Muhedin Spahić: “Ramazan u Banjaluci ću pamtiti po hafiskoj mukabeli i lijepim druženjima”

U ramazanskom intervjuu za portal Akos.ba, sa Muhedinom ef. Spahićem, glavnim imamom MIZ Banjaluka, smo razgovarali o ramazanskim danima i aktivnostima u gradu na Vrbasu, te ljepotama i blagodatima mjeseca posta.

Razgovarao: Nedim Botić

Glavni ste imam MIZ Banjaluka. Kako protiče ramazan u gradu na Vrbasu?

Ono što smo vidjeli, kod džematlija se radi o veoma pozitivnom raspoloženju. Radi se o tome da su ljudi u Banjaluci ramazan dočekali raspoloženi. Razloga tome je više. Prije svega, džematlije su jako zadovoljne što imamo hafisku mukabelu, što smo ove godine, kao i prethodne zadržali isti broj mjesta na kojima se klanjaju teravih namazi. Naravno, treba istaći da u saradnji sa Vojnim muftijstvom jednog našeg softu šaljemo na Manjaču, da uči mukabelu u kasarni. Treba uzeti u obzir da se radi o džematlijama koji imaju svoju djecu i rodbinu vani, i da njima sa te strane, porodična atmosfera nije potpuna. Oni čekaju dolazak najmilijih, neki će doći prije, a neki poslije Bajrama, da zajedno podijele ramazanske i bajramske radosti. To je jedna problematika ove godine, sa kojom ćemo se susretati i narednih godina, jer ramazan se pomjera deset dana unaprijed.

Ramazanske aktivnosti MIZ Banjaluka?

Generalno je situacija u Banjaluci dobra. Pratim dešavanja na terenu, u džematima, i nema nikakvih problema, hvala Bogu. To nam je najbitnije. Aktivnosti koje se vode kroz naše džemate su jako dobro osmišljene. Kroz Vjersko-prosvjetnu komisiju Medžlisa smo ove godine prepustili imamima da sami osmisle aktivnosti, i sve su to poučni, korisni projekti. Poučeni ranijim iskustvom, više od 95% planiranih aktivnosti se uspješno realizuje u toku ramazana.

Nadam se da će tako biti i ove godine. Ono što nam je najbitnije je da naši imami u Banjaluci imaju izrazito visoku svijest o važnosti akcije prikupljanja zekata i sadekatu-l-fitra u Bejtu-l-mal Islamske zajednice. Mi na tom planu bilježimo rast svake godine od 8 posto. Nadam se da ćemo tako nastaviti i da ćemo te aktivnosti sve realizirati.

Bitno je spomenuti. Sa vama razgovaram, a vi ste jedan od učača hafiske mukabele. Zahvaljujući podršci dobrih ljudi koji su prepoznali ovaj projekat, pomogli su nam oko realizacije hafiske mukabele i podrške softama i hafizima tokom ramazana. Organizovali smo i veliki omladinski iftar pred Ferhadijom džamijom. Vrijedi spomenuti i mukabelu za žene u Gazanferiji, koju predvodi jedna učenica Gazi Husrev begove medrese.

Kao adet smo uveli i da prvog dana Bajrama, podijelimo paketiće našim najmlađima i najmilijima, da i oni osjete blagodati ramazana i Bajrama.

Možete li sa nama podijeliti neku uspomenu vas posebno veže za ramazan?

Rodom sam iz sela Pojske, nadomak Zenice, gdje je ramazanska atmosfera fantastična. Vjerujte, iz godine u godinu mi se izjednačava ta atmosfera ovdje i tamo. Mislim na posvećenost ramazanskim ibadetima, odlascima na teraviju, slušanju mukabela, iftare, druženja. U tom smislu govorim. Bitno je da smo uvijek bili na okupu, porodično, i ti zajednički iftari sa bližom i daljnjom rodbinom, to uvijek nosim sa sobom. Nikad to ne mogu zaboraviti. Naravno, život čini svoje, sad su uloge zamijenjene. Sad sam ja na čelu porodice, imam suprugu i sina sa kojima dijelim te trenutke. Nakon dolaska u Banjaluku, malo mi je bilo teško nadomjestiti ramazansku atmosferu iz rodnog kraja, a sada se situacija promijenila.

Po čemu ćete pamtiti ovaj ramazan?

Meni je najsretniji trenutak u Banjaluci do sad ova hafiska mukabela. Ona je plod mnogo čega, prije svega, otvorili smo Ferhadiju, uredili kompleks, ljudi su prepoznali ozbiljnost naših projekata. Stasali smo da možemo realizirati ovu aktivnost. Allah dragi nam pomaže, a i prijatelji su prepoznali naš rad. Kad poželite uraditi dobro djelo, ljudi pomažu, otvaraju se vrata, a dragi Bog desetostruko nagrađuje. Nikad nisam bio sretniji u Banjaluci od onog momenta u petak, na početku hafiske mukabele, kad sam predvodio džumu namaz i predstavio hafize koji će učiti mukabelu. Drago mi je da je to počelo u Banjaluci. Zahvaljujem se na podršci Izvršnom odboru Medžlisa, Muftijstvu banjalučkom i Upravi za vjerske poslove Rijaseta.

Ljudi koji razumiju će shvatiti šta to znači. Sa historijskog aspekta, Banjaluka je grad hafiza bila. U svakoj džamiji je službovao hafiz, pa čak i u mahalskim džamijama. Čak i u odredbama vakufnama, vakifi i dobrotvori su tražili da hafizi budu imami tih džamija. Banjaluka je bila centra obrazovanih tokova, šest medresa je tu bilo, a mi danas od odgojnih institucija imamo samo vrtić Pahuljica. To nam je urnek, na kojem ćemo testirati sami sebe jesmo li sposobni ići u veće projekte tog tipa.

Banjaluka je lijepa, ovdje su ljudi plemeniti, Banjalučani su ljudi koji hoće da su domaćini u pravom smislu riječi. Svojim kritikama nas tjeraju da imamo ovakve kvalitetne projekte, a dosta ih i izražava zadovoljstvo sa onim što radimo. Kad bismo pravili neku analizu, u posljednje dvije godine u Banjaluci je dosta toga urađeno.

Imate li neku poruku za naše čitaoce?

Moja poruka je da kroz ramazan i ramazanske aktivnosti pokušamo ojačati porodicu, zajedništvo i našu zajednicu. Ramazanske sadržaje moramo osmisliti tako da svi budemo uključeni, svi osjetimo blagodat ramazana, i ramazanske atmosfere. Iskoristimo ove blagodati da se svako svakome približi, ako smo se udaljlili jedni od drugih. Iskoristimo ramazan da riješimo međusobna nesuglasice i iz ovog mjeseca izađemo jači, i psihički i fizički. To je ono što će nam post osigurati. Iskoristimo sve ramazanske sadržaje za ujedinjavanje.

Akos.ba