Povodom četrdeset godina od osnivanja džemata Kamp-Lintfort 1983.- 2023.
Bismillahi ‘r-rahmani ‘r-rahim
„O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio, i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. “ (Sura al-Hašr, 18 ajet)
Kada su šezdesetih i sedamdesetih godina, sada već minulog dvadesetog stoljeća, muslimanski radnici, uglavnom Bošnjaci i Albanci, iz tadašnje Jugoslavije, stigli, „trbuhom za kruhom“ u SR Njemačku, nisu mogli ni sanjati da će preostali dio svoga života proživjeti daleko od svojih domova, svoga zavičaja i svoje domovine. Mnogi nisu ni sanjali da će u Njemačku dovesti i svoje porodice, da će im se ovdje, u tuđem svijetu, izroditi djeca, poženiti i poudavati sinovi i kćeri, da će ovdje u njihovim novim stalnim obitavalištima dobiti unučad i praunučad, da će se mnogim od njih ovdje, daleko od njihovih rodnih mjesta i džamijskih harema klanjati dženaze. Oni su tih dalekih šezdesetih i sedamdesetih godina stizali u Njemačku da ostanu nekoliko mjeseci ili godinu-dvije. Ali, čovjek snuje a Bog određuje.
Životna sudbina „gastarbeitera“ muslimana sa Balkana u Njemačkoj predstavlja veliku, dugu i sjetnu priču koja nikada neće biti ispričana do kraja. To je priča o ljudskom traganju za nafakom, o snovima i nadama ljudi koji su se otisnuli u daleki, drugačiji i nepoznati svijet, o odvažnoj ljudskoj borbi za bolje sutra, o tugama i radostima zbog rastanaka i ponovnih susreta sa svojim najmilijim, o odlascima iz svog zavičaja, o snovima za povratkom, o uspomenama, o radu, posrtajima i uspjesima. To je priča o dalekim, teškim i dugim godinama.
Koliko je bilo teško ostaviti svoje najmilije, svoje rodno mjesto, domovinu, svoj narod, koliko je bilo teško ostaviti svoju zavičajnu pjesmu, jezik, džamiju i svoje običaje, znaju samo oni koji su to jednom doživjeli. Kakve je strepnje i izazove nosio dolazak u njemačke rudnike, fabrike i radilišta znaju oni koji su pravili te korake. To nije značilo samo promijeniti radno mjesto, doći u drugi grad ili zemlju. Dolazak u Njemačku značio je prelazak u novi svijet, u novu kulturno-civilizacijsku sredinu, u novi ekonomski, pravni i politički poredak.
Trebalo je u tom novom svijetu naći svoje mjesto i ne izgubiti se. Trebalo je sačuvati svoj vjerski, kulturni i nacionalni idenitet. Muslimanski radnici našli su se pred složenijim izazovima od drugih radnika iz tadašnje Jugoslavije. Zbog jezičkih barijera, ali i zbog ideološko-političkih restriktivnih prilika u Jugoslaviji, teško su uspostavljali komunikacije sa muslimanskim zajednicama u Njemačkoj iz drugih dijelova svijeta. Muslimani Bošnjaci, noseći sa sobom i teret društveno-političkog konteksta iz kojeg su izašli, teret nedovoljne brige Islamske zajednice tadašnje Jugoslavije, bili su prinuđeni da sami organiziraju vjerski život u SR Njemačkoj, bez institucionalne pomoći.
Pošto je njihov boravak ovdje trebao biti privremen, organiziranje vjerskog života Bošnjaka muslimana počelo je sa zakašnjenjem.
Neizvjesnost privremenog rada prerastala je u izvjesnost stalnog boravka, a želja za očuvanjem vjerskog i nacionalnog identiteta ih je naposlijetku okupila.
U početku su se okupljali uglavnom u turskim i arapskim džamijama a onda su organizirali svoje džemate, iznalazili vlastite prostorije za džemat, mesdžid i vjersku pouku te angažirali imame, hatibe i muallime iz Bosne i Hercegovine i tadašnje Jugoslavije. Jedan od takvih džemata je i naš džemat, osnovan prije četrdeset godina. To je za nas, islamsku zajednicu Bošnjaka u Njemačkoj i IZ-u u Bosni i Hercegovini u cijelini značajna obljetnica. U proteklih 40. godina pređen je dug put, od prvih dana džemata do današnje džamije i organizirane zajednice.
