Mirsad Arnautalić: Islam je univerzalni brend

(„Danas-ishrana u islamu“, Mirsad Arnautalić, Ismet Memagić, Esad Hasaničević, 220 stranica, A4 format, Medžlis IZ Orašje, 2018.)

Predstavljamo Vam prvu knjigu domaćih autora koja tretira područje Halal ishrane kroz tri aspekta, islam (Kur’an i hadis), nutricionizam i medicinu.

Razgovarao: Voloder Sanadin

Autori ove dugo čekane knjige su dr.sc. Mirsad Arnautalić, doktor islamskih nauka, Ismet Memagić, nutricionista, Esad Hasaničević, primarijus doktor. Recenzije potpisuju prof. dr Emir Solaković i hfz. dr.sci. Midhat Beganović.

U knjizi su obrađeni svi ajeti iz Kur’ana koji govore o ishrani i zdravlju. Čitaocima se kroz komentare teologa sa šerijatskog aspekta, te nutricioniste i liječnika približava ova tematika kroz naučna dostignuća i pojašnjenja. U knjizi su ponuđena objašnjenja i savjeti kako danas prepoznati izazove u savremenoj ishrani, kako ih rješavati u vremenu i okruženju koje nije nimalo naklonjeno zdravlju pojedinca i društva u cjelini.

Mirsad Arnautalić živi i radi u Orašju. Profesor je vjeronauke i  predsjednik  Medžlisa IZ Orašje. Završio je Zagrebačku medresu i Fakultet islamskih nauka gdje je magistrirao  i doktorirao. Magistarski rad je odbranio 2012. godine na temu „HALAL STANDARD – stanje i perspektive“, a doktorsku disertaciju, pod nazivom „Propisi o ishrani u pravnoj školi tefsira“ je odbranio u ljeto 2016. godine.

Angažiran je u Agenciji za certificiranje halal kvalitete u Tuzli kao stručni saradnik i ekspert.

Sa dr. Arnautalićem razgovaramo o knjizi, o svijesti o halal proizvodima, o zdravlju, o halal lifestyle-u…

Iz brojnih analiza stanja zdravlja bosanskohercegovačkog društva jasno je da zdravstveni karton našeg društva ne izgleda baš najbolje. Pored navedenog, prisutne su brojne loše prehrambene navike koje su dio tradicije ili su nove pojave koje su se jako brzo proširile. Kome je namjenjena ova knjiga i kakva su očekivanja autora o njenom uticaju na društvo?

Prije svega želim da se zahvalim na ukazanom prostoru i da čitaocima zaželim da hairli isposte ovaj ramazan u kome se nalazimo. Kao što ste već i naveli zdravstveni karton naših građana nije nimalo na zavidnom nivou. Ovo ne možemo gledati samo kroz prizmu prehrane, iako i to ima veliki uticaj (npr. mi smo jedna od najpretilijih nacija u Evropi), nego moramo uzeti u obzir i sve ostale okolnosti koje utiču na svijest i zdravlje ljudi. Tu su prvenstveno stres, svakodnevne društvene aktivnosti, situacija u zemlji, odlazak mladih, politika…itd. Sve ovo su faktori koji nam nisu dobronakloni, ali da se vratimo na pitanje prehrane. O prehrambenim navikama se počelo sve više pisati i govoriti, tako da je i ovo jedan naš doprinos da pokušamo svako sa svoje strane ponuditi čitaocima onoliko koliko možemo. Nama muslimanima (ovdje govorim iz svoje perspektive islamskih nauka i šerijata) je poslana Uputa iz koje možemo uvijek i za sve situacije pronaći odgovor, odnosno biti usmjereni ka rješenju problema. Tako imamo i smjernice za prehrambene navike, a kako bismo prije svega bili zdravi i u snazi za izvršavanje naših ibadeta. Knjiga je urađena tako da bude prihvatljiva široj čitalačkoj publici, ali ja se ne bih nadao velikim očekivanjima, jer je jako teško mijenjati navike kod ljudi, a posebno prehrambene, jer koliko nam je poznato, hrana je najveća strast kod čovjeka.

Koje principe zdrave ishrane možemo izvući iz ajeta i hadisa koji tretiraju ovu tematiku?

