjem, Safet Hadžić djeluje i ilegalno u okviru Patriotske lige koja se sve ozbiljnije sprema da na sebe preuzme prvi udar agresije. Bosna i Hercegovina je bila preplavljena regularnim jedinicama JNA, rezervistima i dobrovoljcima iz Srbije i Crne Gore. Oko gradova su već bili raspoređeni tenkovi i artiljerija. Samo se čekalo da se iz Miloševićevog kabineta u Beogradu pokrene krvavi sukob bosanskohercegovačkih patriota i domaćih zagovornika ideje o “Velikoj Srbiji”.
BARIKADE
Izglasavanje nezavisnosti i uspjeh bosanskohercegovačkog referenduma bio je jedan od ostvarenih snova, za čiju se realizaciju političkim djelovanjem zalagao Safet Hadžić.
“Tu noć bili smo izuzetno sretni i veseli; čestitala se nezavisnost. Tada Safetu dolazi informacija od uvezanih jedinica sa terena da su u Pofalićima postavljene barikade Srpske demokratske stranke. On je odmah naredio našim jedinicama postavljanje protivbarikada koje su bile postavljene u roku od pola sata. To je bio jedan od najvažnijih poteza Safeta Hadžića. On je tim potezom iznenadio protivnike koji s naše strane nisu očekivali tako dobru organizaciju…” (Suljo KAPIČIJA, rođak i saborac)
PRIPREME ZA ORUŽANI OTPOR PROTIV AGRESIJE
U Hrasnici (u kući Hasije i Kasima Ibrahimovića) 2. decembra 1991. godine Safet Hadžić organizira tajni sastanak predsjednika Alije Izetbegovića sa svojom grupom i odbjeglim oficirima.
“Jedan od vrlo važnih sastanaka koji smo mi organizirali bio je taj u Hrasnici sa predsjednikom Alijom Izetbegovićem. Tu smo ga upoznali sa oficirima koje smo mi kojekuda krili nakon što su pobjegli iz JNA. Među njima je bio i Sefer Halilović koji nam se izuzetno svidio. Doveli smo Izetbegovića da ga upozna, jer smo željeli Halilovića pripremiti da bude na čelu naše buduće vojske. Znam da nam je predsjednik rekao da nemamo šta puno pitati. Rekao je: ‘Vi ga poznajete. Ako vi mislite da on to zaslužuje, ako je on po vama pravi čovjek, ja se odmah slažem.’” (Rahim BALTIĆ, saborac)
Uporedo sa ovim aktivnostima i organiziranjem odbrane grada Safet Hadžić regrutuje i nove članove Patriotske lige, raspoređuje ih, dijeli zadatke i naoružava narod. Istovremeno vodi i političku borbu sa bivšom JNA i čelnicima SDS-a.
POGIBIJA
“Živote ćemo svoje za Bosnu dati!“ (Safet HADŽIĆ, 1991)
Već početkom aprila artiljerija JNA počinje ispaljivati prve granate na glavni grad Bosne i Hercegovine. Sve je spremno za potpunu opsadu Sarajeva.
U gradu započinje masovna mobilizacija dobrovoljaca, ali nedostaje oružja i municije.
Jedna od ključnih akcija za odbranu grada i države desila se u noći između 17. i 18. aprila 1992. godine, kada je tridesetak pripadnika Specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova RBiH uz pomoć združenih jedinica Teritorijalne odbrane izuzelo dio naoružanja iz kruga tvornice “Pretis” u Vogošći. U veoma dobro organiziranoj akciji, bez ispaljenog metka od tri do pet sati ujutro, specijalci Dragana Vikića i Kemala Ademovića izvukli su 1.100 protivoklopnih raketa i kamion minobacačkih granata koje će se kasnije pokazati presudnim za odbranu grada.
U općem metežu koji je vladao u gradu i uslijed lošeg sistema veza i slabe koordinacije branitelja grada, Safet Hažić odlučuje da sutradan (18. aprila) sa svojom grupom izvuče još naoružanja prije nego JNA i SDS-ove formacije potpuno zatvore obruč oko Sarajeva.
