Muftija Porić u Potočarima: Ne smijemo zaboraviti one koji su se vratili na ognjišta i svojim prisustvom čuvaju BiH

Obaveza našeg naroda jeste da se sjećamo žrtava genocida u Srebrenici, ali je isto tako naša velika obaveza da ne zaboravimo srebrenički narod koji je smogao snage, a pogotovu majke Srebrenice, da se vrate na svoja ognjišta i svojim prisustvom čuvaju Bosnu i Hercegovinu i sjećanje na sve one koji leže pod bijelim nišanima – naglasio je danas u Potočarima predsjednik Mešihata Islamske zajednice (IZ) u Sloveniji muftija ljubljanski mr. Nevzet-ef. Porić.

Muftija Porić je predvodio džuma-namaz i govorio hutbu na musalli šehitluka Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari. 

Obraćajući se prisutnim vjernicima ukazao je na značaj strpljenja, poručivši da majke Srebrenice trebaju biti uzor kada je riječ o strpljenju u iskušenjima.

– One su pokazale cijelome svijetu dostojanstvo i jačinu vjere u Dragoga Boga. Genocid koji je učinjen nad našim narodom nikada se ne smije zaboraviti – naglasio je muftija Porić.

Ovom prilikom je kazao i kako je Mešihat Islamske zajednice u Republici Sloveniji mnogo učinio u slovenskoj javnosti kada je riječ o sjećanju na genocid u Srebrenici.

– Kroz obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, svakog 11. jula ugošćavali smo Srebreničane i Srebreničanke koji su prenosili svoje iskustvo i širili istinu o Srebrenici. Svi mainstream mediji u Sloveniji bilježili su njihove dolaske i prenosili ono što su govorili. To ćemo, ako Bog da, činiti i ubuduće – istaknuo je muftija Porić.

Hutbu muftije Porića prenosimo u cijelosti:

“Poštovana braćo i sestre,

danas je 28. muharrem 1444. hidžretske godine, odnosno 26. august 2022. godine. Okupljeni smo u bjelini i čistoti nevine djece, omladine, žena i ljudi, očeva, djedova, braće i sestara ubijenih i ukopanih u mezarju u Potočarima kod Srebrenice, čiji nišani svjedoče njihovo prisustvo na dunjaluku, kao i nepravdu i krutost ovog prolaznog svijeta.

Naš obraz kao Bošnjaka uvijek je bio čist i bijel bez ukaljanosti časti i prošlosti.

Naša uzvišena vjera, niti bilo kakva ideologija, nije nas nagovarala na prolijevanje krvi, naprotiv, uvijek nas je učila da poštujemo komšiju i komšijski odnos. Njihovi nišani, svaki za sebe, obavezuju nas da se iznova vraćamo i podsjećamo na genocid koji je počinjen nad našim narodom u Srebrenici. Svijest o onom što se dogodilo na ovom mjestu prije 27 godina, mora se upisati debelim slovima u naše kolektivno pamćenje koje će čitati generacije do Sudnjega dana. Naša je kolektivna obaveza, kao naroda, da se sjećamo žrtava genocida u Srebrenici, ali je isto tako naša velika obaveza da ne zaboravimo srebrenički narod koji je smogao snage, a pogotovu majke Srebrenice, koje su pokazale cijelome svijetu svoju hrabrost, odlučnost i spremnost, da se vrate na svoja ognjišta i svojim prisustvom čuvaju Bosnu i Hercegovinu i sjećanje na sve one koji leže pod ovim bijelim nišanima.

Hvala svima koji su bili odvažni da nastave kontinuitet učenja ezana i jačanja muslimanskog identiteta ovdje u Potočarima, Bratuncu, Srebrenici i njenoj okolini.

Upravo zbog toga smo prešli dug put i kao članovi Islamske zajednice u Republici Sloveniji danas prisustvujemo džuma-namazu u Potočarima i zajedno sa šehidima klanjamo džumu, a u skladu sa ajetom iz sure Bekare gdje Dragi Bog kaže: “I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate.” (Bekare, 154)

Zahvaljujemo Muftijstvu tuzlanskom na čelu sa muftijom dr. Vahid-ef. Fazlovićem na pozivu da prisustvujemo današnjem džuma-namazu u Potočarima. Zahvaljujemo i Medžlisu Islamske zajednice Srebrenica na čelu sa glavnim imamom Damir-ef. Peštalićem na dočeku i gostoprimstvu kao i uposlenicima Memorijalnog centra Srebrenica na srdačnoj dobrodošlici i prezentaciji onoga što se dogodilo 1995. godine u Potočarima.

Mešihat Islamske zajednice u Republici Sloveniji mnogo je učinio u slovenskoj javnosti vezano za sjećanje na genocid u Srebrenici. Kroz obilježavanje genocida u Srebrenici svakog 11. jula ugošćavali smo Srebreničane i Srebreničanke koji su prenosili svoje iskustvo i širili istinu o Srebrenici. Svi glavni mediji mediji u Sloveniji bilježili su njihove dolaske i prenosili ono što su govorili. To ćemo, ako Bog da, činiti i ubuduće. Živimo u državi koja je u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu pomogla našem narodu i velikom broju porodica ponudila dom. Parlament Republike Slovenije usvojio je rezoluciju o Srebrenici i svakog 11. jula minutom šutnje i prigodnim govorom predsjednika Parlamenta odaje se počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Draga braćo i sestre,

