Na kraju ramazana: Znam da ćeš i ti otići, zato nam ostavi vjeru, snagu, nur, sabur…

Hej mubarek ramazan!

Ostavi nam riječi da imamo lijek, i nadu da imamo volju! Ostavi nam nur da imamo svjetlo, i selam da imamo ljubav, i – ostavi nam sabur da čuvamo ustrajnost dok se čekanje troši!

Ramazan je poseban gost, veselimo se kad dođe, ne brojimo mu sate ni dane, a žalimo kad ode, jer sa njim odlaze i sve te lijepe i jedinstvene prilike za naša dobra djela, ibadete i dove! Ali na sreću i vjernik je posebna vrsta insana. Nisu mu svojstveni očajanje, beznađe, klonulost… tako da će, inšallah, nastaviti sa činjenjem hajirli djela. Jer to mu je amanet odabranog gost, šehri-ramazana. A on je i poručen da u nama oslobodi sve one vrijedne i pozitivne snage, da ojača duh i tijelo, kako bi mogli što spremnije prihvatili i najsloženije planove naših sudbina! Jer koliko god je ramazan temeljit tes, toliko je život izazovan ispit!

Nadamo se, inšaallah, i iskreno vjerujemo da smo položili zadani test, da će naša ramazanska djela biti blagodarna za naše živote, kao što je blagodarna proljetna kiša. Da će biti hajr za našu sudbinu, sudbinu našeg ummeta, i sudbinu naše vječnosti!

Jer kao kaže mudra izreka “sve se može nadoknaditi osim propuštene prilike”. A naše prave prilike samo ono u kojima možemo uraditi korisno djelo na ovom svijetu i pospremiti hajr za budući svijet!

Najsrdačnije čestitke za one koji su ispostili ramazan i obavili sve njegove farzove. Oni su pravi sretnici i mogu se beskrajno radovati, a tek kakve ih radosti kod Allaha, s.w.t., čekaju!

Piše: Razija Maksumić, Mostar

Akos.ba