“Iako su nas zaustavljali na barikadama i upozoravali da ne idemo dalje, Safet je insistirao da nastavimo. Na samom skretanju prema ulazu u fabriku vidjeli smo ljude u policijskim uniformama, sa automatskim puškama i šljemovima na glavama. Iako sam upozorio Safeta da mi nemamo tako naoružane ljude, on je bio uvjeren da se radi o našim policajcima i pripadnicima Teritorijalne odbrane BiH. Kad nam je jedan od njih mahnuo da krenemo naprijed, vjerovatno misleći da smo ispomoć njima, Safet je rekao da im se približimo. Izašao je Safet prvi a ja za njim. (Nusret PRLJAČA, saborac)
Safet je pogođen, pao je na pod. U tom momentu sam i ja ranjen, i ja sam pao. (Nusret PRLJAČA, saborac)
Na mjestu u neposrednoj blizini pogibije na ulazu u “Pretis” podignut je spomenik Safetu Hadžiću i njegovim saborcima. U čast Safetu Hadžiću podignut je i spomenik ispred sarajevske Općine Novi Grad.
Iza sebe Safet Hadžić ostavio je troje djece: Nezira, Almiru i Amilu. Džamija koju je gradio sa svojim komšijama i danas okuplja ljude koji u vjeri traže utočište od ovosvjetskih zala i inspiraciju da budu dobri ljudi i komšije. Svi oni su radnička klasa koja živi od svog rada. Njegov sin Nezir siguran je, da bi danas, da je živ, Safet bio opet onaj isti, obični čovjek iz naroda – uvijek na strani obespravljenih – onaj koji zagovara pravdu i poštenje.
Safet Hadžić je ukopan na šehidskom groblju “Kovači” u Sarajevu.
FUSNOTE:
(1) Uprava državne bezbednosti bila je tajna policija u vrijeme socijalističke Jugoslavije. Osnovana je 1946. godine kada je tadašnja OZNA podijeljena na vojni odsjek – kontraobavještajnu službu (KOS) i civilni odsjek (UDBA). Zbog moći ove organizacije koja je počela ugrožavati i Josipa Broza Tita došlo je do tzv. Brionskog plenuma 1966. godine, na kojem je Tito smijenio čelne ljude organizacije promijenivši joj i ime u Služba državne bezbednosti (SDB). Od 1967. godine SDB je federalizirana tako da je svaka republika dobila vlastitu SDB, dok je na federalnoj razini ostala Savezna služba državne bezbednosti, čije su se ovlasti sve više smanjivale. Usprkos tome, SDB kao i njene republičke filijale, među stanovništvom su kolokvijalno nazivane UDBA, a njeni pripadnici udbašima.
(2) Montirani politički sudski procesi ili montirani politički sudski postupci opisuju javne sudske postupke u kojima je o krivici optuženih već unaprijed odlučeno. Montirani politički sudski procesi služili su kao klasično sredstvo progona političkih protivnika ili drugih nepoželjnih osoba. U Sarajevskom procesu optužnica je bila podignuta na osnovu članova 114. i 133. Krivičnog zakona SFRJ. Prvi se odnosio na “udruživanje radi rušenja ustavnog poretka”, a drugi na “verbalni delikt”. Glavni dokaz optužbe bilo je djelo prvooptuženog Alije Izetbegovića “Islamska deklaracija”, teoretska rasprava o tadašnjem položaju muslimana u Jugoslaviji i svijetu.
(3) Vojni vrh Jugoslavije pripremao se za rat u Hrvatskoj još od 1990. Operacija RAM je potajno dostavila oružje JNA pobunjenim Srbima Hrvatske i Bosne. (UN-ov izvještaj III – C: The Conflict in Croatia)
(4) U Platformi Patriotske lige BiH koja je u septembru 1991. godine upućena javnosti kao proglas, između ostaloga pisalo je i: “Bosna i Hercegovina je domovina Muslimana, Srba i Hrvata i svih građana koji u njoj žive, i nije djeljiva jer je nacionalno izmiješana i stoljećima se zajednički živi, a svoje dijeljenje morala bi platiti hiljadama života. Stoga pozivamo sve Muslimane, sve Srbe i sve Hrvate i sve građane BiH, da brane svoju Bosnu i Hercegovinu, svoju domovinu. Opredjeljujemo se za Bosnu i Hercegovinu kao građansku republiku u kojoj će biti poštovane slobode i prava čovjeka i građanina i nacionalna prava naroda i manjina i u kojoj će vladati demokratija. To je trajno opredjeljenje muslimanskog naroda.” (Prilozi za proučavanje borbe za opstojnost Bosne kroz historiju 1, Tuzla, juni 2006)
