Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > Mevlud u bošnjačkoj tradiciji i njegova šerijatska utemeljenost

Mevlud u bošnjačkoj tradiciji i njegova šerijatska utemeljenost

U Bosni i Hercegovini skoro svaka džamija ima svoj „tradicionalni mevlud“ ili „Dane mevluda“. Nekada je on na dan izgradnje džamije, a nekada na dan rođenja Muhammeda, a.s., a nekada u oba termina.

Dakle, ova pojava se smatra jednom od najrasprostranjenijih vjerskih običaja kod bošnjačkog naroda. Od davnina se vodi polemika, u ostalom kao i u cijelom islamskom svijetu, o statusu mevluda.

Mevludom naš narod zove proslavljanje Alejhisselamova rođendana. Mevludom se zove i knjiga u kojoj je, većinom u stihu, opisano Alejhisselamovo rođenje. Sama riječ mevlud je arapskog porijekla. Naš narod je pogrešno izgovara mevlud, a pravo je mevlid, što znači vrijeme rođenja ili rođendan. U ovom radu ćemo ga nazivati imenom po kojem je poznat.

Mevlud je vrsta pobožnog spjeva o rođenju Muhammeda, a.s.

Historijat mevluda

Nastanak mevluda se vezuje za dinastiju Fatimija u Egiptu.

Imam Iz Ibn Abdusselam kaže: „Prvi koji je uspostavio mevlud bio je El – Muizu Lidini – Llahi El Fatimi, 362 h., zatim ga je ukinuo Bedru – Džemali, 488 h., da bi ga ponovo zastupio Bin Musteali, 465 godine po Hidžri.“

Merhum Mehmed Handžić kaže: „Sam Alejhisselam nije proslavljao svoj rođendan, niti su to činili njegovi drugovi iza njega, niti ostali muslimani dugi niz godina iza Alejhisselama. Veli se da su prvi u islamu postavili proslavljanje rođendana Fatimovići u Misiru. Oni se nisu zadovoljili samo sa proslavljanjem rođendana nego su postavili šest mevluda godišnje: jedan Alejhisselamu, po jedan hazreti Aliji, hazreti Fatimi, hazreti Hasanu, hazreti Husejnu i napokon jedan vladajućem halifi.“

Status mevluda

Mnogo je govora o statusu običaja učenja mevluda koja je rasprostranjena kod mnogih muslimana širom svijeta. Razilaženje se vodi još od godina njegovog uspostavljanja do današnjih dana. Islamska ulema se po ovom pitanju odvojila na dvije strane: jedni to smatraju zabranjenom novotarijom, pojavom koja nije postojala u vrijeme Poslanika niti prvih generacija, te je zato, po njima, zabranjena. Na drugoj strani, veliki broj uleme smatra da je obilježavanje mevluda dozvoljena ili pohvaljena pojava.

Stav imama Kardavija

Veliki islamski alim, dr. Jusuf Kardavi, izdao je Fetvu o dozvoli obilježavanja rođendana Muhammeda, a.s., iz razloga što se time prisjećamo biografije Poslanika, a.s. , koja nam približava njegov plemeniti lik i uzvišenu cjelokupnu i vječnu misiju koju je Uzvišeni Allah učinio da predstavlja milost svim svijetovima. On je negirao mogućnost da obilježavanje rođenja Poslanika, a.s., na ovaj način i sa ovim značenjem može biti zabranjeni bid'at.

Ipak naglasio je svoju osudu proslava u kojima se koriste nedozvoljena sredstva i čine sumnjive i zabranjene stvari koje su u suprotnosti sa šerijatom.

Ove izjave su došle kao odgovor na mnogobrojna pitanja iz cijelog svijeta: kakav je stav islama prema manifestacijama koje se organiziraju u povodu obilježavanja mevluda, nastupanja Nove hidžretske godine i Lejlei – Miradža.

Mehmed Handžić napominje da se posebno treba kloniti sumnjivih stvari, pa kaže: „Treba istaknuti i to da se u mevludima nalazi i takvih stvari koje su više fantazija nego li historijska istina. Ovakvih stvari se treba kloniti.“ (M. Handžić, Izabrana djela, Ogledalo, Sarajevo).

