Oni koji žive u gradovima skloni su uzeti zdravo za gotovo postojanje elementa koji nedvojbeno djeluju kao savršen simbol i ikona onoga što nazivamo “gradom”. U stvarnosti, za razliku od arhitektonskih stilova zgrada ili urbanih trendova koji oblikuju ulice, ostao je nepromijenjen od svog nastanka prije gotovo dva stoljeća. To je semafor, nepomični agent i regulator prometa velikih gradova, metronom velegradskih ritmova te diskretan i univerzalan signal kada trebamo nastaviti put ili ostati na cesti ili pločniku.
Razmislimo o broju nesreća koje su izbjegnute jer su se svi složili da crveno znači stati, a zeleno znači ići naprijed. Bez sumnje, ispada da je to jedan od najučinkovitijih strojeva koji žive među nama. U vremenima tehnološkog i industrijskog ubrzanja poput ovih u kojima živimo, vrijedi obratiti pažnju na ovaj stroj, koliko diskretan toliko i koristan, koji svakodnevno uzimamo zdravo za gotovo pa ga čak i ne slušamo, izlažući se riziku zbog velike žurbe ili obijesti.
Njegovo porijeklo seže u 1868. godinu, kada je britanski inženjer po imenu John Peake Knight dizajnirao prvi semafor za kontrolu prometa vozila, inspiriran sličnom napravom koja je koristila svjetlosne signale za reguliranje prolaska vozova.
U decembru te godine postavljen je u srcu Londona, ispred britanskog parlamenta u Westminsteru, iako se pokazao promašajem jer je nekoliko mjeseci nakon postavljanja slučajno eksplodirao. Taj primitivni semafor je imao dvije plinske svjetiljke i nekakve mehaničke ruke koje su danju bile postavljene okomito da bi pokazivale “kreni”, a vodoravno da bi pokazivale “stani”. Noću je plin palio fitilj crvene i zelene boje koji je morao aktivirati nadzorni policajac.
Trebalo je izmisliti nešto novo i puno sigurnije. Osim toga, automobilska groznica tog vremena uzrokovala je eksponencijalni porast prometa uzrokujući velike prometne gužve. U isto vrijeme stigla je i sestra semafora, električna svjetiljka, koja je omogućila izum mnogo sigurnijeg uređaja za jednostavno reguliranje prometa. Osmislila ga je osoba po imenu Garrett Augustus Morgan koji je 1914. postavio “prvi moderni semafor” na raskrsnici Euclid Avenue i 104th Street u Clevelandu, u Sjedinjenim Državama. Njegov dizajn već je sa sobom donio crvena i zelena svjetla te mu je ugradio zvučnik kako bi upozorenje na neprolazak ili prolazak bilo učinkovitije.
Žuta boja semafora stigla je 1920. zahvaljujući novom dizajnu izumitelja Williama Pottsa. Ali zašto ove boje? Jasno je da je crvena jedna od najživljih boja na kromatskoj ljestvici, s velikom valnom duljinom, što je čini nevjerojatno vidljivom na daljinu. Nekako je povezujemo s mogućom opasnošću, makar i nesvjesno, baš kao i zastavice koje su postavljene na plažama da obavijeste je li kupanje sigurno. Zelena je, s druge strane, boja koja je ugodnija za oko, koja se također dosta ističe od drugih i koja zbog toga znači slobodan prolaz.(stav.ba)
akos.ba
