Može se čovjek umoriti od svega, ali ne smije odustati od svega!
Može se čovjek umoriti i od samoga sebe, umoriti se od svojih planova i vizija, umoriti od svojih snova, želja i željica koje nikada nije ostvario a tako ih je žarko želio, može se umoriti od svega onoga što je godinama na sebi gradio, ali ne smije odustati od sebe. Može se čovjek umoriti i od odnosa s drugima, susreta koji nisu bili iskreni, zajedništva u kojima je svako pokazivao neko svoje drugo lice, odnosa koji nisu bili plodonosni, ali ne smije odustati.
Može se čovjek umoriti i od pretvaranja u nešto što nije, od dokazivanja drugima u bilo kojem segmentu života, od pokušaja da bude prihvaćen pa makar se morao nemilosrdno prilagođavati svemu i svakome, ali ne smije odustati. Može se čovjek umoriti kada drugima vjeruje previše, kada se daje previše, kada voli previše i kada na kraju primjeti da je sam stradao najviše, može se od svega toga umoriti, ali ne smije od svega odustati.
Može se čovjek umoriti kada život postane teži i kada se za sve izazove koje je prije rješavao od šale sada mora dosta namučiti, može se umoriti od ne snalaženja u svijetu koji se potpuno promijenio, od saznanja da je život bio i ostao mjesto u kojem svako gleda samo svoje interese i da pravog prijatelja i prave ljubavi na kapaljku treba tražiti, može se umoriti od svih riječi koje je rekao, svih djela koja je učinio, ali ne smije od svega odustati.
Može se čovjek umoriti kada shvati da je puno toga pokušavao a malo toga uspio, kada primjeti da je manje ljudi koji idu uz njega, primjetivši da su ga neki pretkli ili se odmakli iza njega, umori se čovjek kada mu život ne uzvrati istom mjerom kojom je on dao i kada vidi da nema snage, ne samo više za pozitivne misli nego za bilo kakve. Umori se čovjek od mnogo toga u životu ali zna jedno, ako odustane od svega tek tada je sve gotovo.
Piše: Mario Žuvela