prije tri dana Evropa je obilježila dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima. Evropski parlament je 2009. godine, usvojio Rezoluciju o evropskoj svijesti i totalitarizmu te je 23. august posvetio svim žrtvama totalitarnih i autoritarnih režima. No, bez obzira na sve, genocid u Srebrenici ostaje mrlja u historiji Evrope, jer ga nije spriječila na svome tlu, a mogla je. Priče njih 8.372  koje su ubijene, a oko 6.600 ih je ukopano pod ovim bijelim nišanima dokaz su nepravde, sramote čovječanstva i boli bosanskog Podrinja, saburom obučenog i zagrnutog Božijim Rahmetom. Prolivene majčinske suze koje su godinama tragale za svojim sinovima, muževima, očevima i ostalom rodbinom, stići će na naplatu onima koji su počinili genocid. Božija pravda je najpravednija. Nekad se njeni rezultati vide i osjete na dunjaluku, ali mi kao vjernici, bez ikakve sumnje, vjerujemo da će počinioce ovog zlodjela stići kazna kad-tad. A Dragome Bogu upućujemo dovu da majkama Srebrenice podari sabur i da im olakša njihovu bol koju nose u svojoj duši i srcu.

Draga braćo i sestre,

Uzvišeni Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote, i ljetine. A ti obraduj izdržljive, one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti’.” (Bekare, 115-116)

Iskreni vjernici i vjernice stalno su na iskušenju. Oni koji su najčvršći i najbolji u svojoj vjeri na najvećem su iskušenju. Vjernik i vjernica suočavaju se sa iskušenjem svoga života, djece i imetka. Dragi Bog ih čisti od grijeha sa iskušenjima na koje ih stavlja. Ljudi se dovode u iskušenje prema stepenu njihove vjere u Dragoga Boga. U koga bude vjera čvršća, više će padati u iskušenje, a čija vjera bude slabija, manje će padati u iskušenje. Poslanik, a.s., nas uči da nema nesreće niti nevolje koja snađe jednog muslimana, a da mu Allah neće za to oprostiti grijehe. Mi smo svjesni kao vjernici svojih iskušenja. Poznato nam je da se plemeniti metali dobivaju od običnog kamena putem brušenja. Ali mi smo u potpunosti kao vjernici svjesni da sve što se događa biva s Božjom voljom i Božjim određenjem. U suri Tevbe Dragi Bog kaže: “Reci: ‘Dogodiće nam se samo ono što nam Allah odredi, On je Gospodar naš.’ I neka se vjernici samo u Allaha pouzdaju!” (Tevba, 51)

“Muhammed, a.s., je govorio da će doći neki ljudi na Sudnji dan, pa će im Allah, dž.š., reći: ‘Moji robovi, Ja vas nisam pustio da vi na onome svijetu trpite zato što sam vas zaboravio, nego sam vam nešto pripremio i to ću vam sada dati. A to niste drugačije mogli dobiti osim preko onoga što ste tamo pretrpjeli’.”

Majke Srebrenice i narod Srebrenice prošli su kroz veliko iskušenje na koje ih je stavio Uzvišeni Allah. Odgovorili su na nepravdu i zlo svojom suzom i molitvom Dragome Bogu koja će ih, nadati se je, uvesti u Džennet. Svojim saburom očistili su svoje duše i oplemenili vjernička srca. Pokazali su svoju skrušenost prema Gospodaru svjetova i skromnost prema ljudima. U proteklih 27 godina svojim saburom kontrolirali su svoje vladanje i postupke. Svojim ponašanjem su pokazali da su bolji od onih koji su zlo počinili. Njihova zaštita bio je sabur i dova Dragome Bogu, jer dova upućena Allahu, dž.š., u saburu, jeste spas i utjeha. Svi smo svjesni prolaznosti ovoga svijeta, jer sve što je na ovom svijetu prolazno je osim Vječnog Allaha, dž.š. Svjesni smo vječnosti budućega svijeta, jer ovaj život je kao tren naspram vječnoga života. Svjesni smo i Sudnjega dana kada će biti konačni obračun i svođenje računa za ovosvjetska djela. Tamo nekog čeka nagrada, a nekoga kazna. To nam je Allah, dž.š., obećao, a On je Istina u koju nema sumnje. 

Draga braćo i sestre,

majke Srebrenice trebaju nam biti uzor na koji se treba ugledati kada je riječ o iskušenju i saburu. Pokazale su cijelome svijetu dostojanstvo i jačinu vjere u Dragoga Boga. Genocid koji je učinjen nad našim narodom nikada se ne smije zaboraviti.

Mi Bošnjaci ne smijemo dozvoliti da zaboravimo počinjeni genocid, a to znači da ne smijemo zaboraviti Srebrenicu, Biljane, Prijedor, Žepu i druga stratišta gdje su nas ubijali samo zato što smo muslimani. 

Na kraju vam želim sa ovog časnog mjesta prenijeti svoje promišljanje da je u Srebrenici ubijeno 8.372 životinja, nebesa bi se uzdrmala od tolike prolivene krvi na jednom malom parčetu zemlje, a pogledajte oholosti današnjeg čovjeka koji neće da prizna da se ovdje dogodio genocid, niti da oda počast ubijenim žrtvama ukopanim u ovom šehidskom mezarju u Potočarima. U Kur’anu se na jednom mjestu spominje da nebesa neće zaplakati za jednom kategorijom ljudi zbog njihove oholosti. Allah najbolje zna one koji ne priznaju genocid i koji nemaju snage da odaju počast ovoj bjelini nišana i onih koji se ogriješiše krvlju ovog prostora. Za njima neće zaplakati nebesa kada budu odlazili sa ovog svijeta. 

Dragi Bože, daj nam snage i moći da se nikad ne zaboravimo ko smo i što smo! Daj nam da živimo kao muslimani i da umremo kao muslimani!

Molimo Te Bože, da tuga bude nada, da osveta bude pravda, da majčina suza bude molitva, da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica! Amin!”

(Preporod.info)