Zanimljiva je činjenica da su nam Kur’an, a.š. i Sunnet ponudili upravo ono što danas predlaže i medicina, nutricionizam i svi oni koji se bave ishranom. Rezimirajući ajete koje je objavio Allah, dž.š., u Kur’anu možemo zaključiti da nam je, pored toga što se od nas traži da konzumiramo dozvoljenu hranu, neređeno da konzumiramo i  hranu koja je lijepa, dobra, ukusna.

Postavlja se pitanje šta je to lijepa, dobra i ukusna hrana,  a može se ponuditi jako jednostavan odgovor: sva ona hrana koja je zadržala svoje originalne sastojke može se smatrati lijepom, dobrom i ukusnom. Štaviše, termički ili na bilo koji drugi način obrađujemo namirnice mijenjajući njihovo prvobitno stanje i karakteristike, imamo manju korist od njih. Konstantnim otkrivanjem novih vitamina, minerala i fitonutrijenata sve više je očito da je naše znanje izuzetno ograničeno i da stoga nismo kvalificirani da pokušavamo mijenjati Allahovo, dž.š., savršeno stvaranje kroz naše naivne i neznalačke napore.

Jedini način da budemo sigurni kako smo iz hrane dobili sve hranjive sastojke potrebne za naš zdrav rast i razvoj je taj da ih crpimo iz potpune i svježe hrane, naravno ondje gdje to možemo.

Stoga hranu, odnosno piramidu pravilne ishrane možemo podijeliti u četiri grupe, odnosno šest grupa sa podgrupama  i treba konzuimirati u najvećim količinama hranu smještenu u dno piramide, dok je grupa hrane koju treba najmanje konzumirati smještena na vrhu piramide.

Ujedno sve ove namirnice spominje i Uzvišeni Allah, dž.š. u Svojoj knjizi i to često onim redoslijedom kojim sada i nauka predlaže da se konzumiraju, a također hranu koju treba više konzumirati, o njoj Allah, dž.š. više i govori. Konzumiranje hrane prema spomenutim grupama bi bilo na slijedeći način.

1.  žitarice (u Kur’anu, a.š. spomenute su: žito, ječam, pšenica, leća, ali i općenito žito, klasje gusto)

Allah, dž.š. na mnogo mjesta spominje žitarice, izdanke, zrno, odnosno zrnevlje sa lišćem (ljuskom), žito što se žanje (misli se na pšenicu), sjemenke. Na većini mjesta Allah, dž.š. opisuje blagodati hrane koju je podario čovječanstvu i prvo spominje žitarice, što možda naglašava njihovu važnost i korist u odnosu na druge vrste hrane. Žitarice su bile poznate na Arapskom poluotoku u vrijeme Poslanika a.s., a uglavnom su to bile pšenica i ječam. U to vrijeme ljudi nisu prerađivali žitarice na način kako mi to danas činimo, nego su korištena cjelovita zrna, pa je takva hrana bila hranjivija i korisnija.

2. povrće (u Kur’anu, su spomenuti: krastavac, vriježa tikve, luk crveni, ali i općenito se na više mjesta spominje povrće)

Najbolji način da se osigura unošenje raznih vitamina u tijelo jeste taj da se konzumira povrće i to različitih boja kako Allah, dž.š., kaže da pomoću vode izvodi plodove različitih (raznolikih) boja. Ovo sve dokazuje veliku mudost u stvaranju, jer povrće koje je Allah, dž.š. stvorio u divnim bojama, predstavlja i određenu grupu vitamina, minerala i fitonutirjenata.

3. voće (u Kur’anu su spomenuti: hurma, nar, grožđe, smokva, maslina i banana)

Mnoge vrste voća su osobno istaknute u Kur’anu, i hadisima. Voće sadržava vitamine, minerale, fitonutrijente i vlakna, koji su potrebni čovjekovom organizmu svaki dan.

4. proteini (meso: stoke, krave, ptice, ribe)

Proteini su skupina jedinjenja sačinjena od jednog ili više lanaca aminokiselina. Proteini su neophodni sastojci u ishrani, jer održavaju tjelesnu strukturu, kako na ćelijskom nivou, tako i u pogledu cjelokupnog fizičkog izgleda. Oni također regulišu tjelesne funkcije kroz sintezu enzima i hormona, te sačinjavaju ključni dio tjelesnog odbrambenog mehanizma kroz antitijela i protein za zgrušavanje krvi koji se formiraju neophodno nakon nastanka povrede.

