Mustaj-beg Fadilpašić, prvi gradonačelnik Sarajeva (1878. – 1892.)
Rođen je u Sarajevu 1830. godine. Sin je Fadil-paše Šerifovića. Odrastao je i školovao se u Carigradu. Bio je naimenovan za mulu u Carigradu, a kasnije u Egiptu, ali je dužnosti vršio preko zamjenika. Godine 1860. došao je u Sarajevo i postao član i medžilisa-idare, a od 1878. do kraja života 1892. godine bio je i gradonačelnik Sarajeva. Na ovoj dužnosti proveo je 14 godina i za to vrijeme u Sarajevu su se dogodile velike promjene. Od 1882. godine bio je i predsjednik Vakufskog povjereništva.
Priča o prvom gradonačelniku Sarajeva počinje ulaskom austrougarskih jedinica u naš grad. Bilo je to 19. augusta 1878, kada je više od 14.000 austrougarskih vojnika, vođenih generalom Josipom Filipovićem, osvojilo Sarajevo od Osmanlija.
Do kraja te godine, u ovom će gradu prvo vladati Vojna uprava koja će formirati prijeki sud, te Gradsko poglavarstvo. Sve će voditi upravo general Filipović koji i donosi naredbu da se u Sarajevu formira Općinsko vijeće, odnosno da se obnovi rad Gradskog poglavarstva, Beledije koja je uspostavljena još 1865.
Gradsko poglavarstvo je djelovalo po privremenom Gradskom statutu od 22. augusta 1878; stalni statut je dobilo 9. januara 1884, a u februaru 1899. on je nešto izmijenjen. Po njemu, grad Sarajevo je sačinjavao općinu sa sedam kotara (rejona). Za prvog načelnika gradske općine imenovan je Mustaj-beg Fadilpašić, od 1878. do1892. godine.
Fadilpašić je rođen u Sarajevu 1830, u jednoj od najuglednijih i najbogatijih porodica u gradu, ali i BiH.
Fadilpašići, prvobitnog prezimena Šerifović (Šerif=Sejid), su po rodbinskim vezama, po Fehimu nametku a i drugim istraživačima, pripadali potomcima posljednjeg Božijeg poslanika Muhammeda a.s.
“Smatra se da je taj broj iznosio oko 16 familija” piše dr. Fehim Nametak u svojoj knjizi o potomcima Ehli Bejta u BiH.
Prezimena koja se vežu za Ehli Bejt su:
Zildžića, Ćesrija, Šerifovići (Sarajevo), Resulbegovići i Resulovići (Trebinje), Hadžizukići (Konjic).
Školovao se u Carigradu gdje je bio imenovan za mulu, a kasnije u Egiptu. U Sarajevo se vraća 1860. godine gdje postaje član Medžilisa-idare (Upravno vijeće). Oženio je Nuri Gradaščević, koja je slovila kao najveći pojedinačni veleposjednik u Bosni i Hercegovini.
Odmah po dolasku austrougarskih vlasti, Mustaj-beg je imenovan načelnikom gradskog poglavarstva koje je prvobitno bilo smješteno u zgradi na lijevoj obali Miljacke, a kasnije u Dženetića kući na Bistriku. Još za vrijeme Mustaj-beg Fadilpašića rodila se potreba za izgradnjom objekta vijećnice kao sjedišta gradske uprave.
Urbani bum
Za vrijeme Fadilpašića – bio je gradonačelnik 14 godina, sve do svoje smrti 1892. godine – Sarajevo je doživjelo primjetne pozitivne promjene (narod ga je posebno cijenio i volio, op.a.), a donesen je i prvi regulacioni plan Sarajeva po koji je predvidio zaštitu i revitalizaciju Baščaršije.
Između Sarajeva i Ilidže je 1880. godine počeo saobraćati omnibus (vrsta kočija na konjsku zapregu), a pet godina kasnije Sarajevo je dobilo prvi tramvaj kojeg su vukli konji.
U prvoj polovini 80-ih godina devetnaestog stoljeća izgrađena je Franjevačka crkva sv. Ante Padovanskog, ustoličen prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Štadler, te otvorena pravoslavna bogoslovija. Godine 1882. otvoren je hotel Evropa, prvi moderni hotel u Sarajevu, a dvije godine kasnije i Grand hotel.
Zgrada zemaljske vlade Bosne i Hercegovine, današnja zgrada Predsjedništva BiH izgrađena je 1885. godine, a pored nje zgrada današnje Direkcija željeznica i Ministarstvo inostranih poslova.
Za vrijeme dok je Fadilpašić bio gradonačelnik u Sarajevu, osnovan je i Zemaljski Muzej Bosne i Hercegovine, kao najstarija institucija te vrste u BiH. Imao je Fadilpašić i značajnu ulogu u formiranju meteorološke stanice u gradu, na Bjelavama.
Krajem osamdesetih godina devetnaestog stoljeća izgrađena je Katedrala Srca Isusova, otvorena Šerijatska sudačka škola, te zgrada Prve gimnazije. Na mjestu stare izgrađena je nova Gazi Isa-begova banja ili Carev hamam.
Mustaj-beg Fadilpašić preminuo je u 1892. godine u Sarajevu.Sahranjen je u haremu Gazi Husref-begove džamije.
Sa šire strane uzglavnog nišana (nadgrobni spomenik), sa turbanom, uklesan je natpis u pjesmi na turskom jeziku:
“Ah, smrti. Ugledna ličnost Sarajeva, potomak esrafa (plemstva), Prezivao se Fadilpašić i bio vrlo pobožna osoba, Emir Mustafa Hajrudin bijaše cijenjen i poštovan. Kada mu stiže poziv ‘vrati se’, rado se odazvao glasu, Jer je za života prikupio opskrbu za Vječnost, I predao dušu, neka mu je mjesto u raju. A Gospodar (Bog) nek mu oprosti grijehe i osvijetli grob. Pa da tako trajno uživa u zaštićenom raju. Pomoli se učeći Fatihu za sve muslimane I pomisli da ćeš i ti smrtnu čašu popiti. Nahife, izreci dževher tarih (ukrašeni natpis) i ovako zamoli: Bože, Mir-Hajrudina primi svojoj milosti. Godina 1310.”
