Muderisova hutba: Muslimani ne obilježavaju Novu godinu!
Braćo i sestre u islamu!
Tema naše hutbe je Muslimani ne obilježavaju Novu godinu. Povodom dolaska Nove godine i njenog proslavljanja, što je neislamski običaj, želim da podsjetim na bolnu činjenicu da ovaj događaj na žalost obilježavaju i neki od onih koji sebe smatraju muslimanima, nesvjesni da na taj način oponašaju druge narode, a svako slijepo oponašanje drugih znači udaljavanje od islama i njegovih propisa. Još je apsurdnije da veliki broj njih to praktikuje uz činjenje harama, koji muslimane izvode iz islama.
Ako volimo Allaha, dželle še’nuhu, dužni smo slijediti sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa će nas Allah zavoljeti i grijehe nam oprostiti, kao što stoji u 31. ajetu Sure Alu Imran:
Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" A Allah prašta i samilostan je.
Svako činjenje harama, braćo i sestre izaziva Allahovu, subhanehu ve te’ala, srdžbu, a posebno činjenje harama od strane naroda koji su u teškim situacijama pomognuti da opstanu, onda kada su se nevjerničke vojske i njihovi pomagači udružili u želji da ih potpuno unište. Zar se smiju javno činiti grijesi i izazivati Allahova, subhanehu ve te’ala, srdžba u zemlji kerameta, zemlji u kojoj se širio miris šehidske krvi, zemlji u kojoj su vojske meleka pomagale golobrade i goloruke borce Armije Republike Bosne i Hercegovine i MUP-a i zaustavljale neprijatelje, zemlji dvije stotine hiljada šehida, zemlji kojom su tekle rijeke šehidske krvi i rijeke suza ucvijeljenih majki, nena, supruga, djece i unučića, zemlji u Potočarima 11. jula 1995.g. zgažene tek rođene bebe, zemlji četrdeset hiljada silovanih Bošnjakinja, među kojima je deset hiljada maloljetnih djevojčica, zemlji stotina zloglasnih logora, zemlji 614 do temelja porušenih džamija, zemlji koja u sebi krije dijelove tijela heroja koji neprimijećeno hodaju ovom bosanskom zemljom, zemlji gazija koji su goloruki stajali pred tenkove i specijalne jedinice, koji su bosi gazili kroz neprijateljska minska polja, a danas su na birou, jer su njihova radna mjesta zauzeli rođaci i rodice i ljubavnice korumpiranih kvazi-političara, pa i neprijatelji ove zemlje, koji su se zapošljavali i još zapošljavaju po nacionalnom ključu, zemlji u kojoj nije bilo kolektivne osvete i zemlji dobroćudnih Bošnjaka koji ni neprijatelje ne znaju mrziti koliko to oni zaslužuju, zemlji koju stoljećima pljačkaju i žele prisvojiti, a ona se odupire i svjedoči da ona pripada samo Allahu, dželle še’nuhu.
Nova godina se proslavlja širom svijeta, a najveću pažnju joj posvećuju Kršćani, koji ovaj praznik vežu za smrt pape Silvestra I, koji je umro 31. decembra 335. godine, a 1582. godine kada je bila reforma gregorijanskog kalendara početak Nove godine je promijenjen sa 25. decembra, na 1. januar i od tada je 31. decembar poznat u svijetu kao Silvester. Iz ovoga se jasno vidi da je došlo do odstupanja za nekoliko dana od datuma rođenja Isaa, alejhis-selam, tj. 25. decembra, kako to tvrde Kršćani.
Jedan od prepoznatljivih detalja vezanih za novogodišnje praznike je i Djeda Mraz. Prema Enciklopediji Britanici postojanje Svetog Nikole, kasnije Djeda Mraza, nije potvrđeno ni jednim historijskim dokumentom, tako da se ništa sigurno ne zna o njegovom životu osim da je vjerovatno bio biskup Myre u IV vijeku. Kao mladić putovao je u Palestinu i Egipat, a nakon povratka u rodno mjesto postao je biskup u Myri. Bio je zatvoren za vrijeme progona Kršćana od strane rimskog imperatora, a za vrijeme drugog imperatora je oslobođen. Prisustvovao je Prvom Koncilu u Nikeju, 325. godine. Sahranjen je u crkvi u Myri, a u VI stoljeću njegovo svetište je postalo veoma poznato. Darežljivost i dobrota po kojima je Sveti Nikola bio poznat prerasle su u legende o čudima koje je činio za siromašne i nesrećne. U Srednjem vijeku privrženost Svetom Nikoli raširila se po cijeloj Evropi. Transformacija Svetog Nikole u Djeda Mraza otpočela je 1823. godine. Prema legendi Djeda Mraz uz pomoć vilenjaka dostavlja darove dobroj djeci širom svijeta.
