Može li se ljubaznost naučiti?
Neki misle da je ljubaznost urođeni talenat, nešto što ili imate ili nemate. Međutim, to nije tako. Ljubaznost je vještina/osobina kao i svaka druga, te kao takva može da se nauči upornim vježbanjem. To je ono što nastavni plan RAK-a (Random Acts of Kindness Foundation) predviđa. To su dokazane tehnike koje roditelji i nastavnici mogu koristiti kako bi pomogli djeci da razviju jid sebe osobinu/vještinu ljubaznosti putem razumijevanja vrijednosti dobrote, s ciljem trajnog povećanja njihovih društvenih i emocionalnih kompetencija.
U suštini, naš program razvijanja ljubaznosti je baziran oko osnovnog načela: biti ljubazab ne znači samo raditi nešto lijepo za nekoga – to znači prije svega biti dobar prema samome sebi i razumijeti kako empatija, suosjećanje, poštovanje, zahvalnost i integritet mogu poboljšati svaku vrstu interakcije životu.
Ove vještine se ne mogu razviti iz prve ruke. Upitajte gospođu Platt, koja već pet godina drži lekcije u okviru našeg programa “Ljubaznost u učionici” i kaže da je paralelno sa povećanjem nivoa angažmana, vidjela kako prijateljstava cvijetaju u nevjerovatnim uslovima, da se radost i osmijeh javljaju češće, a njen posao biva znatno lakši.
Ovo zadnje je samo lijep bonus naravno.
Dakle, imamo dokaze da se ljubaznost može naučiti … ali zašto je to podučljivo?
Jedan od naših heroja dr. Robert Roeser, ima odličan odgovor na to pitanje.
On smatra da ljubaznost postoji u nama od samog rođenja, ali da ju je potrebno njegovati kako bi procvala, a kao kontra-intuitivno se čini to što se ovo njegovanje obično javlja u vrijeme kada smo pod nekim stresom ili u konfliktu iz razloga što nam teška vremena daju šansu da razvijemo vještine koje su nam potrebne kako bi mogli obraditi i regulirati naše emocije.
Jedna od najvažnijih vještina za razvoj jeste sposobnost da svjesno prepoznamo emocije koje osjećamo, tako da se možemo nositi s njima, a to su isti one vještina koje izgrađuju ljubaznost i pomažu nam da se prisjetimo naših pozitivnih namjera tako da možemo biti još produktivniji po pitanju vještine ljubaznosti.
Međutim, nije nužno da čekate probleme kako biste otpočeli razvoj vještina ljubaznosti. One se mogu razvijati tako što će vam biti navika baš kao i vožnja bicikla. Zar to nije fantastično? Ne samo da se ljubaznost može naučiti – već je ne treba učiti na teži način!
Izvor: randomactsofkindness
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
