Mogućnosti uspostavljanja vakufa u Evropskoj uniji

Piše: Dr. Fikret Karčić 

Sažetak

U zemljama Evropske unije (EU) vakufi se mogu uspostavljati u formi fondacija. Naime, zbog toga što se islamsko pravo u ovim zemljama ne primjenjuje u pozitivnopravnoj sferi, osim u slučajevima koji spadaju u domen međunarodnog privatnog prava, ideju vakufa moguće je realizirati putem fondacija.

Sektor fondacija veoma je važan u EU. Navodi se da u ovom prostoru djeluje 110.000 fondacija koje služe javnoj koristi te da je oko 43% ovih fondacija ustanovljeno nakon ranih 1990-ih.

Na normativnom planu Evropski fondacijski centar (EFC) još 2003. izradio je Model zakona za fondacije koje služe javnoj koristi. U ovom radu analizirat ćemo glavne odredbe ovog dokumenta i uporediti ih s islamskim konceptom vakufa.

Zbog velike sličnosti koncepta fondacija koje služe javnoj koristi u evropskom pravu s općekorisnim vakufima islamskog prava smatramo da bi efikasan način upostavljanja vakufa u EU bio upravo putem ovih vrsta fondacija.

Uvodna riječ

U ovom izlaganju bavimo se pitanjem mogućnosti uspostavljanja vakufa u zemljama Evropske unije (EU). Da bismo odgovorili na ovo pitanje potrebno je početi od konstatacije da postoje različite vrste vakufa i vakufskih objekata. Za potrebe ove teme može se reći da među različitim vrstama vakufskih objekata razlikujemo one namijenjene vjerskim svrhama u užem smislu (džamije, mesdžidi, mezarja) i vakufske objekte koji služe općekorisnim ciljevima (vakf hajri), kao što su obrazovni, kulturni, socijalni, karitativni i sl. Naše je mišljenje da se u zemljama EU vjerski objekti ustanovljuju prema propisima o slobodi vjere, a općekorisni vakufi prema propisima o fondacijama.

Opći propisi o slobodi religije u zemljama EU

U zemljama EU, kada je riječ o vakufskim objekatima u užem smislu, ne postoje jedinstveni propisi koji se tiču religije. Reguliranje odnosa religijskih zajednica i države u nadležnosti je pojedinih država članica, tako da to pitanje varira od države do države. Međutim, u pogledu reguliranja slobode religije, postoji zajedničko normativno jezgro koje čini Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. 11. 1950, čiji član 9   regulira ovu materiju. Ova konvencija zajedno s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima od 16. 12. 1966. (čl. 18) i Univerzalnom deklaracijom o pravima čovjeka od 10. 12. 1948. (čl. 18) predstavlja osnovni izvor reguliranja slobode iskazivanja religije u zemljama EU. Izgradnja objekata za vjerske obrede smatra se, prema tumačenju ovih akata, sastavnim dijelom iskazivanja religije putem obreda (worship). O tome kakav status imaju ovi objekti prema građanskom pravu pojedinih članica EU tema je za posebnu analizu.

Kad je riječ o općekorisnim vakufima, oni se mogu uspostavljati u formi fondacija koje služe za javnu korist (public benefit foundation). Ove fondacije u zemljama EU predstavljaju veoma veliki potencijal. Prema podacima Evropskog centra za fondacije ima ih oko 110.000 ili 4 fondacije na 10.000 stanovnika. Oko 43% ovih fondacija uspostavljeno je nakon 1990- ih. One troše između 83 i 150 biliona eura godišnje i zapošljavaju između 750.000 i milion ljudi u zemljama EU.^[1] Ovaj sektor mogao bi se dalje obogatiti općekorisnim vakufima koji bi imali pravnu formu fondacije koja služi javnoj koristi.

Osnovne odlike fondacije koja služi javnoj koristi

Kakav bi bio pravni status fondacija koje služe javnoj koristi može se vidjeti iz Modela zakona za fondacije koje služe javnoj koristi u Evropi (Model Law for Public Benefit Foundations in Europe), koji je izradio Evropski centar za fondacije u maju 2003.^[2] Osnovni koncepti u ovom dokumentu su sljedeći.

