Muharem Štulanović: Preporod – duhovna hrana za vojnika u JNA

Preporod kada je pokrenut davne 1970 g. od samog početka kada je počeo izlaziti kao glasilo tadašnje Islamske zajednice predstavlja među muslimanima u BiH, ali i u bošnjačkoj dijaspori važan, nezamjenjiv ,,vjerski“ medij koji se željno iščekuje i čita gotovo od prve do posljednje stranice zbog toga što donosi relevantne informacije vezane za rad organa i institucija Islamske zajednice, njenih čelnih ljudi, ali i običnih džematlija; opisuje događaje iz džemata, medžlisa, muftiluka, donosi vijesti, informacije, reagiranja i analizu dešavanja lokalnog karaktera, ali i globalno iz islamskog svijeta, tako da zadovoljava ukuse širokog dijapazona čitalačke publike. 

Savremeno doba i kompjutorizacija s internetom, donijeli su revolucionarne promjene u svijet medija, ali koliko je Preporod značio, a i sada znači, onima koji su bili vjernici i bili vezani za Islamsku zajednicu, kroz džemat, džamiju, medresu, i sl. neka posluži moj primjer jednog medreslije koji je tek završio srednju školu i bio na pragu pred obavezom služenja vojnog roka u JNA. Preporod se ,,rodio“ kada sam krenuo u medresu, tako da je i to možda jedna dodatna činjenica koja me vezivala za ovaj list sa kojim sam se počeo družiti od svog srednješkolskog obrazovanja. Znajući koliko su tadašnja vlast i društvo ogrezli u vjerskoj netrpeljivosti, indoktrinaciji i organizovanom neprijateljstvu prema vjeri, sa ustrojem državnog socijalističko-komunitičkog organiziranja i cjeloživotne indoktrinacije od pionirskog doba, preko Armije do Socijalističkog saveza radnog naroda ja sam u ,,svoju“ JNA bio ponio Ustav zemlje koji je u jednom svom članu proklamovao ,,slobodu“ vjeroispovijesti i koji mi je trebao u toj potpuno ateiziranoj sredini dati neko pravo da se osjećam zaštićeno, makar i Ustavom.

Međutim, mjeseci su prolazili, a moja ,,duševna hrana“ nije stizala do mene. Jednog dana umjesto Preporoda došlo je prijateljsko upozorenje komandira voda, Slovenca, da ću sutra morati na raport kod oficira za bezbjednost kasarne, a razlog tome je da mi na vojnu poštu neprestano dolazi nekakav vjerski list koji ja kao Titov vojnik ne bih smio posjedovati u vojsci i za vrijeme služenja vojnog roka.

Uz to ponio sam pretplatu na list Preporod koji je trebao da mi redovno dolazi, da bude duševna hrana, veza sa IZ i sa svim onim što je bilo dio mene i mog identiteta. Međutim, mjeseci su prolazili, a moja ,,duševna hrana“ nije stizala do mene. Jednog dana umjesto Preporoda došlo je prijateljsko upozorenje komandira voda, Slovenca, da ću sutra morati na raport kod oficira za bezbjednost kasarne, a razlog tome je da mi na vojnu poštu neprestano dolazi nekakav vjerski list koji ja kao Titov vojnik ne bih smio posjedovati u vojsci i za vrijeme služenja vojnog roka. Tako sam sutradan kod oficira za bezbjednost mogao, samo izdaleka na njegovom stolu, da vidim brojeve Preporoda koji su uredno dolazili ali mi nisu bili uručivani, da budem ,,vojničkli izriban“ i upoznat sa svojim ,,pravima“ bezličnog vojnika koji ne smije čitati čak ni jedan informativni vjerski list zakonito registriran u zemlji. Doista, Preporod nam se doimao kao vjerski list, i upravo to nam je značio, i to je predstavljao. To i sada znači brojnoj populaciji onih koji žive u tzv. bošnjačkoj dijaspori, van granica BiH, raštrkanih po cijelom bijelom svijetu.

Kao studenti u Rijadu, ili kada bi otišli na hadž i sastali se sa našim hadžijama, prava poslastica bi nam bila u vidu zadnjeg broja Preporoda koji bi neko uvijek donio, a mi prosto gutali dok ne bismo pročitali od prve do posljednje stranice. Zbog toga bi, možda, bilo uputno dati prijedloge za neke buduće iskorake lista Preporod. Preporod može i treba da ostane ono što je bio svih ovih 1000 dosadašnjih brojeva, ali to ogromno iskustvo moglo bi da se dopuni izdanjima koja bi sadržavala (kao što je slučaj i sa nekim drugim listovima) dodatak ili sažetak na njemačkom, engleskom i turskom jeziku, kako bi naša zapadnoevropska, američka i turska dijaspora, njihove nove generacije koje govore i služe se i tim, za njih ,,domaćim“ jezicima, mogle čitati uz svoj maternji, i na jeziku kojim se svakodnevno služe, kojeg uče u školama i na univerzitetima. Pošto je Preporod printani medij, a tehnika omogućila široku upotrebu video-medija, također, treba da se prilagodi i tom vidu korespodencije sa svojim čitateljima, upravo zbog svog sadržaja i zbog uloge koju ima na našem prostoru i za našu dijasporu. Svojom misijom vjerskog lista pregraničava da bude samofinansirajući medij i IZ mora stajati iza njega.

Što se tiče Preporoda kao referentnog izvora radova o islamskim znanostima, jasno je iz samog naslova lista da uredništvo nikada nije ni imalo takve pretenzije, niti je list bio zamišljen sa takvim profilom djelatnosti, tj. da bude nekakav vid indeksiranog, naučnog lista, ili časopisa koji će biti naučni izvor, niti je imao stručnu recenziju i sve drugo što podrazumijeva naučnu referentnost, ali je sigurno i to da je Preporod, zbog nedostatka naučne literature u našoj zajednici ponekad objavljivao i radove čisto naučne referentne vrijednosti. Pa i sãm sam, ponekad volio objaviti naučni rad u Preporodu, zbog njegove široke čitalačke populacije, nego u nekom naučnom časopisu, zborniku ili nekoj drugoj publikaciji. Preporod je bivao, dakle i više od informativne islamske novine, jedan kućni prijatelj koji svako petnaest dana preporađa nekog džematliju, imama, medresliju, profesora ili nekog drugog djelatnika u IZ. Zbog toga je uloga Preporoda u afirmaciji islamskih znanosti, islamskih tema, predstavljanju islamskih autoriteta, njihovih ideja, fluktuiranju islamske misli kod nas sigurno bila značajna, makar sa aspekta informiranja i upoznavanja.

Listu Preporod koji je ušao u svoju petu deceniju izlaženja sa svojim jubilarnim hiljaditim brojem; svim njegovim djelatnicima i saradnicima, također i IZ koja ima ovakav medij, čestitamo nesvakidašnji jubilej uz dovu Dragom Bogu da ih još mnogo ovakvih dočeka, na korist islama i muslimana ovih prostora.

Piše: dr. Muharem Štulanović, dekan IPF Bihać

preporod.com