Prema tome, Djeda Mraz je isključivo vjerski simbol Kršćana i nema nikakve veze sa islamom i muslimanima, niti sa našom tradicijom.
Podsjećam i sebe i vas na hadis Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, koji bilježi imam Hakim:
Prenosi Ebu Seid El-Hudri, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Slijedićete ranije narode, pedalj po pedalj i aršin po aršin, pa čak i da uđu u gušterovu jazbinu vi biste ih u tome slijedili." Rekosmo: „Allahov Poslaniče, Kršćane i Židove?" Reče: „Koga drugog?" (Hakim)
Tužno je braćo i sestre da ima veliki broj „muslimana" koji su u slijeđenju nemuslimana prešli svaku mjeru i koji se ni po čemu ne razlikuju od njih. To njihovo slijeđenje ih nije amnestiralo od ubijanja i progona u toku posljednje oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, pa hoćemo li doći pameti?
Od oponašanja nemuslimana je i obilježavanje Nove godine, koju proslavljaju Kršćani, za koje Allah, subhanehu ve te’ala, kaže u 17. ajetu Sure El-Maide:
Nevjernici su oni koji govore: "Bog je Mesih, sin Merjemin!" Reci: "Ko može spriječiti Allaha da, ako hoće, uništi Mesiha, sina Merjemina i majku njegovu i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je između njih; On stvara što hoće i Allah sve može.
Potrebno je braćo i sestre znati da je islamsko pravilo neslijeđenje onoga ko odstupa od Allahovih, dželle še’nuhu, propisa i od njih se treba razlikovati u: običajima, praznicima, vjeri, odjeći, govoru, ishrani itd.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Ebu Davud kaže:
Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko oponaša neki narod, on je od njih." (Ebu Davud)
U ovom hadisu je veliko upozorenje svima onima koji oponašaju nemuslimane, jer ih to oponašanje svrstava u njihov red. Imam Ibn Kesir kaže da ovaj hadis označava veliku prijetnju i upozorenje onima koji slijede nemuslimane u njihovom govoru, djelima, odjeći, praznicima i načinu robovanja Stvoritelja, a tako isto i u svemu drugome što nije od naše vjere i što nam se ne dozvoljava.
Tako možemo zaključiti, da onaj ko ostavlja sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a slijedi običaje Jevreja i Kršćana, da može izaći iz islama, bez obzira koliko se on smatrao muslimanom i imao izvorno muslimansko ime.
I na kraju se braćo i sestre postavlja logično pitanje: Šta činiti u ovoj noći?
Odgovor je jednostavan: Ne pridavati joj nikakvu važnost u odnosu na druge noći, ne obilježavati je nikakvim posebnim sijelima, večerama, kahvama, gledanjima novogodišnjeg programa, ne čestitati ga, ne kupovati djeci nikakve poklone niti primati, već kao i ostalih noći na vakat leći spavati, ustati na noćni namaz i sabah i nastaviti živjeti islamski kao i do sada!
Braćo i sestre, izvršavajmo sve naše islamske obaveze, a posebno čuvajmo propisane namaze, jer ćemo na Sudnjem danu prvo biti pitani za namaze, čvrsto se držimo Allahova, subhanehu ve te’ala, užeta i ne povodimo se za običajima i praznicima drugih naroda!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji se čuvaju zabranjenih i sumnjivih stvari i sačuvaj nas slijepog slijeđenja drugih, oprosti našim roditeljima i dobrim precima, učini našu djecu i potomke radostima naših očiju i srca, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u Džennetu društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!
Nezim Halilović Muderis
Hatib džamije Kralj Fahd Sarajevo
Akos.bA