Kada se u Kur’anu spominje meso, obično se prije njega spominje voće. Istraživači ukazuju na to da se konzumiranjem voća prije obroka koji sadrži meso tijelo snabdijeva enzimima potrebnim za njegovu probavu. Većina proteina u našoj ishrani je životinjskog porijekla (meso, riba, jaja i mlijeko). Povrće i biljke su također izvor proteina, međutim, većina proteina biljnog porijekla ne snabdijeva tijelo svim potrebnim aminokiselinama, niti odgovarajućim omjerima potrebnim za sintezu proteina u ljudskom tijelu. Allah nas podsjeća na one koji su htjeli zamijeniti ptičije meso, koje je On poslao s neba, običnim povrćem sa zemlje. Iako ne sadržava kompletan set potrebnih proteina, vegetarijanska ishrana može zadovoljiti tjelesne potrebe za proteinima kroz tkz. “proteinske dopune”. To je tehnika kombinovanja različitih vegetarijanskih izvora proteina (po mogućnosti u istom obroku) kako bi se unaprijedio kvalitet ishrane (kombinacija mahunarki i žitarica i orašastih plodova)

5. mlijeko i mliječni proizvodi

Mlijeko je najkorisnije piće za tijelo zbog svoga veoma hranjivog sastava i pogodovanja prirodi tijela. Ono se smatra upotpunjenom ishranom iz svih aspekata, i nutricionisti ga smatraju naboljom hranjivom materijom, jer sadrži sve elemnente ishrane potrebne organizmu. Nije čudo da je to prva hrana svakoga dojenčeta u svijetu sisara, i odrasla osoba može živjeti od samoga mlijeka danima, a da to ne izazove nedostatak u ishrani organizma.

6. šećeri (med) i masti

Šećeri koje koristimo svakodnevno u ishrani uglavnom su prirodni šećeri koji se nalaze u hrani kao što su mlijeko, voće ili povrće, ili su dodani u hranu za vrijeme njenog pripremanja. Što je šećer bliži svom prirodnom stanju, to je bolje.

Med zauzima posebno mjesto u našoj islamskoj tradiciji, a u Kur’anu je spomenut kao lijek ljudima. Govor o medu kao hrani i lijeku nije ništa novo. Med je čovječanstvu poznat od samoga postanka. Med je spomenut i u Tevratu kada je Jakub, a.s., sa svojim sinovima po drugi put otputovao u Egipat, posavjetaovao ih je da daju faraonu Egipta nešto meda kao poklon od Israilićana. U mnogim faraonskim grobnicama je pronađen med, i što je bilo jako čudno, jeste da je nakon toliko vremena med ostao nepokvaren, a jedina promjena je bila u njegovoj boji, tj. boja mu je bila gotovo crna. Zahvaljujući njegovoj ogromnoj snazi da uništi bakterije koje prouzrokuju kvarenje hrane, on se još naziva i “sigurni konzervans.”

Masti u umjerenim količinama su neophodne za održavanje zdravlja kod ljudi, jer bez masti ne bi mogli živjeti.

Kroz razvijanje svijesti o halal ishrani direktno potičemo pojedince na kupovinu i zahtjevanje halal proizvoda i usluga. S obzirom da nema halal ishrane bez halal proizvodnje hrane na koji način pojedinac može doprinjeti većom prisustvu halal proizvoda u marketima i povećanju broja certificiranih halal proizvođača?

Pitanje hrane je nekada bilo lokalnog karaktera, jer smo hranu kupovali od domaćih proizvođača i trgovaca, nama poznatih i nismo je dugoročno skladištili. Danas je pitanje hrane globalnog karaktera, jer iz bilo kojeg dijela svijeta i sa bilo kojeg kontinenta, u roku od 24 sata, imamo hranu kod nas na stolu. Trebamo se zapitati šta nam sve dolazi i kakve su to tehnologije da nam određena peciva budu friška i nakon nekoliko mjeseci na policama, dok su ona kupljena u pekari već sutradan tvrda. Svi oni koji žele da izbjegnu ovakve stvari i da budu sigurni, a time i ispune svoju vjersku obavezu, treba da traže i konzumiraju halal certificirane proizvode. Konzumiranjem halal proizvoda kupci traže od kompanija da proizvode proizvode u skladu s Halal standardom i ono što je prije svega muslimanima dopušteno za konzumiranje, ali time i kompanije dobivaju svoje stalne klijente. Prije desetak godina je bilo nezamislivo tražiti halal proizvode i o tome se skoro ništa nije niti znalo, ali sada nakon osnivanja Agencije za certificiranje halal kvalitete BiH sa sjedišetm u Tuzli, imamo preko 8 000 proizvoda domaćih kompanija koji su halal certificirani. Ja bih ovdje naveo samo jedan hadis o važnosti konzumiranja halala. Poslanik, a.s. je spomenuo čovjeka ‘koji dugo putuje, pa mu se kosa raščupa i on se upraši, a hrana, piće i odjeća mu je haram i hrani se haramom(i sav je ogrijezao u hramu), a Pruža svoje ruke nebu: ‘Gospodaru, Gospodaru!’, pa kako da mu se Gospodar odazove!?”

