Možemo li nakon ramazana biti bolji nego prije ramazana?

Na osnovu kur’anskih ajeta i hadisa Muhammeda, s.a.v.s., ibadeti koje činimo u toku ramazana na nas trebaju utjecati pozitivno, pomažući nam da očistimo naše duše i srca, da se riješimo negativnih a usvojimo pozitvne osobine. Drugim riječima, namaz, post, učenje Kur’ana, zikr, dove, zekat i sadekatul-fitr i ostali ramazanski ibadeti trebaju nam pomoći da budemo bolji ljudi i bolji vjernici.

Zato se krajem ramazana trebamo zapitati da li smo ostvarili taj cilj i da li smo zaista postali bolji. Ako jesmo, onda onaj ko prije ramazana nije klanjao pet namaza dnevno to će sa uživanjem činiti nakon ramazana, onaj ko je Kur’an učio i čitao povremeno činit će to svakodnevno, onaj ko je ogovarao prestat će da to radi – ili će to makar znatno smanjiti, onaj ko je učestvovao u igrama na sreću prestat će da to čini, onaj ko je imao loš odnos prema drugima popravit će ga itd.

Međutim, ako primijetimo da smo isti kao i prije ramazana, tj. da smo ostali na istom nivou i da se ni u čemu nismo popravili, onda je to znak da negdje pravimo greške i da se trebamo preispitati u čemu je problem i zašto se ne popravljamo. Najčešći odgovor na to pitanje je da smo ramazanske ibadete obavljali uglavnom formalno a ne suštinski, zbog čega nemamo plodova tih ibadeta. Naime, ako se trudimo da klanjamo dvadeset rekata teravih namaza a ne udubimo se u taj namaz i ne doživimo Božiju blizinu, onda smo zadovoljili formu a zapostavili suštinu, koja je važnija od forme. Također, ako se trudimo da dnevno proučimo određeni broj stranica Kur’ana ali ga ne čitamo u prijevodu i ne uzimamo pouku iz njega, onda smo iskoristili samo mali dio blagodati Kur’ana i zato ne uživamo u Kur’anu i nemamo želju da se s njime družimo svakodnevno.

Slična stvar je i sa ostalim ibadetima: ako ih obavljamo sa ispravnim nijjetom, tj. samo radi Svevišnjeg Allaha i Njegove nagrade, onda imamo šansu da nam ibadeti budu kvalitetni i da poluče željene rezultate. Evo samo primjera s namazom: Ako namaz obavljamo ispravno, Allah, dž.š. kaže da će nas taj namaz popravljati: “…i obavljaj namaz, jer namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno.” (El-Ankebut, 45.) Međutim, ako te ibadete vršimo iz navike, radi toga da nas neko vidi i pohvali, ili iz bilo kojeg drugog ovosvjetskog razloga, onda ih izvršavamo formalno i ne možemo od njih očekivati da nam pomognu ni na ovom ni na budućem svijetu.

Zato je od nemjerljive važnosti da dobro analiziramo naše ibadete, da prečistimo nijjet zbog kojih ih činimo, da nam oni budu samo radi zadovoljstva Gospodara svjetova, da se potrudimo da ih činimo ispravno i kvalitetno, na način da kroz njih osjećamo Božiju blizinu i da osjećamo da nas oni popravljaju, pa ćemo doživjeti preporod svoje duše i srca i sretnije živjeti na ovom svijetu  a zaslužiti vječno uživanje na ahiretu.

Možemo li to postići? Mnogi će reći: Možemo, ali kad bi se ozbiljno potrudili, kad bi se desilo ovo i ono itd, a to u suštini znači da misle da ne možemo. Međutim, iskreni vjernik je uvijek optimista i on je čvrsto uvjeren da se možemo popraviti. On zna da nas šejtan, strasti i loše društvo odvlače od svega što je dobro i nagovaraju na ono što je loše. Zato je najvažnije da čovjek sebi postavi cilj da se popravi, zatim da čvrsto odluči da će ga ostvariti, a onda se potrudi u realizaciji toga cilja i osloni na Svemogućeg Gospodara. Ako tako postupimo, Allah će nam pomoći i doći će do ostvarenja cilja i do našeg popravljanja, a sljedstveno tome i do popravljanja stanja u kojem se nalazimo.

Da nam Allah, dž.š. podari da to i ostvarimo!

Za Akos.ba piše: muftija travnički Ahmed-ef Adilović