Nada za jevreje!

Prvo, većina “jevrejskih“ Božijih poslanika ujedno su i “islamski“ Božiji poslanici. Kurʼānska Objava je inkorporirala u sebe impozantne poslaničke pojave: Yaʻqūba, Yūsufa, Mūsāa, Hārūna, ʻĪsāa… Na stranicama Kurʼāna svi oni su pokazani kao proslavljene svete ličnosti vjere islama.

Drugo, u Kurʼānu se priznaje “izabranost jevrejskog naroda“ (usp. Oni koji kleče/al-Ğāṯiya, 45:16), jevreji su dobili Knjigu [Toru], vlast, vjerovjesništvo, iz ljepota su opskrbljeni “i nad sve svjetove Mi [= Bog] smo ih odlikovali“.

Treće, na različitim mjestima u Kurʼānu nailazimo na svojevrsne “zamjerke“, ponekada “kritike“ ili, čak, “oštre osude“ postupaka nekih jevreja ili ponašanja i vjerovanja nekih jevrejskih sljedbi, sekti i slično. Npr. u sūri Krava/al-Baqara (2:61) tvrdi se da su “ubijali Božije vjerovjesnike“, prihvatili su se “obožavanja zlatnog teleta“ (2:51), a u sūri Trpeza/al-Māʼda (5:18) za neke jevreje tvrdi se da su se smatrali “Božijom djecom (abnāuʼllāh) i Njegovim [isključivim] miljenicima (aḥibbāuh)“. Također, u sūri Žene/an-Nisāʼ (4:161) jevrejima se otvoreno zamjera “što kamatu uzimahu a zabranjena im bī“. Itd.

Ovakvih mjesta u Kurʼānu, na kojima se islamska Objava kritički referira na određena “jevrejska vjerovanja“ ili na određene “jevrejske postupke“ ili čine, ima na više mjesta. U neku ruku ta bi se mjesta, gledano iz cjeline kazivanja islamske svete knjige, mogla shvatiti kao svojevrsna retrospektiva na jevrejstvo iz VII. stoljeća kroz vizuru islama kao nove vjere koja stupa na scenu u Arabiji.

Pa ipak, u Kurʼānu su jevreji kao narod (narod = qawm) najopsežnije i najopširnije opisani. To je činjenica nad kojom se treba zamisliti. Kako smo maloprije rekli, impozantne poslaničke pojave: Yaʻqūba, Yūsufa, Mūsāa, Hārūna, ʻĪsāa… u Kurʼānu imaju istaknuta mjesta. Koji musliman ne vjeruje u Yaʻqūba, Yūsufa, Mūsāa, Hārūna, ʻĪsāa… kao Božije poslanike ne može se smatrati muslimanom!

K tome, Božiji poslanik Mūsā (Mojsije) u Kurʼānu je najšire opisana poslanička i profetska pojava.

Na historijskoj ravni gledano, islam je moćno inkorporirao nepatvorenu monoteističku tradiciju jevreja. Uostalom, Božija Objava poručuje Poslaniku Muḥammedu:

“[Muḥammede!] …tebi se ne govori ništa drugo

osim ono što se i poslanicima prije tebe reklo!“

Ima još barem nekoliko mjesta u Kurʼānu gdje se o Sljedbenicima Pisma [Biblije] iznose pohvalne stvari. Dakako, najkarakterističnije mjesto u Kurʼānu u ovom smislu je sura 2:62., koja obznanjuje:

“Onima koji su vjerovali, i onima koji su bili jevreji,

i kršćani, i Sabijci, koji su u Boga i Onaj Svijet vjerovali

i dobra djela radili, pripada nagrada njihova

kod Gospodara njihova!

Njima nema straha i oni neće očajavati.“

U neznatno drugačijoj formulaciji ponavlja se ovaj proglas i u sûri Trpeza/al-Māʼida, 5:69.

Prema tome, iz cjeline Kurʼāna razumijemo da ima nade za jevreje. Njima nije zabranjen raj, njima nije ni zabranjena ni nedostupna Božija milost! Kao što tu milost muslimani moraju zaslužiti, također je moraju zaslužiti i jevreji.

K tome, iz cjeline Kurʼāna se razumije da niko od ljudi nikom drugom od ljudi ne može biti ključar raja, niko ne može postati vlasnik Božanske milosti pa da je zabranjuje ili uskraćuje drugima! O ovome treba usporediti sûru, 43:32., gdje se kaže:

“Zar da oni [ljudi] raspodjeljuju [po svome hiru] milost tvoga Gospodara?! Mi među njih [ljude, religije, zajednice] raspodjeljujemo što im je za život potrebno…“(islam.ba)

Autor: Enes Karić