Načela bračnog života: Ljubav, požuda, zaljubljenost i ljubomora

Ukratko o knjizi

Knjiga “Načela bračnog života” obuhvata važna pitanja života u braku. Govori postepeno i tretira faze bračnog života, period za periodom, objašnjavajući najznačajnije propise koji se tiču: zaruke, bračnog ugovora, svadbenog veselja, seksualnog odnosa, trudnoće, višeženstva, uzajamnih prava supružnika, stvari koji kvare bračni život i ostalo što ćete imati priliku da pročitate na njenim stranicama.

Odlomak iz knjige

Ljubav, zaljubljenost i ljubomora 

Ovo su tri riječi koje stanuju u ljudskim srcima i koje su često uzrok patnji i problema. I pored toga, nismo našli nekog ko je u svjetlu islama govorio o njima na potreban način, ili da je objasnio njihovo značenje, šeri- jatske granice, odnosno, kada čovjek sa njima i u njima prelazi te granice.

Možda je prepreka upuštanju u ovo polje sumnja ili pretpostavka da je govor o tome blizak izopačenosti i naklonosti bestidnosti ili bludu, što je greška. Ove tri riječi su vodeći motiv veze među ljudima i pokretač oču­vanja dostojanstva, ugleda i čestitosti. Odlučio sam da ih posebno tretiram objašnjavajući njihove granice, ano­malije, pozitivnosti i negativnosti.

Ljubav

Ljubav je osjećanje naklonosti, odnosno, težnja srca ka voljenoj osobi. Ljubav je posljedica osjećanja srca, a ne spoljašnjih organa. Brak neće biti sretan ako nije proistekao iz ljubavi među supružnicima. Ključ ljubavi je poznavanje osobe, a ostvaruje se kroz viđenje djevoj­ke, na šta je podsticao i Poslanik, s.a.v.s., kada je govo­rio onome koji je odlučio stupiti u brak da vidi djevojku koju želi zaprositi, kako bi osjetio ljubav, sklad i harmo­niju. To smo objasnili u prethodnom poglavlju.

Imam Ahmed i En-Nesai prenose od El-Mugirea ibn Šu’bea, r.a., da je rekao: „Zaručio sam djevojku, pa me je Poslanik, s.a.v.s, upitao: ‘Da li si je vidio?’ Odgovorio sam: ‘Ne.’, a on mi je rekao: ‘Vidi je da bi među vama bilo ljubavi i sklada.’“

Znamo da mnogi ljudi, posebno mladići i djevojke, izbjegavaju govoriti o ljubavi, smatraju to zabranjenim, osjećaju kompleks grijeha. Neki čak smatraju da su, ako srce osjeti simpatiju prema nekom, učinili grijeh. Istina je da kod takvih postoji zbrka u razumijevanju ljubavi i ostalog što proističe iz veze čovjeka i žene. Ko ljubav vidi kao grijeh, on je ljubav spoznao od razvratnika i raz- vratnica koji međusobno stupaju u nezakonite odnose, zajedno sjede do dugo u noć, igraju se i zabavljaju, piju razne napitke čak čine i blud pod geslom ljubavi. Zato mnogi misle da se ljubav ostvaruje jedino na takav na­čin. A stvarnost nije takva, već potpuno suprotna.

Ljubav, odnosno simpatija čovjeka prema ženi i žene prema čovjeku, jedna je od strasti kojom je Uzvišeni Allah uljepšao ljubav ljudima, učinivši strast onim što privlači ljudsko srce, kako Uzvišeni kaže: Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi… (Ali Imran, 14)

Allah je ljudima uljepšao strasti i oni teže njihovom zadovoljenju. Ovo potvrđuje i hadis Poslanika, s.a.v.s: „Ono što mi je učinjeno dragim od ovosvjetskih blago- dati su žene i mirisi, a u namazu je moj smiraj i radost.“ (Hadis prenose Ahmed, Nesai, Hakim i Bejheki) Da nije uzajamne ljubavi između čovjeka i žene, ne bi bilo ni braka, potomstva ni porodice. Međutim, Allah nije uspo­stavio uzajamnu ljubav između čovjeka i žene kako bi se među njima događali zabranjeni odnosi, već da se među njima uspostavi zakonska (šerijatska bračna veza), kako se prenosi u hadisu Ibn Madžea od Abdullaha ibn Abba­sa, r.a., koji je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.s, veli: ‘Za dvoje zaljubljenih nema boljeg rješenja od braka.’“

Da bi se musliman klonio puteva poroka, Allah je naredio, prvo: da obara pogled, jer je pogled ključ srca. Allah je zabranio sve što vodi smutnji i poroku, kao što su osamljivanje, međusobna bliskost, rukovanje, jer su to stvari koje uzrokuju buđenje simpatija i osjećanja. Kada srce izlije svoja osjećanja i simpatije, teško je ukro­titi ih, osim onome kome se Allah smiluje. Rezime reče­nog je da se čovjeku ne zamjeraju osjećanja, već odgo­vornost za postupke koji su doveli do toga, posebno ako su bili zabranjeni i nedozvoljeni, kao npr., kada žena i čovjek razmijene poglede, ili se osame, ili sjednu jedno sa drugim koketirajući, pa njihova srca osjete uzajamnu ljubav i simpatiju, oni neće biti odgovorni zbog probu­đenih osjećanja srca, jer čovjek nije u stanju imati vlast nad srcem, ali bit će odgovorni za postupak koji ih je do­veo do ljubavi, bit će odgovorni i za svaki haram koji su počinili nakon toga.

Što se tiče čiste (čedne) ljubavi, u njoj nema grijeha. Neki alimi, kao što je Sujuti, spominju da neporočni pre­komjerni zaljubljenik koji krije svoju ljubav ima nagradu za to, o čemu će biti riječi u narednom poglavlju. Konač­no, potpuni spas je u udaljavanju od svih potencijalnih uzroka koji ljudsko srce navode da upadne u zamke lju­bavi i tako čovjeka izloži različitim opasnostima i izazo­vima, a malobrojni su oni koji se spase.