Imajući u vidu spomenuto dolazimo do zaključka da je dozvoljeno obaviti mevlud tj. rođenje Poslanika, a.s. Ovaj stav se odnosi na obilježavanje dana kada je rođen poslanik Muhammed, a.s.

Mevlud u svakoj prilici

Mevlud kod Bošnjaka poprima jednu novu dimenziju kolektivnog ibadeta; ne obilježava se samo na dan rođenja Poslanika, a.s., već i u mnogim drugim prilikama. Ovo je naročito aktuelno kod muslimana u Sandžaku. Ne znamo kako se ovaj običaj priređivanja mevluda u svakoj prilici, žalosti, veselju, odomaćio kod Bošnjaka, što zasigurno nije prihvatljivo, iz razloga što ga veliki broj muslimana počinje smatrati obligatornom dužnošću koju, ako je ne prakticiraju, osjećaju zebnju i strah.

Posljedica ovakve prakse je i nastanak mnogih sujevjerja. Prisutno je i učenje mevluda nakon 52 dana od smrti osobe, negdje nakon 7 ili nakon 40. Ova praksa, svakako, nema utemeljenje u islamu. Izražavati žalost učenjem mevluda koji aludira na rođenje Poslanika, a.s., nema nikakvo opravdanje. Također, učenje nakon određenog vremenskog perioda, bilo da se radi o mevludu ili nekom drugom činu, nema osnove u islamu. Sedmine, četrdesetine, itd., pripadaju običajima drugih naroda i na to treba skrenuti pažnju. Učenje Kur'ana, salavata, i činjenje dobrih djela za svoje umrle može biti u bilo kojem periodu i neosnovano je određivati posebne dane.

Sumnjivi tekstovi

Poseban problem kod masovnog obilježavanja mevluda predstavlja i tekst nekih zbirki u kojim se navode sumnjiva predanja, netačni i uveličani opisi Budućeg svijeta, uveličavanje stvari, itd. Često se nailazi na tvrdnje sumnjivog značenja, ali i nerijetko na netačne kvalifikacije. Ovo je svakako neophodno ispraviti ako ne i u potpunosti povući. Islamska zajednica treba preduzeti korake da se isprave mnogi mevludski tekstovi kako se na neposredan način ne bi iznosili netačni navodi o islamu.

Mješoviti skupovi i nedolično ponašanje

Zanimljivo je da je veliki broj kritičara mevluda spominjao stvari koje prate ovakve skupove. Spominje se miješanje ljudi i žena, svirka, nedolično ponašanje itd. Potrebno je naglasiti da su ovakve stvari negativne, a posebno ako se dovode u konotaciju s vjerom, zato ih se treba kloniti.

Zaključak o mevludu

Dakle, vidjeli smo da je običaj obilježavanja mevluda izazvao polemiku kod uleme širom islamskog svijeta, ranijih i kasnijih generacija. Ono što bismo mogli izvući kao zaključke ove cjeline su:

  • Mevlud je novina koja nastaje nakon prvih generacija muslimana.
  • Mevlud ima veliku zaslugu očuvanju islama na ovim prostorima, i neotuđivi je obred u muslimanskim porodicama što potvrđuju i rezultati (mnogih) istraživanja.
  • Obilježavanje mevluda po nekima predstavlja bid'at, a po drugima pohvaljeni čin. Ako sagledamo obje skupine od ranijih i savremenih učenjaka, smatramo da je stav onih koji odobravaju obilježavanje mevluda kao dana rođenja Muhammeda, a.s., prihvatljiviji, iz gore navedenih razloga.
  • Obilježavanje mevluda mora biti kontrolirano, čisto od svih zabranjenih stvari.
  • Sadržaj svih spjevova mevluda treba analizirati i izbaciti sve sumnjive stavove i teze koje se u njima nalaze.
  • Praksa obilježavanja mevluda u različitim prigodama, (veselju i radosti) tokom cijele godine, nema utemeljenja u islamu.

Autor: dr. Hajrudin Balić

Izdvojeno iz knjige: ”Bošnjački običaji u svjetlu sunneta”, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2012.

Recenzija knjige: prof.dr. Mevlud Dudić

                              prof.dr. Omer Nakičević

                              prof.dr. Šefik Kurdić

           Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top