Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Kolumne i intervjui > Na jedrima ramazanske lađe

Na jedrima ramazanske lađe

Pratih mukabelu bosanskih hafiza, uz pozadinu lijepih fotografija, ovaj put u izdanju televizije BIR, kanal Islamske zajednice BiH.

Mubareći u mubarek mjesecu! Elhamdulillah!

Tu je i moj Mostar sa komentarom Kur’ani-kerima i fotografijama svojih prelijepih džamija!

Baš dobra ideja islamske televizije!

Samo da su to dvoje spojili, kao što smo imali priliku pratiti i u jednoj  od emisija, više bi odgovaralo!? Jer mukabela i komentar džuza prirodno idu skupa!?

Ali sve će se to, inšallah, posložiti; važno je da naša Zajednice ima svoju televiziju!

Prvi kadrovi Sarajevo, Gazijina džamija i okolina, a potom i mostarske – Karađoz-begova, Koski Mehmed-pašina, Nesuh-agina… sve ljepša od ljepše, vijekovni dragulji.

I ovi naši lijepi gradovi baš nekako liče i njihove džamije k’o sestre rođene!
Slike jasne, ali pogled ne mogu da smetnem.

Ponekad ih natkrio oblak siv k’o da plače, ponekad se smračilo  k’o da je nebo palo na tli. A onda opet bljesnu kao najljepše razglednica; oblaci zabijele ko padani snijeg, na plavičastom nebu poput ladica zumbula, što ih nekad tražih ko skriveno blago!

Gradovi prostrani, savremeni, a okružje kao u neka davna, ali dobra vremena koja pamte samo najljepše priče!?
Krošnje stabala iznova olistale; zelena boja čini mi se nikad zelenija…

Jesmo li to mi morali staviti maske da bi ih priroda skinula i prodisala punim plućima pa opet, dobričak, nama to sve vratila i pokazala nam pravila!?

Žao mi je ljudi, ali ljudi imaju razum, malo će se strpjeti i prevazici ovo stanje. Ali uvijek mi je bilo žao i rastinja, posebno ovog gradskog; zarobljenog u betonskim okovima i prašnjavim ulicama, među mnoštvom građevine koje ga nadvisuju.

A koliko je važan biljni svijet u našem životu govore i ajeti koje slušam i učimo u ovim mubarek danima: …”Mi s neba kišu spuštamo i činimo da po njoj niču svakovrsne plemenite biljke”.(Luqman, 10)

Kazuju to i riječi našeg Poslanik, sallallahu alejhi we sellem – kada je ispraćao vojsku u odlučujuće bitke za dini-Islam savjetova ih je da ne uništavaju rastinje i ne ruše stabla!

Kako ova planeta ne bi opstojala bez nas tako ne bi ni bez svijeta bilja!

Proljeće je, najljepše godišnje doba!

U ramazan smo krenuli u vanrednim okolnostima, ali mukabele su redovne.
Unutar džamijskih zidova nikoga osim čuvara, čuvari Božije riječi, posljednje objave.
Glasovi različiti k’o cvjetovi u bašči; boje zasebne, a misija jedinstvena – poruka univerzalna.
Oni bdiju nad svojim hifzom i dani i noćni i ništa ih ne smije omesti ni kiše ni vjetrovi ni pandemija niti bilo kakva druga nepogoda. Oni su vječiti čuvari, posebna porodica!

I kada bih pored svoje porodice mogli birati drugu -bila bi to porodica Kur’ana.
Ya – Rabbi – čuvaj čuvare Kur’ana časnog!

Vrijeme mukabele je najlakši ramazanski sahat. Uz milozvučne glasove naših najboljih karija i živopisne fotografije televizija BIR, do podnevnog ezana.

A onda poziv na namaz!

Prodoran glas mujezina s munare Begove, Glas od kojeg jeza podilazi, odliježe gradom, a grad miran, k’o da je usnio. Imam dojam da je svaki vakat k’o rani sabah!

I vrata harema se otvaraju, a niko ne ulazi!i! Suza se svrti!

Tu je šadrvan, i bagrem i ruža….sve je na svome mjestu!
Ali nešto puno, puno fali, nedostaje, ono što smo navikli gledati posljednjih godina, pogotovo, za vrijeme teravih namaza, odabranih noći i bajramskih jutara!?

Nedostaju ljudi, vjernici, klanjači koji su punili sve te prostore, hareme i slobodne prilaze! Upravo su oni i najveći ukras i običaj džamijskih prostora i harema!

I to je ono zbog čega ne mogu pogled da smetnem, što “stimavah” sve ove protekle ramazanske dane!

Ya Rabbi- kako je silna Tvoja moć, slavljen i hvaljen neka si Ti i vrlo visoko iznad onih koje Tebi ravnim smatraju!
Puno toga smo ostali uskraćeni ovog ramazana!

Ali vjernik nikada ne može biti na gubitku – kada je zadovoljan – zahvaljuje, a kada mu nije po volji, strpe se i opet mu bude dobro!

I vjernik nikada ne gubi nadu, nadu u Allahovu, subhanehu we te’ala, milost!

S tom nadom ispraćamo i ovaj mubarek mjesec i dočekujemo ramazanski bajram, naš praznik! Da ga u zdravlju i rahatluku podijelimo sa svojom porodicom, rodbinom, prijateljima… kako smo to uobičavali do sada, onako kao nas je podučio nas poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem

Hej – mubarek ramazan!!

Ipak, s ramazanom se sa žalim rastajemo – bio je naša spasonosna lađa u ovom uzburkanom vremenu! Pomogla nam je da se zaklonimo od nabujale fitne i prebrodimo period teškog iskušenja!  U ovom ramazanu, više nego ikad, spoznali  smo prave vrijednosti života, bolje smo upoznali sebe i druge. Više smo se družili sa svojim porodicama i sa Qur’ani-kerimom – našim stvarnim prijateljem!

“Čovjek je vjere svoga druga. Zato neka svako pazi s kime se družiš.” (Hadis)

I eto baš ovoga ramazana insan poželje da u potpunosti liči na svoga druga i prijatelja, da se poistovjeti s njim!
Jer, on, plemeniti Qur’an je naš najbolji prijatelj i na njega nam je halal trošiti svoje dragocjeno vrijeme, uvijek je dostupan i nikad nas ne napušta!

I kad prođe ramazan i mukabela, Qur’ani-kerim će ostati, ostat će da bude naš drug i prijatelj i upravo je on najbolja poruka svakog ramazana!

“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla…” (El-Bekare,185)

Ya- Rabbi, pomozi nam čuvajmo Kur’an časni i da on čuva nas!

Tekabbelellahu minna we minkum!

Za Akos.ba piše: Razija Maksumić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top