Naše četiri decenije obilježene su nastojanjima da se kvalitetno organiziramo. Naše džematlije su srce ovog džemata. Osim inicijative, oni su u ovaj naš džemat ulagali i svoju dušu, vrijeme i značajna materijalna sredstva, čime su sagradili jedan, nadamo se i u vašim očima, uspješan džemat.
Iako su pred nama novi izazovi, zadaci, planirani i organizirani rad na održavanju džemata i vakufskih objekata, saglasni smo da su ljudi, džematlije, oni prema kojima treba biti usmjerena naša pažnja. U našem mektebu do danas je obučeno 1500 djece i odraslih. Njihovi životi i naša zajednička budućnost obilježena je onim što su ovdje naučili, i to nas dodatno obavezuje da i dalje prilježno radimo s našim mladima.
Džamija nudi razne sadržaje. Mekteb za sve uzraste, kao jedan od glavnih sadržaja, održava se i na terenu (Wesel, Rheinberg i Moers-Kapellen), a svaki učenik besplatno dobije sve knjige potrebne za mektebsku nastavu. Na putu smo ka uvođenju islamske vjeronauke u škole u Kamp-Lintfortu, završili smo naš dio posla i sada čekamo odgovor Ministarstva.
Iako to nije vidljivo u sastavu džematskih odbora, naš džemat funkcionira na principu zajedništva. Ono što smo danas ne bi bilo moguće da na putu zajedničkog dobra nismo udružili sve snage, muškarci i žene ovog džemata podjednako su nosili terete i obaveze s kojim smo se suočavali. S Božijom pomoći, prisutvo žena i u sastavu džematskih odbora dodatno nas je ojačalo. U džematu djeluje horska i folklorna sekcija. Džematski imami prema procedurama i standardima njemačkog društva, posjećuju članovime i nečlanove, kao i bolesnike u bolnici.
Interreligijski i interkulturalni dijalog u Kamp-Lintfortu već dugo traje na institucionalnoj osnovi kroz redovne susrete predstavnika crkava i džemata. Mi želimo da se integrišemo u društvo u kojem živimo, ali kroz integraciju da sačuvamo i naš muslimanski identitet!
Pred nama je sada jedan važan i krupan zadatak. Naime, uprkos činjenici da je islam univerzalan, nadnacionalni koncept življenja, muslimani ovdje trenutno svjedoče islam organizirani separatno u svoje nacionalne zajednice. Međutim, to nije rješenje za buduće generacije muslimana na ovim prostorima, koje bi i ovdje kao i u drugom zemljama svijeta trebale sačinjavati jednu integralnu, jedinstvenu zajednicu, u kojoj bi se i učenje o islamu i međusobno komuniciranje odvijali na njemačkom jeziku, koji je mladim generacijama praktički drugi maternji jezik. Bošnjaci u Njemačkoj praktično su pred jednim delikatnim izborom – da li težište u budućnosti stavljati na vjerski ili nacionalni identitet. Naše opredjeljenje je čuvanje vjerskog identiteta, kao pripadnika ummeta Muhammeda, a.s. Cilj nam je da naša djeca na ovim prostorima svjedoče svoju vjeru na pravi način, ma kojim jezikom govorili.
I ovaj jubilej iskoristimo kao pokušaj zajedničkog traženja puta da što bolje izvršimo svoju misiju muslimanke i muslimana u svijetu gdje živimo.
Drage džematlije i džematlijke džemata Kamp-Lintfort:
Sve dosadašnje aktivnosti i sve postignuto, a postignuto je puno, ostavreno je zahvaljujući Vama! Nadamo se da će tako biti i u budućnosti!
Islamska zajednica, čiji sam i ja predstavnik, zahvalna vam je na svemu što se uradili.
Molimo Allaha, dž.š., da Vas neizmjerno nagradi i podari Vama i Vašim pordicama zdravlje, sreću, milost, zadovoljstvo, i ovoga i budućeg svijeta! A M I N !
Neka nam je hajirli i berićetli ČETRDESETOGODIŠNJI JUBILEJ !
Imam Mustafa Klanco
Akos.ba
