Moj Poslanik: Period prije poslanstva – kakvo je bilo okruženje u kojem se rodio Muhammed, a.s.

Okruženje u kojem se rodio naš Poslanik

Predislamski Arapi živjeli su u plemenima koja su činile jedinke iste porodice i koje su međusobno bile povezane krvnom vezom i porijeklom. Najmanju jedinicu plemena činila je porodica. Shodno običajima toga vremena, jedan muškarac mogao se ženiti sa koliko je god žena htio. Bio je običaj da se djevojke uglavnom udaju mlade. Žene su prihvatane u porodicu tek nakon rađanja djeteta. Zbog toga, kada bi neka žena umrla prije nego rodi dijete, njenom mužu ne bi se izjavljivalo saučešće. Ako se neka žena kazni kaznom isplate krvarine, ovu kaznu ne bi plaćao njen muž već porodica kojoj je žena pripadala. Razvodi su bili rašireni i po ovom pitanju sva su ovlaštenja bila kod muškarca. Da bi se mogla ponovo udati, razvedena žena morala je čekati godinu dana. Dok je muško dijete bilo predmet ponosa, kao što i Kur’an iznosi, ženska djeca i nisu imala neku vrijednost i nekada su živa zakopavana. (Tekvir, 81/8-9) Također, nekada su djeca ubijana iz straha od siromaštva. Sljedeći ajet govori o takvim situacijama: „Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine…“ (Isra, 17/31)

Odanost je bila suština plemena. Odanost, u smislu spremnosti da stalno brani rodbinu koja potječe sa očeve strane, ili uglavnom svoje pleme, bez obzira da li je ono u pravu ili nije. U pogledu društvenog života, predislamski Arapi dijelili su se na slobodne ljude, robove i mevalije (oslobođene robove).

Arapi su se interesirali za historiju. Vezanost za historiju jedna je od njihovih istaknutih osobina. Arapska predislamska historiografija razvijala se u dva smjera. Jedan od njih je pravac rodoslovlja. Drugi je Eyyamu’l-arap (Dani Arapa), smjer koji obrađuje ratove vođene među arapskim plemenima iz različitih razloga. Ova svijest o historiji sačuvana je tako što se usmenim putem prenosila s generacije na generaciju. Postoji bogat historijski materijal u predjelima Hidžaza i Jemena. Ljudi različitih vjera i kultura dolazili su u Arabiju radi trgovine, putovanja i drugih razloga. Arapi su na taj način dolazili i do informacija u vezi sa historijom drugih naroda. Kod predislamskih Arapa predskazivanje sudbine i vračanje zauzimalo je važno mjesto. Arapi su posebno uvažavali proroke. Smatrali su ih za ljekare duševnih bolesti. Vjerovali su u to da jedan vračar ima talenta da čovjeka odvoji od svoje supruge, da određene stvari prikazuje onakvim kakve one nisu i da u ljude unose strah i zebnju.
Zato što je bio dijete rođeno nakon smrti svoga oca, naš Pejgamber počeo je odrastati pod zaštitom svoga djeda Abdulmutaliba. Tadašnji običaj je bio da bogate porodice Mekke daju svoju djecu majci po mlijeku iz nekih od beduinskih plemena kako bi odrastala na zdravom vazduhu visoravni. Pejgamber je dat jednoj ženi po imeni Halima, pripadnici plemena Sa’d bin Bekr, ogranku plemena Hevazin koje je živjelo u blizini Taifa. Kada je imao 6 godina zajedno sa svojom Aminom i njenon džarijom Ummu Ejmen, otišao je u Medinu. Ostali su u Medini skoro mjesec dana. Prilikom povratka, u mjestu zvanom Ebva, koje se nalazilo 190 km od Medine, Amina se razboljela nakon čega je umrla. Zbog iznenadne smrti svoje majke, šestogodišnji Muhammed, s.a.v.s., bio je veoma tužan. Ostatak puta za Mekku obavio je sa džarijom Ummu Ejmen.

Nakon što mu je umro i dedo, brigu o njemu preuzima amidža Ebu Talib. Ebu Talib se bavio trgovinom i njegov nećak mu je pomagao u poslovima, bio je zajedno sa njim na nekim trgovačkim putovanjima. S obzirom da je iskustvo u vezi trgovine stekao uz svoga amidžu Ebu Taliba, nastavio se baviti trgovinom i u mladosti. S tim u vezi, on je za nadoknadu predvodio hazresti Hatidžin trgovački karavan u Siriju. Na podstrek amidže Ebu Taliba, kada je imao 25 godina, on je od hazreti Hatidže zatražio posao. Čuvši za njegovo poštenje, pouzdanost i visoke moralne osobine, ona ga je sa zadovoljstvom zaposlila i zatražila od njega da predvodi karavan koji je išao za Siriju. Hazreti Hatidža ponudila je brak našem Poslaniku, s.a.v.s., i on je ponudu prihvatio, nakon čega su se uzeli. On je i nakon ženidbe izvjesno vrijeme rukovodio hazreti Hatidžinim poslovima. Iz ovog braka oni su imali dvoje muške i četvoro ženske djece. Muška djeca zvala su se Kasim i Abdullah, ženska Zejneb, Rukijja, Ummu Kulsum i Fatima. Sinovi su mu umrli još dok su bili bebe, dok su kćerke, izuzev hazreti Fatime, umrle prije njega.

U kakvom se stanju nalazio Poslanik prije Objave dato je u sljedećim ajetima:

„Zar nisi siroče bio, pa ti je On utočište pružio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio?“ (Duha, 6-8)

„Ti nisi znao šta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise.“ (Šura, 42/52)

Druga stvar koju Kur’an i Kerim ističe jeste da on nije znao ni čitati ni pisati.

„Ti prije nje nijednu knjigu nisi čitao, a nisi je ni desnom rikom svojom pisao; inače, posumnjali bi oni što laži govore.“ (Ankebut, 29/48)
Postoji dosta ajeta koji govore o Poslanikovom ahlaku i vrlinama. Ovi ajeti ne prave nikakvu razliku između njegovog stanja prije i poslije dobijanja poslanstva.

„…jer ti si zaista najljepše ćudi.“ (Qalam, 68/4)
„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine.“ (Ali-Imran, 2/159)

Izvor: „Moj Poslanik“
Autor: dr. Nahide Bozkurt
Za Akos.ba priredila: Adela Kukić