Nadmetanja djece i roditelja oko tehnoloških uređaja: Ne diraj mi telefon
Mnogi roditelji ostanu upravo na ovoj pritužbi, stalno se pravdajući da su učinili sve da se njihova djeca promijene, ali uzalud. Istina je da ti roditelji sve što čine jeste da se žale. I naravno kritikuju djecu, galame, prijete prijetnjama koje nikad ne ostvare. Današnja djeca su grozna, a roditelji su uglavnom žrtve svoje djece.
Ovo stanje nije nepromjenjivo. Današnja djeca provode manje vremena vani i u igri sa vršnjacima, a više na društvenima mrežama sa virtuelnim prijateljima. Nažalost, današnje mogućnosti u vezi sa tehnologijom su ono što se ne može promijeniti. Djeca odrastaju u takvom vremenu i okruženju. Ona upijaju sve što rade odrasli i oponašaju ih, posebno svoje uzore. A ko je veći uzor djeci nego njihovi roditelji?
Ako djeca stalno gledaju svoje roditelje kako provode vrijeme na telefonu, laptopu, ili gledaju televiziju, i djeca će se tome naučiti. Sve da roditelji nisu takvi, ti uređaji su svakodnevnica i djeca ako nemaju jasno postavljenje granice, usvojit će naviku da svaki slobodni trenutak provedu u virtuelnom svijetu.
Vremenom će naučiti i da ignoriraju roditelje. Par minuta galame i prijetnji mogu da preguraju. Već su naučila i da je to sve što roditelji rade. Neće oduzeti mobitel, neće ograničiti vrijeme koje dijete smije da provede na internetu. Sve i ako dozvole sat vremena ili dva, djeca će da provedu mnogo više vremena jer su naučila da roditelji nisu dosljedni.
Roditelji misle da su djeca ta koja ne slušaju. Ali, prije nego su djeca postali neposlušna, roditelji su bili ti koju nisu slušali dječije potrebe. Ako ne slušate djecu šta vam govore, i ona će naučiti vas da ne slušaju. Onako kako se vi ponašate i ona će naučiti da se ponašaju.
PRIMJER IZ STVARNOG ŽIVOTA
Otac je bio u parku sa svojim malenim sinom koji ima dvije ili tri godine. Izašli su da provedu „kvalitetno“ vrijeme zajedno. Ali, dok su ga provodili, otac je buljio u mobitel ignorirajući dječaka koji je pokušavao da privuče očevu pažnju. Često bi se dječak čak i popeo u očevo krilo i sjeo, ali otac bi nastavio da bulji u mobitel. Dječak je uzalud dozivao oca, jer ga on nijednom nije pogledao, čak ga je jednom i blago odgurnuo od sebe. Na kraju je dječak počeo da plače i tek tad je „brižni“ otac podigao glavu. Posegnuo je rukom u džep i izvadio još jedan mobitel koji je grubo gurnuo u dječakove ruke. Dječak se nasmijao i prestao da plače. Pokušavao je da uspostavi kontakt s ocem pokazujući mu svoj mobitel, ali otac je ostao ravnodušan te je dječak na kraju odustao. Na kraju su obojica sjedili jedan pored drugog sa svojim igračkama u rukama.
Šta maleni dječak može da nauči iz ovoga? Jeste li i vi ovakav roditelj koji ignorira i odguruje vlastito dijete zbog mobitela?
Za Akos.ba piše: Šejla Musić, Gračanica
