Muhammed, a.s. i Hatidža – neprevaziđena ljubav

U svim odnosima Poslanika ﷺ, on je uvijek bio onaj koji je najviše davao i davao je prednost svima koje je poznavao, s kojima je živio i koje je susretao.

Međutim, nisam pronašao nikoga ko je Poslaniku pružio ono što mu je pružila hazreti Hatidža.

Ta žena koja ga je uzela za ruku onog dana u pećini, koja ga je tješila sobom i svojim imetkom, dala mu svoje srce i svoj život, rodila mu Fatimu, Zejneb, Rukajju i Ummu Kulsum, poklonila mu podršku i ljubav.

Ona ga je pokrila svojim plaštom, obavila svojom nježnošću i zagrlila ga onda kada nije bilo nikoga ko bi prepoznao njegovu vrijednost.

Zato je ona, neka je Allah zadovoljan njome, bila najbolja žena za najboljeg čovjeka.

Koliko god žene tješile i podržavale svoje muževe, nikada neće doseći riječi Hatidže u srcu Poslanika, onog dana kad’ se vratio iz pećine:

“Tako mi Allaha, Allah te nikada neće osramotiti. Ti paziš rodbinu, govoriš istinu, pomažeš iznemoglog, častiš goste i pomažeš pravdu.”

Ona je bila prva koja je povjerovala, prva koja ga je podržala, prva koja ga je utješila i pomogla.

Poslanik ﷺ se i nakon njene smrti sjećao njene dobrote i govorio:

“Ona je u mene povjerovala kad su me drugi u laž ugonili, ona mi je pružala pomoć kad su me drugi odbacili i ona mi je rodila djecu!”

Čak bi zaklao ovcu i rekao: “Podijelite ovo prijateljicama Hatidže.”

Jednom je rekao hazreti Aiši, neka je Allah zadovoljan njome:

“Tako mi Allaha, Allah mi nije dao bolju od nje.”

Nije ga ostavila ni na trenutak, nije se udaljila od njega zbog bilo kakve nesuglasice.

A on, ﷺ, zauzvrat, nikada nije uzeo drugu ženu dok je ona bila živa.

Kakva je to bila ljubav.
Zamišljam, kako je Resulullah ﷺ, sjedio pored nje.
Kako je izgledao među svojim kćerima dok su se igrale s njim, a on s njima?
Kako li je izgledao kada bi ušao u kuću, a njegove male kćeri bi mu pritrčale da ih podigne na svoja ramena?

Zbog ovoga brak treba da postoji – ne zbog nečeg drugog.

Zbog milosti, ljubavi, podrške i odanosti.

Zbog ovih vrijednosti koje su gotovo nestale u našem vremenu.

Abdurahim Muhammed

Za akos.ba preveo i priredio: Adnan Ljevo