"Fondacija koja služi javnoj koristi" jest ona koja je ustanovljena nezavisno, koja posjeduje tijelo upravljanja, ima na raspolaganju vrijednosti i/ili prihode, u formi zadužbine ili ne, koji su neopozivo stavljeni za ciljeve javne koristi. (čl. 1).

"Javna korist" je ako fondacija služi (a) javnom interesu u globalu na domaćem i/ili međunarodnom nivou i (b) ako njezini ciljevi uključuju, ali nisu ograničeni na promoviranje javnog interesa u jednom od nabrojanih područja kao što su: umjetnost, kultura i historijski spomenici; pomoć i zaštita hendikepiranih osoba; pomoć izbjeglicama i imigrantima; građanska ili ljudska prava; međunarodni i domaći razvoj, ekologija i zaštita okoliša; obrazovanje, obučavanje i prosvjećivanje; uklanjanje diskriminacije koja se zasniva na rasi, etničkoj pripadnosti, religiji, hendikepiranosti ili bilo kojoj drugoj zakonom zabranjenoj formi diskriminacije; zdravlje i medicinska zaštita; humanitarna pomoć; evropsko i međunarodno razumijevanje; borba protiv siromaštva; zaštita i podrška djeci i omladini; zaštita i briga o životinjama; nauka; društvena kohezija, uključujući i poštovanje manjina; društveni i ekonomski razvoj; društveno blagostanje; sport i amaterska atletika i bilo koja druga svrha koja se vremenom označi kao javna korist (čl. 2).

Fondacija ima svojstvo pravnog lica (čl. 3). Ima pravo u vlasništvu imati pokretnu i nepokretnu imovinu i primati poklone svake vrste iz zakonitih izvora (čl. 4).

Fondacija se formira notarskim aktom, trustom, ili aktom posljednje volje fizičkih, pravnih lica i javnih tijela (čl. 5). Pošto se ovdje navodi da se fondacija može ustanoviti trustom, to ćemo se ukratko osvrnuti na ovaj institut anglo-američkog prava.

Trustse u anglo-američkom pravu definira kao "pravni posao putem kojeg jedno lice daje drugom licu stvarno ili lično vlasništvo radi korištenja za račun grupe lica ili opće javnosti".^[3] Ima više vrsta trustova,a jedan od njih jeste "dobrotvorni" (charitable) ili javni (public) trust.

Da bi dobrotvorni trustbio valjan mora ispuniti neke uvjete kao što su: osnivač mora imati namjeru da ustanovi trustove vrste; mora postojati lice koje će upravljati trustom; trustse mora sastojati od stvari ili imovine; dobrotvorni cilj mora biti izričito naveden, kao i korisnici. Prilikom registracije sud ispituje da li su ovi uvjeti ispunjeni. Zakoni u zapadnim zemljama posebno favoriziraju dobrotvorne ili javne trustove.^[4]

Fondacija ima svoj statut koji uključuje: ime fondacije; navođenje javne koristi kojoj služi; adresu kancelarije fondacije; uvjete prihvatanja, isključenja i razrješenja članova organa upravljanja; prava i obaveze članova organa upravljanja; postupak promjene statuta; raspodjelu imovine fondacije u slučaju prestanka rada te pravila koja se tiču sazivanja i vođenja sastanaka organa upravljanja (čl. 7).

Fondacija ima organ upravljanja koji se sastoji od najmanje tri člana. Ovo tijelo donosi sve odluke u pogledu administracije i vođenja poslova fondacije (čl. 9). Fondacija djeluje transparentno i odgovorno i dužna je čuvati punu i tačnu dokumentaciju o svim finansijskim transakcijama (čl. 11). Nadzor nad radom fondacije vrši vlast kod koje je fondacija registrirana (čl. 12).

Završna riječ

Navedene odredbe iz Modela zakona o fondacijama koje služe javnoj koristi ukazuju nam na veliki stepen sličnosti između fondacija i vakufa. U ovim odredbama prepoznajemo šerijatske propise o definiciji općekorisnih vakufa, ciljevima uvakufljenja, predmetu uvakufljenja, načinu nastanka vakufa, vakufnami, muteveliji i nezaretu nad vakufima. Prema tome, smatramo da se općekorisni vakufi mogu bez rezerve ustanovljavati u zemljama EU u formi ovih fondacija. Cilj uvakufljenja na taj bi se način postigao, a fondacija bi funkcionirala i bila štićena pravnim sistemom zemlje članice EU.