Iz ovoga hadisa bih izvekao samo jednu poruku, iako ih ima više, a to je da za muslimanime hrana nije samo puki biološki čin, nego ona predstvlja i vezu s Gospodarom, tj. ona ima i svoju duhovnu, ruhanijetsku dimenziju.

Ova knjiga je jedan od najvećih doprinosa savremenom trendu koji se označava kao halal lifestyle. Kako bi ste vi definisali halal lifestyle?

Islam ne pravi dihotomiju na relaciji vjera – život, te s tim, u vezi u čovjekovom životu ništa nije odvojeno od vjere niti je izvan nje. Islamski zakon integrira ne samo obrede nego i druge aspekte života. Islam je cjelokupan sistem koji reguliše sve segmente ljudskog života, tako obuhvatan, povezan i isprepleten da pokriva sve čovjekove iskonske potrebe. Islam nije samo čisto emocionalno vjerovanje otrgnuto od realnog domena ljudskog egzistiranja, već duboko zadire i u sve sfere društvenog, socijalnog, moralnog, političkog, vojnog, pravnog i drugih aspekata ljudskog života.

Ljudski život je koncipiran na određenim principima i normama, odnosno onome šta je čovjeku dozvoljeno i zabranjeno. Prema šerijatskim propisima, svako čovjekovo djelo regulisano je jednom od pet, odnosno sedam kategorija zadužujućih šerijatskih normi. Zakonodavac je pred ljude postavio zahtjev u vidu nekoliko kategorija normi, pa tako imamo: farz – stroga obaveza utvrđena dokazom kategoričkog karaktera; vadžib – obaveza ustanovljena u dokazima vjerovatne naravi i stoga, u odnosu na farz, koji je prvostepena, vadžib je drugostepena dužnost; haram – ono što je strogo zabranjeno; mustehab ili mendub – ono što je preporučljivo, ali nije obaveza; mekruh – ono što je pokuđeno i ne odobrava se, kao i mubah ili halal – ono što je neutralno ili je dopušteno. Uzimajuči sve ovo, da je naš svaki pokret definisan jednom od kategorija normi, od momenta kada se probudimo (ustanemo i zahvalimo se Allahu, dž.š. – Sunnet; klanjamo namaz- farz; jedemo desnom rukom – Sunnet; jedemo dozvoljeno – halal, itd….) pa tokom cijeloga dana, odnosno čitavog života, je ne bih posebno govorio o halal lifestyle-u kao nekoj posebnoj kategoriji, jer za jednog muslimana, vjernika, svaki trenutak života je halal lifestyle. Islam, kao univerzalni ljudski sistem vrijednosti, je svojim propisima obuhvatio sve segmente ljudskog života. S obzirom da je hrana ključna stvar za život čovjeka, njegovo zdravlje, islam je tom pitanju posvetio veliku pažnju. Pri normiranju ovoga segmenta ljudskog života, povodio se za svojom osnovnom filozofijom da su šerijatske norme i propisi sredstva kojima se ljudima pribavlja samo ono što je korisno i uklanja od njih ono što je štetno. Sukladno tome, islam je pri propisivanju i definiranju kulture ishrane svojim sljedbenicirna uvažio tačno određenu filozofiju i metodologiju od koje, osim u nužnim situacijama, nije odstupao. Sve što je lijepo, korisno i dobro, od hrane i pića, dozvolio im je, a ono što je ogavno, ružno i štetno zabranio im je.

Stoga bih ja na kraju postavio tezu da trebamo govoriti o Islamu kao univezalnom brendu, u koji je inkorporiran halal lifestyle.

Halalmagazin.com