Miris Bosne u srcu Medine: Čežnja za toprakom

Hiljadama kilometara daleko, na univerzitetu “sa kojeg sunce ne zalazi”, jedna bosanska sedmorka danima je slagala ideje.
Izgledalo je nemoguće prenijeti miris Bosne, ljepotu kaldrme, toplinu bosanske gostoprimljivosti, miris drveta i bosanske kahve koja se tek ispekla u šišu, zvuk mlina u kojem se naša kahva melje, dok u džezvi ključa voda.
Izgledalo je nemoguće čuti zvuk belegije dok njome kosibaša vješto oštri svoju skoro istrošenu kosu.
Izgledalo je nemoguće vidjeti sedmorku u bosanskoj nošnji, koja vedra i nasmijana lica dočekuje goste u svojoj skromnoj drvenoj kućici, koja tako podsjeća na onu staru bosansku kuću Mare Popović, sagrađenu 1840. godine.
Izgledalo je nemoguće…
Ostatak teksta možete pročitata i portalu Al Jazeere.